BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Zakoni Bosne i Hercegovine, Brčko distrikta BiH, Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine
#4108
REPUBLIKA SRPSKA
VLADA

NACRT



NACRT ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU


Banja Luka, novembar 2019. godine
Nacrt


ZAKON
O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU


Predmet zakona
Član 1.

Ovim zakonom uređuje se pravo na suđenje u razumnom roku, zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koje se ostvaruje u sudskom postupku na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Pravo na zaštitu
Član 2.

(1) Pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku koja smatra da sud nije u razumnom roku odlučio o njenom pravu ili o obavezi, ili o sumnji ili o optužbi za krivično djelo.
(2) Pravo i dužina trajanja razumnog roka utvrđuje se u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
(3) Stranka ostvaruje pravo na zaštitu prava iz stava 1. ovog člana u skladu sa odredbama ovog zakona.

Shodna primjena
Član 3.

Na ostala pitanja postupka po tužbi za pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koja nisu uređena ovim zakonom, shodno se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o sporu male vrijednosti, nezavisno od vrste i visine tužbenog zahtjeva.

Diskriminacija i rodna ravnopravnost
Član 4.

(1) Pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pod uslovima propisanim ovim zakonom imaju sva lica, bez diskriminacije po bilo kom osnovu.
(2) Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

Pravna sredstva
Član 5.

Pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku su:
1) zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,
2) žalba,
3) tužba za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Kriterijumi za ocjenu trajanja suđenja u razumnom roku
Član 6.

Prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku uvažavaju se sve okolnosti predmeta, i to:
1) složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu,
2) ponašanje suda i drugih republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja,
3) dužina trajanja postupka,
4) ponašanje podnosioca pravnog sredstva,
5) značaj predmeta koji ima za podnosioca pravnog sredstva.

Nadležnost za odlučivanje
Član 7.

(1) Zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: zahtjev) podnosi se sudu pred kojim se vodi postupak.
(2) O zahtjevu iz stava 1. ovog člana odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu odlučuje zamjenik predsjednika suda.

Registar
Član 8.

(1) Nadležni sudovi vode:
1) Registar o podnesenim zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i Registar odluka o podnesenim zahtjevima za zaštitu tog prava,
2) Registar o podnesenim tužbama za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede tog prava i Registar odluka o podnesenim tužbama.
(2) Sadržaj i način i vođenja registara o podnesenim zahtjevima i tužbama iz stava 1. t. 1) i 2) ovog člana detaljnije će se urediti pravilnikom.
(3) Pravilnik o sadržini i načinu vođenja registara o postupcima iniciranim pravnim sredstvima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donosi ministar pravde.

Odlučivanje o zahtjevu
Član 9.

(1) Predsjednik suda, u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva iz člana 7. ovog zakona, zatražiće od sudije koji postupa u predmetu, izvještaj o dužini trajanja postupka, razlozima zbog kojih postupak nije okončan i mišljenje o roku u kojem se predmet može riješiti, a može izvršiti i uvid u spis predmeta.
(2) Sudija koji postupa u predmetu, dostavlja izvještaj odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana traženja zahtjeva predsjednika suda.

Rok za odlučivanje
Član 10.

Predsjednik suda odlučuje o podnesenom zahtjevu iz člana 7. ovog zakona u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva u sud i donosi rješenje o podnesenom zahtjevu.

Neosnovanost
Član 11.

(1) Predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev iz člana 7. ovog zakona, kada ocijeni da je zahtjev očigledno neosnovan.
(2) Ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka po zahtjevu iz člana 7. ovog zakona, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja u predmetu, rješenjem odbija zahtjev kao neosnovan.

Osnovanost
Član 12.

(1) Ako predsjednik suda utvrdi da se neopravdano odugovlači postupak i odlučivanje o predmetu, donosi rješenje i određuje rok za preduzimanje određenih procesnih radnji, koji ne može biti duži od tri mjeseca i primjeren rok u kojem ga sudija izvještava o preduzetim radnjama.
(2) Sudija nema pravo žalbe na rješenje iz stava 1. ovog člana.

Dostavljanje
Član 13.

Rješenja predsjednika suda iz čl. 11. i 12. ovog zakona dostavljaju se podnosiocu zahtjeva.

Obavještavanje podnosioca zahtjeva
Član 14.

Kada sudija u izvještaju ili drugim pismenim aktom, u roku iz člana 10. ovog zakona, obavijesti predsjednika suda o izvršenim procesnim radnjama, predsjednik suda će o izvršenim radnjama obavijestiti podnosioca zahtjeva.

Pravo na žalbu
Član 15.

Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz člana 11. ovog zakona, podnosilac zahtjeva ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda, u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a na ostala pitanja shodno se primjenjuje zakon kojim se uređuje vanparnični postupak.

