- Thu Aug 13, 2020 12:54 pm
#4260
Odgovornost za štetu koju zaposlenik pretrpi van radnog vremena na putu od kuće do posla i obratno
Šteta koju zaposlenik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran, ne smatra se štetom pretrpljenom na radu ili u vezi sa radom za koju odgovara poslodavac po opštim propisima obligacionog prava.
Okolnosti da je do udesa došlo na putu preduzetom radi stupanja zaposlenika na posao ima značaj samo kod ostavrivanja prava iz propisa o zdravstevnom i penzijsko-invalidskom osiguranju, u kom slučaju se smatra da je povreda nastala na radu.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je pravilno utvrdilo i ocijenilo sve pravno relevantne činjenice, iz kojih je, i po ocjeni drugostepenog vijeća, izveden ispravan zaključak o nepostojanju odgovornosti tužene za štetu koju je pretrpio tužitelj.
Na osnovu provedenih dokaza, te nespornih navoda stranaka, prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj zaposlen kod tužene na osnovu Ugovora o produženju profesionalne vojne službe, broj: 10-34-3-8-278/15 od 13.04.2015. godine; da je mjesto prebivališta tužitelja u Bijeljini, a da mu je mjesto rada u Banjoj Luci; da je tužena dana 21.01.2013. godine, donijela rješenje, broj: UPI 16-14-15-03-34-7-6- 2/13, kojim je tužitelju utvrdila pravo na naknadu troškova prevoza u visini od osam pojedinačnih karata javnog prevoznika na relaciji Bijeljina – Banja Luka, i to počev od 01.01.2013. godine; da je tužitelj doživio saobraćajnu nesreću dana 25.01.2017.godine, oko 11,20 sati, putujući od mjesta stanovanja, odnosno iz pravca Bijeljine u mjesto rada Banja Luku, pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede; da je istog dana primljen u Klinički centar Banja Luka, gdje mu je urađena hiruška intervencija, i da je dana 30.01.2017. godine, pušten iz bolnice na kućno liječenje.
Iz provedenih materijalnih dokaza (Zapisnika o uviđaju saobraćajne nesreće MUP- a RS – Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Policijska stanica Laktaši od 25.01.2017. godine), proizilazi da se saobraćajna nesreća desila dana 25.01.2017.
godine oko 11 sati i 20 minuta, u mjestu Boškovići (Tutnjevac), općina Laktaši, u kojoj su učestvovali M.N., iz A…, koji je upravljao sa teretnim vozilom "VW Caddy" reg. oznaka: K78 – T – 653 i tužitelj koji je upravljao putničkim vozilom Mazda 626 reg. oznaka E95-K-833, kojom prilikom je tužitelj zadobio povrede u vidu prekida tetive četveroglavog lijevog bedrenog mišića, razderno nagnječenje rane oba koljena i prelom vanjskog nezglobnog izbočenja desnog koljena.
S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje nije dovedeno u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe člana
70. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i člana 154. Zakona o
obligacionim odnosima (ZOO) kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, našavši da na strani tužene ne postoji odgovornost za štetu koju je pretrio tužitelj. Odredbom člana 154. ZOO je propisano da onaj ko drugom prouzrokuje štetu dužan je istu nadoknaditi, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, dok se za štetu od stvari ili djelatnosti, od kojih potiče povećana opasnost po okolinu, odgovara bez obzira na krivicu. Članom 178. stav 1. ZOO je propisano da se u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivo krivicom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivice.
Iz provedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je tužitelj pretrpio nematerijalnu i materijalnu štetu kao žrtva saobraćajnog udesa. Do udesa je došlo van radnog vremena i van radnog prostora tužene, na putu tužitelja iz mjesta stanovanja (Bijeljina) do mjesta rada (Banja Luka). Okolnost da je do udesa došlo na putu preduzetom radi stupanja tužitelja na dužnost ima značaja samo kod ostvarivanja prava iz propisa o zdravstvenoj zaštiti i penzijskom ili invalidskom osiguranju, u kom slučaju se uzima da je povreda nastala na poslu.
(Iz presuda apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 024803 17 Gž od 19.09.2017. godine i broj: S1 3 P 024803 17 Rev od
21.09.2018. godine)
Šteta koju zaposlenik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, odnosno radi obavljanja djelatnosti na osnovu koje je osiguran, ne smatra se štetom pretrpljenom na radu ili u vezi sa radom za koju odgovara poslodavac po opštim propisima obligacionog prava.
