- Sun Jun 17, 2018 2:56 pm
#2523
Naknada štete
Član 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
Štetnik je odgovoran za naknadu štete zbog izmakle koristi ako korist nije ostvarena, ako postoji određeni stepen izvjesnosti da bi bila ostvarena, kao i dopuštenost osnova po kome bi bila ostvarena.
Iz obrazloženja: U toku prvostepenog postupka je utvrđeno da je tuženi obavljajući funkciju di‐ rekora u okviru svojih ovlaštenja izvršio povrat robe zbog nemogućnosti plaćanja u ugovorenom ro‐ ku dobavljaču na njegov pismeni zahtjev rukovodeći se ugovorenom klauzulom da roba do plaćanja pune cijene ostaje u njegovom vlasništvu. Tužitelj nije dokazao nastalu štetu kao posljedicu postu‐ panja tuženog, odnosno da je robu koja je vraćena mogao prodati i ostvariti dobit prema redovnom toku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom. Za usvajanje tužbenog zahtjeva ni‐ je bilo dovoljno utvrditi samo činjenicu da je tuženi vratio robu, već je obaveza tužitelja bila da do‐ kaže izvjesnost izmakle koristi i to da je vraćenu robu mogao prodati, odnosno morao je dokazati da je šteta nastala.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 042571 10 Gž od 28.11.2013. godine, potvrđe‐ na presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 042571 14 Rev od 18.09.2014. godine
izvor: https://advokat-prnjavorac.com
Član 189. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
Štetnik je odgovoran za naknadu štete zbog izmakle koristi ako korist nije ostvarena, ako postoji određeni stepen izvjesnosti da bi bila ostvarena, kao i dopuštenost osnova po kome bi bila ostvarena.
Iz obrazloženja: U toku prvostepenog postupka je utvrđeno da je tuženi obavljajući funkciju di‐ rekora u okviru svojih ovlaštenja izvršio povrat robe zbog nemogućnosti plaćanja u ugovorenom ro‐ ku dobavljaču na njegov pismeni zahtjev rukovodeći se ugovorenom klauzulom da roba do plaćanja pune cijene ostaje u njegovom vlasništvu. Tužitelj nije dokazao nastalu štetu kao posljedicu postu‐ panja tuženog, odnosno da je robu koja je vraćena mogao prodati i ostvariti dobit prema redovnom toku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom. Za usvajanje tužbenog zahtjeva ni‐ je bilo dovoljno utvrditi samo činjenicu da je tuženi vratio robu, već je obaveza tužitelja bila da do‐ kaže izvjesnost izmakle koristi i to da je vraćenu robu mogao prodati, odnosno morao je dokazati da je šteta nastala.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 042571 10 Gž od 28.11.2013. godine, potvrđe‐ na presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 042571 14 Rev od 18.09.2014. godine
izvor: https://advokat-prnjavorac.com