Odlučivanje o žalbi
Član 16.

(1) Sud kod koga se nalazi predmet, na zahtjev predsjednika neposredno višeg suda, u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva, dostavlja predsjedniku neposredno višeg suda spise predmeta.
(2) Predsjednik neposredno višeg suda donosi rješenje u roku od 60 dana od dana prijema spisa predmeta.
(3) Predsjednik neposredno višeg suda rješenjem odbacuje nedopuštenu, neblagovremenu žalbu i žalbu izjavljenu od neovlašćenog lica, ako je nije odbacio predsjednik suda kod koga se predmet nalazi u radu.
(4) Predsjednik neposredno višeg suda može odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje ili uvažiti žalbu i preinačiti rješenje.

Odlučivanje Vrhovnog suda
Član 17.

(1) Ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud), o zahtjevu odlučuje Vijeće od troje sudija tog suda.
(2) Vijeće Vrhovnog suda može zahtjev iz stava 1. ovog člana rješenjem uvažiti ili odbiti kao neosnovan.
(3) Vijeće Vrhovnog suda odlučuje u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva.
(4) Kada Vijeće Vrhovnog suda utvrdi da se neopravdano odugovlači postupak i odlučivanje o predmetu, rješenjem određuje rok za preduzimanje određenih procesnih radnji, koji ne može biti duži od tri mjeseca i primjeren rok u kojem ga sudija izvještava o preduzetim radnjama.
(5) Protiv rješenja iz stava 4. ovog člana, žalba i revizija nisu dozvoljene.

Pravo na novi zahtjev
Član 18.

(1) Podnosilac zahtjeva, čiji je zahtjev odbijen, a koji nije podnio žalbu, može da podnese novi zahtjev kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju zahtjeva.
(2) Podnosilac zahtjeva, čiji je zahtjev odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe.
(3) Podnosilac zahtjeva, čiji su zahtjev ili žalba odbačeni, može odmah podnijeti novi zahtjev.

Vrste pravičnog zadovoljenja
Član 19.

Pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može se ostvariti:
1) isplatom novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, i/ili
2) objavljivanjem presude da je stranci u sudskom postupku bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Novčano obeštećenje
Član 20.

(1) Zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, stranci u sudskom postupku se isplaćuje novčano obeštećenje.
(2) Novčano obeštećenje određuje se u iznosu od 300 KM do 3.000 KM po predmetu.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, u posebnim slučajevima kada je više lica oštećeno u sudskom postupku u kojem je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, naknada štete može iznositi do 20.000 KM po predmetu.




Kriterijumi za određivanje novčanog obeštećenja
Član 21.

Prilikom određivanja visine novčanog obeštećenja uzimaju se u obzir:
1) složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu,
2) ponašanje suda i drugih republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja,
3) dužina trajanja postupka,
4) ponašanje podnosioca pravnog sredstva,
5) značaj predmeta koji ima za podnosioca pravnog sredstva.

Ograničenje prava na pravično zadovoljenje
Član 22.

Pravo na pravično zadovoljenje po ovom zakonu nemaju republički organi uprave, organi jedinica lokalne samouprave, javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja kada učestvuju kao stranke u sudskim postupcima.

Pravo na tužbu
Član 23.

(1) Tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: tužba) može podnijeti stranka koja je već podnosila zahtjev nadležnom sudu.
(2) Tužba iz stava 1. ovog člana podnosi se Vrhovnom sudu, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke.

Sadržaj tužbe
Član 24.

(1) Tužba mora da sadrži:
1) ime i prezime, odnosno naziv stranke, adresu njenog prebivališta, odnosno boravišta,
2) ime i prezime, odnosno naziv zakonskog zastupnika ili punomoćnika i adresu njegovog prebivališta, boravišta, odnosno poslovnog sjedišta pravnog lica,
3) poslovni broj predmeta, ili druge podatke predmeta na osnovu kojih se može utvrditi na koji se predmet odnosi tužba,
4) potpis stranke, zakonskog zastupnika ili punomoćnika.
(2) Uz tužbu, stranka prilaže primjerak pravosnažnog rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Postupak po tužbi
Član 25.

(1) Sud kod koga se nalazi predmet, na zahtjev Vrhovnog suda, u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva, dostavlja spise predmeta.
(2) Vrhovni sud tužbu dostavlja organu nadležnom za zastupanje Republike Srpske u imovinsko-pravnim sporovima, koji u roku od osam dana od dana prijema tužbe dostavlja svoje izjašnjenje na navode tužbe.

Odlučivanje
Član 26.

(1) Vrhovni sud odlučuje o tužbi u Vijeću od troje sudija.
(2) Neblagovremenu tužbu i tužbu podnesenu od neovlašćenog lica i tužbu koja je podnesena suprotno odredbi člana 23. stav 1. ovog zakona, Vrhovni sud će rješenjem odbaciti.