Okolnosti da je do udesa došlo na putu preduzetom radi stupanja zaposlenika na posao ima značaj samo kod ostavrivanja prava iz propisa o zdravstevnom i penzijsko-invalidskom osiguranju, u kom slučaju se smatra da je povreda nastala na radu.
Iz obrazloženja:
Prvostepeni sud je pravilno utvrdilo i ocijenilo sve pravno relevantne činjenice, iz kojih je, i po ocjeni drugostepenog vijeća, izveden ispravan zaključak o nepostojanju odgovornosti tužene za štetu koju je pretrpio tužitelj.
Na osnovu provedenih dokaza, te nespornih navoda stranaka, prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj zaposlen kod tužene na osnovu Ugovora o produženju profesionalne vojne službe, broj: 10-34-3-8-278/15 od 13.04.2015. godine; da je mjesto prebivališta tužitelja u Bijeljini, a da mu je mjesto rada u Banjoj Luci; da je tužena dana 21.01.2013. godine, donijela rješenje, broj: UPI 16-14-15-03-34-7-6- 2/13, kojim je tužitelju utvrdila pravo na naknadu troškova prevoza u visini od osam pojedinačnih karata javnog prevoznika na relaciji Bijeljina – Banja Luka, i to počev od 01.01.2013. godine; da je tužitelj doživio saobraćajnu nesreću dana 25.01.2017.godine, oko 11,20 sati, putujući od mjesta stanovanja, odnosno iz pravca Bijeljine u mjesto rada Banja Luku, pri čemu je zadobio teške tjelesne povrede; da je istog dana primljen u Klinički centar Banja Luka, gdje mu je urađena hiruška intervencija, i da je dana 30.01.2017. godine, pušten iz bolnice na kućno liječenje.
Iz provedenih materijalnih dokaza (Zapisnika o uviđaju saobraćajne nesreće MUP- a RS – Centar javne bezbjednosti Banja Luka, Policijska stanica Laktaši od 25.01.2017. godine), proizilazi da se saobraćajna nesreća desila dana 25.01.2017.
godine oko 11 sati i 20 minuta, u mjestu Boškovići (Tutnjevac), općina Laktaši, u kojoj su učestvovali M.N., iz A…, koji je upravljao sa teretnim vozilom "VW Caddy" reg. oznaka: K78 – T – 653 i tužitelj koji je upravljao putničkim vozilom Mazda 626 reg. oznaka E95-K-833, kojom prilikom je tužitelj zadobio povrede u vidu prekida tetive četveroglavog lijevog bedrenog mišića, razderno nagnječenje rane oba koljena i prelom vanjskog nezglobnog izbočenja desnog koljena.
S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, koje nije dovedeno u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, prvostepeni sud je pravilno primijenio odredbe člana
70. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine i člana 154. Zakona o
obligacionim odnosima (ZOO) kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, našavši da na strani tužene ne postoji odgovornost za štetu koju je pretrio tužitelj. Odredbom člana 154. ZOO je propisano da onaj ko drugom prouzrokuje štetu dužan je istu nadoknaditi, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice, dok se za štetu od stvari ili djelatnosti, od kojih potiče povećana opasnost po okolinu, odgovara bez obzira na krivicu. Članom 178. stav 1. ZOO je propisano da se u slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu koji je prouzrokovan isključivo krivicom jednog imaoca, primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovu krivice.
Iz provedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je tužitelj pretrpio nematerijalnu i materijalnu štetu kao žrtva saobraćajnog udesa. Do udesa je došlo van radnog vremena i van radnog prostora tužene, na putu tužitelja iz mjesta stanovanja (Bijeljina) do mjesta rada (Banja Luka). Okolnost da je do udesa došlo na putu preduzetom radi stupanja tužitelja na dužnost ima značaja samo kod ostvarivanja prava iz propisa o zdravstvenoj zaštiti i penzijskom ili invalidskom osiguranju, u kom slučaju se uzima da je povreda nastala na poslu.
(Iz presuda apelacionog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 3 P 024803 17 Gž od 19.09.2017. godine i broj: S1 3 P 024803 17 Rev od
21.09.2018. godine)
- By Bojanprijedor