Rok za odlučivanje
Član 27.

Vrhovni sud donosi odluku o tužbi, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema tužbe.

Presuda kojom se utvrđuje povreda prava
Član 28.

(1) Kod povrede prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni sud može, na zahtjev stranke, da donese presudu kojom se utvrđuje da je stranci bilo povrijeđeno to pravo, kao i da joj dosudi novčano obeštećenje.
(2) Vrhovni sud može, izuzetno, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a naročito ponašanje stranke, da presudom utvrdi samo povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Objavljivanje presude
Član 29.

(1) Kada sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, može na zahtjev stranke, pored novčanog obeštećenja, odlukom naložiti objavljivanje presude.
(2) Sud za koji je presudom iz stava 1. ovog člana i člana 28. stav 1. ovog zakona, utvrđeno da je neopravdano odugovlačio postupak i odlučivanje, dužan je da objavi presudu na internet stranici suda.
(3) Presuda iz stava 2. ovog člana mora biti dostupna javnosti na internet stranici u periodu od 60 dana, nakon čega se, po službenoj dužnosti, briše.
(4) Na zahtjev stranke, presuda se može i prije isteka roka od 60 dana brisati sa internet stranice suda.

Sredstva za isplatu novčanog obeštećenja
Član 30.

(1) Sredstva za isplatu novčanog obeštećenja i naknada imovinske štete, obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.
(2) Naknada se isplaćuje iz budžeta Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

Oslobađanje od sudske takse
Član 31.

U postupku ostvarivanja sudske zaštite prava na suđenje u razumnom roku, stranka je oslobođena plaćanja sudske takse.


Mogućnost poravnanja
Član 32.

(1) Lice koje je Evropskom sudu za ljudska prava podnijelo predstavku zbog toga što smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku, o kojem nije donesena odluka o prihvatljivosti ili osnovnosti ove predstavke, može podnijeti Vladi Republike Srpske prijedlog za poravnanje o novčanom obeštećenju, uz navođenje datuma predaje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava i broja predstavke u prijedlogu za poravnanje.
(2) Zaključeno poravnanje predstavlja izvršnu ispravu.

Naknada materijalne štete
Član 33.

Pravo na naknadu materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvaruje se tužbom u parničnom postupku kod nadležnog suda, primjenom opštih pravila o naknadi štete.

Podzakonski akti
Član 34.

Ministar pravde, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donosi Pravilnik o sadržini i načinu vođenja registara o postupcima iniciranim pravnim sredstvima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (član 8).

Započeti postupci
Član 35.

Stranka koja je podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, ne može podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku po ovom zakonu.

Stupanje na snagu
Član 36. https://www.anwalt-bih.de


Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara 2020. godine.




Broj: PREDSJEDNIK
Datum: NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović







OBRAZLOŽENJE
NACRTA ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU


I USTAVNI OSNOV

Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 122. Ustava Republike Srpske, prema kojem se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom, u članu 16. Ustava Republike Srpske, prema kome svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, te da je svakome zagarantovano pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, kao i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte.

II USKLAĐENOST SA USTAVOM, PRAVNIM SISTEMOM I PRAVILIMA NORMATIVNOPRAVNE TEHNIKE

Prema Mišljenju Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo broj: 22.02/020-3679/19 od 8. novembra 2019. godine, ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u članu 122. Ustava Republike Srpske, prema kojem se osnivanje, nadležnost, organizacija i postupak pred sudovima utvrđuju zakonom i u članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem Narodna skupština, donosi zakone, druge propise i opšte akte.
Ovim zakonom uređuje se pravo na suđenje u razumnom roku, zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koje se ostvaruje u sudskom postupku na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Programom rada Narodne skupštine Republike Srpske za 2019. godinu, koji je sastavni dio Odluke o usvajanju Programa rada Narodne skupštine Republike Srpske za 2019. godinu („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/19) planirano je donošenje ovog zakona.
Obrađivač Zakona je u skladu sa članom 41. stav 1. tačka 5) Pravila za izradu zakona i drugih propisa Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/14) u dovoljnoj mjeri obrazložio razloge za donošenje ovog zakona. S tim u vezi, razlog za donošenje ovog zakona sadržan je u činjenici da je Evropskom konevencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda uspostavljen sistem zaštite ljudskih prava na međunarodnom nivou, koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala 2002. godine, a što je definisao i Ustav Bosne i Hercegovine svojim članom II. Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda garantovano je svakom pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom formiranim na osnovu zakona, a Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope Rec (2010)3 upućuje zemlje članice da preduzmu sve neophodne korake da bi se obezbijedilo postojanje efikasnog pravnog lijeka pred nadležnim organima da bi se mogla dokazati tvrdnja o povredi prava na suđenje u razumnom roku. Shodno navedenom, da bi se obezbijedilo pravo na pravično suđenje i povećalo povjerenje javnosti u pravosudni sistem, pristupilo se izradi ovog zakona.
Republički sekretarijat za zakonodavstvo je u skladu sa svojim nadležnostima u postupku konsultacija sa obrađivačem ovog zakona dao primjedbe koje su se odnosile na sistematiku zakona, odnos zakona sa drugim zakonima, ovlašćenja, obim uređivanja i način pisanja obrazloženja (čl. 12, 17, 23, 41. i 51. Pravila), što je obrađivač prihvatio. Takođe, obrađivaču ovog zakona je sugerisano da pribavi mišljenje Ministarstva finansija u skladu sa članom 17. stav 1. tačka 11) Poslovnika o radu Vlade Republike („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 123/18).
U skladu sa Smjernicama za postupanje republičkih organa uprave o učešću javnosti i konsultacijama u izradi zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 123/08 i 73/12), obrađivač Nacrta ovog zakona konstatovao je da je materija predmetnog zakona od interesa za javnost, te je tekst Zakona objavio na internet stranici Ministarstva pravde sa rokom od osam dana radi dostavljanja primjedaba i sugestija, te da nije bilo primjedaba na tekst Zakona.
S obzirom na to da postoji ustavni osnov za donošenje ovog zakona i da je usaglašen sa Ustavom, pravnim sistemom Republike Srpske i Pravilima za izradu zakona i drugih propisa, mišljenje je da se Nacrt zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, može uputiti na razmatranje.

III USKLAĐENOST SA PRAVNIM PORETKOM EVROPSKE UNIJE

Prema Mišljenju Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju broj: 17.03-020-3689/19 od 4. novembra 2019. godine, a nakon uvida u propise Evropske unije (EU) i analize odredaba Nacrta zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, nije ustanovljeno da EU acquis sadrži sekundarne izvore prava koji su relevantni za predmet uređivanja dostavljenog nacrta zbog čega u Izjavi o usklađenosti stoji ocjena „neprimjenjivo“.
U dijelu primarnih izvora prava EU, obrađivač je uzeo u obzir član 47. stav 2. Povelje o osnovnim pravima Evropske unije, Glava VI – Pravda (engl. Charter of Fundamental Rights of the European Union, Title VI – Justice, Article 47 – Right to an effective remedy and to a fair trial).
U domenu akata Savjeta Evrope, predmetnu materiju regulišu:
̶ Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Dio I – Pravâ i slobode, član 6 – Pravo na pravično suđenje (eng. Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, Section I – Rights and freedoms, Article 6 – Right to a fair trial) i
̶ Preporuka CM/Rec(2010)3 Komiteta ministara Savjeta Evrope o djelotvornom pravnom lijeku za predugo trajanje postupka (eng. Recommendation CM/Rec(2010)3 of the Committee of Ministers to member states on effective remedies for excessive length of proceedings).
Stav 2. člana 47. Povelje o osnovnim pravima Evropske unije i stav 1. člana 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda utvrđuju pravo svakom licu da njegov zahtjev bude razmotren u razumnom roku od strane nezavisnog i nepristrasnog suda.
Preporuka CM/Rec(2010)3 Komiteta ministara Savjeta Evrope o djelotvornom pravnom lijeku za predugo trajanje postupka, između ostalog, preporučuje vladama država članica da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da sve faze domaćih postupaka budu završene u razumnom roku, kao i da se uspostave djelotvorni pravni lijekovi na odluke o zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Uvidom u odredbe Direktive 2012/29/EU , utvrđeno je da član 16. iste propisuje državama članicama da osiguraju žrtvama u toku krivičnog postupka pravo na donošenje odluke o naknadi štete, u razumnom roku. Stoga, sugerišemo da se uzme u obzir ovaj član prilikom izrade zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske“.

IV RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda uspostavljen je sistem zaštite ljudskih prava na međunarodnom nivou. Bosna i Hercegovina ratifikovla je Konvenciju, 12. jula 2002. godine, a Ustav Bosne i Hercegovine (član 2) proglašava je direktno primjenjivom u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj.
Članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda, garantovano je da svako tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, formiranim na osnovu zakona.
Preporuka Komiteta ministara Savjeta Evrope Rec (2010)3 o efikasnim pravnim sredstvima za predugo trajanje postupaka, od 24. februara 2010. godine, kojom se, između ostalog, zemlje članice upućuju da preduzmu sve neophodne mjere da bi se obezbijedilo postojanje efikasnog pravnog lijeka pred nadležnim organima u slučajevima u kojima je moguće dokazati tvrdnju o povredi prava na suđenje u razumnom roku.
Imajući u vidu naprijed navedeno, Ministarstvo pravde zatražilo je od Kancelarije pravnog predstavnika Republike Srpske, dostavu podataka o ukupnom broju pravosnažnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, iznos dosuđene nematerijalne štete i ukupan iznos izvršenih odluka. Kancelarija pravnog predstavnika, aktom broj: 02/1-77-64-1/19 od 1. oktobra 2019. godine, dostavila je sljedeće podatke:



Godina Ukupan broj odluka Ustavnog Suda BiH Ukupan iznos dosuđene naknade nematerijalne štete Ukupan iznos izvršenih odluka Suda
2017. 109 268.842 KM 270.339,75 KM
2018. 88 59.550 KM 59.960 KM
do septembra 2019.
44
38.550 KM
27.567,15 KM



Godina Ukupan broj odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Ukupan iznos dosuđene naknade nematerijalne štete Ukupan iznos izvršenih odluka Suda
2017. 1 2 · 1.996 KM 3.992 KM
2018. 1 2.934 KM 3.280 KM
do septembra 2019. 1 1 · 1.950 KM 3.300,10 KM

Nakon detaljne analize, koju je sprovelo Ministarstvo pravde, jedan od uzroka predugog trajanja sudskih postupaka je neefikasnost vođenja postupaka, te veliki broj zaostalih predmeta. Činjenica je da u Bosni i Hercegovini ne postoji posebno pravno sredstvo kojim bi se osigurala zaštita prava na suđenje u razumnom roku, te da se dužina trajanja postupka može osporavati samo podnošenjem apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, a što se u posljednje vrijeme čini u velikom broju slučajeva. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u velikom broju predmeta razmatrao i utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku, određujući rok za donošenje odluke, odnosno nalažući hitno postupanje, te dosudio nadoknadu nematerijalne štete. S tim u vezi javila se potreba za iznalaženje modaliteta zakonske zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
U skladu sa svim navedenim, Vlada Republike Srpske, rješenjem broj: 04/1-012-2-1581/19 od 27. juna 2019. godine, imenovala je Radnu grupa za izradu zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, u sastavu: Strahinja Ćurković, sudija Vrhovnog suda Republike Srpske – predsjednik, Branka Skoko, sudija Višeg privrednog suda u Banjoj Luci i Radenko Jotanović, profesor Pravnog fakultata, koji su pristupili izradi Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, a sve da bi se obezbijedilo pravo na pravično suđenje, te olakšao pristup pravdi, a samim tim i povećalo povjerenje javnosti u pravosudni sistem.
Dalje, napominjemo da su rješenjem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj: 06-02-1-6670/18 od 17. avgusta 2018. godine, imenovani članovi Radne grupe za pripremu novog ili izmjenu i dopunu važećeg Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, a između ostalih i dva predstavnika Ministarstva pravde Republike Srpske. Predstavnici Ministarstva pravde Republike Srpske, kao članovi navedene Radne grupe, prilikom izrade teksta Zakona, između ostalog će se zalagati i da se dopune dosadašnje odredbe Zakona o Visokom sudskom tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine, na način da se disciplinska odgovornost sudija u predmetima u kojima je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku preciznije normira, jer samo na taj način se postiže u potpunosti zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kako prevencijom, tako i kažnjavanjem postupanja predmetnog sudije, a koje je dovelo do povrede prava na suđenje u razumnom roku.

V OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH RJEŠENJA

Članom 1. propisano je da se ovim zakonom uređuje pravo na suđenje u razumnom roku, zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kao i pravo na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a koje se ostvaruje u sudskom postupku na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Članom 2. propisano je da pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ima svaka stranka u sudskom postupku koja smatra da sud nije u razumnom roku odlučio o njenom pravu ili o obavezi, ili o sumnji ili o optužbi za krivično djelo, da se pravo i dužina trajanja razumnog roka utvrđuje u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, i da stranka ostvaruje pravo na zaštitu prava shodno odredbama ovog zakona.
Članom 3. propisano je da se na ostala pitanja postupka po tužbi za pravično zadovoljenje, koja nisu uređena ovim zakonom, shodno primjenjuju odredbe o sporu male vrijednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak, nezavisno od vrste i visine tužbenog zahtjeva.
Članom 4. propisano je da pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pod uslovima propisanim ovim zakonom, imaju sva lica, bez diskriminacije po bilo kom osnovu, a da se izrazi koji su, radi preglednosti dati u jednom gramatičkom rodu u ovom zakonu, bez diskriminacije odnose i na muškarce i na žene.
Članom 5. propisano je da su pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, žalba i tužba za utvrđenje povrede prava na suđenje u razumnom roku i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 6. propisano je da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku uvažavaju sve okolnosti predmeta, i to: složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu, ponašanje suda i drugih republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja, dužina trajanja postupka, ponašanje podnosioca pravnog sredstva i značaj predmeta koji ima za podnosioca pravnog sredstva.
Članom 7. propisano je da se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi sudu pred kojim se postupak vodi, a da o zahtjevu odlučuje predsjednik suda, a ako se radi o predmetu u kojem postupa predsjednik suda, o zahtjevu odlučuje zamjenik predsjednika suda.
Članom 8. propisano je da nadležni sudovi vode Registar o podnesenim zahtjevima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i Registar odluka o podnesenim zahtjevima za zaštitu tog prava, kao i Registar o podnesenim tužbama za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede tog prava i Registar odluka o podnesenim tužbama. Ovim članom dato je ovlašćenje ministru pravde da donose Pravilnik o sadržini i načinu vođenja registara o postupcima iniciranim pravnim sredstvima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 9. propisano je da će predsjednik suda u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva iz člana 7. ovog zakona, zatražiti od sudije koji postupa u predmetu izvještaj o dužini trajanja postupka, razlozima zbog kojih postupak nije okončan i mišljenje o roku u kojem se predmet može riješiti, a može izvršiti i uvid u spis predmeta, a da sudija koji postupa u predmetu dostavlja izvještaj odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana traženja predsjednika suda.
Članom 10. propisano je da predsjednik suda odlučuje o podnesenom zahtjevu iz člana 7. ovog zakona u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva u sud i donosi rješenje.
Članom 11. propisano je da je predsjednik suda rješenjem odbija zahtjev iz člana 7. ovog zakona, kada ocijeni da je očigledno neosnovan, a ako predsjednik suda, nakon sprovedenog postupka po zahtjevu iz člana 7. ovog zakona, utvrdi da nije došlo do neopravdanog odugovlačenja postupka i odlučivanja u predmetu, rješenjem odbija zahtjev kao neosnovan.
Članom 12. propisano je da kada predsjednik suda utvrdi da se neopravdano odugovlači i odlučivanje u predmetu, rješenjem određuje rok za preduzimanje određenih procesnih radnji, koji ne može biti duži od tri mjeseca i primjeren rok u kojem ga sudija izvještava o preduzetim radnjama. Sudija nema pravo žalbe na ovo rješenje.
Članom 13. propisano je da se rješenje predsjednika suda iz čl. 11. i 12. ovog zakona dostavlja podnosiocu zahtjeva.
Članom 14. propisano je da će sudija u izvještaju ili drugim pismenim aktom, u roku iz člana 10. ovog zakona, obavijestiti predsjednika suda o izvršenim procesnim radnjama, a predsjednik suda će o izvršenim radnjama obavijestiti podnosioca zahtjeva.
Članom 15. propisano je da protiv rješenja o odbijanju zahtjeva, podnosilac zahtjeva ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja, a da se na ostala pitanja shodno primjenjuje zakon kojim se uređuje vanparnični postupak.
Članom 16. propisano je da je sud kod koga se nalazi predmet dužan na zahtjev predsjednika neposredno višeg suda, u roku od tri dana od dana prijema zahtjeva, dostaviti spise predmeta, a da predsjednik neposredno višeg suda donesi rješenje u roku od 60 dana od dana prijema spisa predmeta. Dalje, propisuje se način odlučivanja predsjednika neposredno višeg suda kod koga se predmet nalazi u radu, i to da će rješenjem odbaciti nedopuštenu, neblagovremenu žalbu i žalbu izjavljenu od neovlašćenog lica, ako je nije odbacio predsjednik suda kod kojeg je predmet bio u radu, i da predsjednik neposredno višeg suda može odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepeno rješenje ili uvažiti žalbu i preinačiti rješenje.
Članom 17. propisano je da ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske, o zahtjevu odlučuje Vijeće od troje sudija tog suda, da Vijeće Vrhovnog suda Republike Srpske može zahtjev rješenjem uvažiti ili odbiti kao neosnovan i da o zahtjevu odlučuje u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva. Kada Vijeće Vrhovnog suda Republike Srpske utvrdi da se neopravdano odugovlači postupak i odlučivanje o predmetu, rješenjem određuje rok za preduzimanje određenih procesnih radnji, koji ne može biti duži od tri mjeseca i primjeren rok u kojem ga sudija izvještava o preduzetim radnjama.
Članom 18. propisano je da podnosilac zahtjeva, čiji je zahtjev odbijen, a koji nije podnio žalbu, može da podnese novi zahtjev kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju zahtjeva, da podnosilac zahtjeva čiji je zahtjev odbijen, a koji je podnio žalbu koja je odbijena, može da podnese novi zahtjev kada istekne šest mjeseci od dana prijema rješenja o odbijanju žalbe i da podnosilac zahtjeva čiji su zahtjev ili žalba odbačeni može odmah podnijeti novi zahtjev.
Članom 19. propisano je da se pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti: isplatom novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, i/ili objavljivanjem presude da je stranci bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
Članom 20. propisano je da se zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, stranci isplaćuje novčano obeštećenje. Novčano obeštećenje određuje se u iznosu od 300 KM do 3.000 KM po predmetu, a izuzetno, u posebnim slučajevima, kada je više lica oštećeno u sudskom postupku u kojem je utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, naknada štete može iznositi do 20.000 KM po predmetu.
Članom 21. propisani su kriterijumi kod određivanja visine novčanog obeštećenja, i to: složenost predmeta u činjeničnom i pravnom smislu, ponašanje suda i drugih republičkih organa, organa jedinica lokalne samouprave, javnih službi i drugih nosilaca javnih ovlašćenja, dužina trajanja postupka, ponašanje podnosioca pravnog sredstva i značaj predmeta koji taj predmet ima za podnosioca pravnog sredstva.
Članom 22. propisano je da pravo na pravično zadovoljenje po ovom zakonu nemaju republički organi uprave, organi jedinica lokalne samouprave, javne službe i drugi nosioci javnih ovlašćenja kada učestvuju kao stranke u sudskim postupcima.
Članom 23. propisano je da tužbu za utvrđivanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i na pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku može podnijeti stranka koja je već podnosila zahtjev nadležnom sudu, a da se tužba podnosi Vrhovnom sudu Republike Srpske, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donesene po zahtjevu stranke.
Članom 24. propisan je sadržaj tužbe: ime i prezime, odnosno naziv stranke, adresu njenog prebivališta, boravišta, ime i prezime, odnosno naziv zakonskog zastupnika ili punomoćnika i adresu njegovog prebivališta, boravišta, odnosno poslovno sjedište pravnog lica, poslovni broj predmeta ili druge podatke predmeta na osnovu kojih se može utvrditi na koji se predmet odnosi tužba, potpis stranke, zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Dalje, navodi se da stranka, uz tužbu, prilaže primjerak pravosnažnog rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 25. propisano je da sud kod koga se nalazi predmet dostavlja na zahtjev Vrhovnog suda Republike Srpske, u roku od tri dana, spise predmeta, a da Vrhovni sud Republike Srpske tužbu dostavlja organu nadležnom za zastupanje Republike Srpske u imovinsko-pravnim sporovima, koji u roku od osam dana od dana prijema tužbe dostavlja svoje izjašnjenje na navode tužbe.
Članom 26. propisano je da Vrhovni sud odlučuje po tužbi u Vijeću od troje sudija, a da će neblagovremenu tužbu i tužbu podnesenu od neovlašćenog lica i tužbu koja je podnesena suprotno odredbi člana 23. stav 1. ovog zakona, Vrhovni sud rješenjem odbaciti.
Članom 27. propisano je da Vrhovni sud Republike Srpske donosi odluku po tužbi, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema tužbe.
Članom 28. propisano je da kod povrede prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni sud Republike Srpske može, na zahtjev stranke, da donese presudu kojom se utvrđuje da je stranci bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao i da joj dosudi novčano obeštećenje. Istim članom propisano je da Vrhovni sud Republike Srpske može, izuzetno, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a naročito ponašanje stranke, da presudom utvrdi samo povredu prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 29. propisano je da kada sud utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, može na zahtjev stranke, pored novčanog obeštećenja, odlukom naložiti objavljivanje presude, da sud za koji je presudom iz stava 1. ovog člana i člana 28. ovog zakona utvrđeno da je neopravdano odugovlačio postupak i odlučivanje, dužan je da objavi presudu na internet stranici suda, te da predmetna presuda mora biti dostupna javnosti na internet stranici u periodu od 60 dana, nakon čega se, po službenoj dužnosti, briše, a da se na zahtjev stranke, presuda može, i prije isteka roka od 60 dana, brisati sa internet stranice.
Članom 30. propisano je da se sredstva za isplatu novčanog obeštećenja i naknadu imovinske štete obezbjeđuju u budžetu Republike Srpske, da se naknada isplaćuje iz budžeta Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.
Članom 31. propisano je da je u postupku ostvarivanja sudske zaštite prava na suđenje u razumnom roku, stranka oslobođenja plaćanja sudske takse.
Članom 32. propisano je da lice koje je Evropskom sudu za ljudska prava podnijelo predstavku zbog toga što smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku o kojem nije donesena odluka o prihvatljivosti ili osnovnosti te predstavke, može podnijeti Vladi Republike Srpske prijedlog za poravnanje o novčanom obeštećenju, uz navođenje datuma predaje predstavke Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu i broja predstavke u prijedlogu za poravnanje, te zaključeno poravnanje predstavlja izvršnu ispravu.
Članom 33. propisuje se da se pravo na naknadu materijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvaruje tužbom u parničnom postupku kod nadležnog suda, primjenom opštih pravila o naknadi štete.
Članom 34. propisuje se da će ministar pravde, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, donijeti Pravilnik o sadržini i načinu vođenja registara o postupcima iniciranim pravnim sredstvima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 35. propisuje se da stranka koja je podnijela apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, ne može podnijeti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
Članom 36. propisuje se da se ovaj zakon objavljuje u „Službenom glasniku Republike Srpske”, a da stupa na snagu 1. januara 2020. godine.

VI UČEŠĆE JAVNOSTI I KONSULTACIJE U IZRADI ZAKONA

U skladu sa članom 36. stav 1. tačka 9) Poslovnika Vlade Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 123/18), te t. 4. i 15. Smjernica za postupanje republičkih organa uprave o učešću u javnosti i konsultacijama u izradi zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 123/08 i 73/12), obrađivač Nacrta zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku utvrdio je da je Zakon od interesa za javnost. Tekst Zakona objavljen je na internet stranici (www.vladars.net), sa ostavljenim rokom od osam dana, radi dostavljanja primjedaba i sugestija. Na tekst zakona nije bilo primjedaba i sugestija.



VII PROCJENA UTICAJA ZAKONA, DRUGIH PROPISA I OPŠTIH AKATA NA UVOĐENJE NOVIH, IZMJENU ILI UKIDANJE POSTOJEĆIH FORMALNOSTI KOJE OPTEREĆUJU PRIVREDNO POSLOVANJE

Uvidom u sprovedeni proces metodologije kratke procjene uticaja propisa na Nacrt zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Ministarstvo privrede i preduzetništva u Mišljenju broj: 18.06-020-3675/1 od 5. novembra 2019. godine, konstatuje:
‒ Da je Nacrt zakona planiran Programom rada Narodne skupštine Republike Srpske za 2019. godinu.
‒ Da je obrađivač pravilno analizirao postojeće stanje i definisao problem u Obrascu o sprovođenju skraćenog PUP-a, te da je problem sastavni dio „Razloga za donošenje ili izmjenu i/ili dopunu zakona“.
‒ Da je obrađivač pravilno definisao ciljeve koji se žele postići zakonom.
U vezi sa procesom konsultacija, obrađivač navodi da su prilikom izrade Nacrta ovog zakona obavljene interresorne konsultacije, te da je tekst Nacrta zakona objavljen na internet stranici Vlade Republike Srpske.
Prilikom utvrđivanja opcija za rješavanje problema, obrađivač naveodi da je regulatorna promjena jedina opcija za rješavanje problema i ostvarenje ciljeva.
U vezi sa uticajem na poslovno okruženje, obrađivač je naveo da će Nacrt ovog zakona pozitivno uticati na poslovno okruženje, jer će se kroz obezbjeđenje zaštite prava na suđenje u razumnom roku, ubrzati sudski postupci, odnosno obezbjediti brže rješavanje svih vrsta sporova, uključujući i privredne sporove. Navedeno će smanjiti troškove koje privredni subjekti mogu imati zbog nesrazmjerno dugog vođenja postupaka, uštediti vrijeme, te vratiti povjerenje poslovnih subjekata u sudsku zaštitu u razumnom roku. Dakle, odredbama ovog Nacrta obezbjeđuje se da privredni subjekti, u slučaju postojanja sudskog spora, okončaju postupke i riješe sudske sporove u razumnim rokovima i sa manje troškova. Smanjenje ovih troškova posredno utiče na njihovo poslovanje, jer manje sredstava i vremena koje je potrebno izdvojiti za vođenje sudskih postupaka, obezbjeđuje više vremena i bolje mogućnosti za ulaganje, odnosno poslovanje.
Što se tiče uticaja na javne budžete, obrađivač navodi da će se za sprovođenje ovog nacrt zakona morati izdvojiti sredstva iz budžeta Republike Srpske. Naime, ovim Nacrtom zakona predviđeno je uspostavljanje Registra o postupcima iniciranim pravnim sredstvima za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a čije uspostavljanje i ažuriranje će zahtijevati izdvajanje odgovarajućeg iznosa sredstava iz budžeta Republike Srpske. Precizniji podaci u pogledu samog Registra, kao i sredstava koja su potrebna za njegovo uspostavljanje biće poznati nakon donošenja Pravilnika o sadržini i načinu vođenja predmetnog Registra. Pored navedenog, uticaj na budžet imaće i odredbe ovog Nacrta kojima je predviđeno pravo stranke da u slučaju povrede prava na suđenje u razumnom roku, dobije novčano obeštećenje u iznosu od 300 KM do 3000 KM, a u izuzetnim slučajevima i do 20.000 KM. Isplata ovih sredstava padaće na teret budžeta Republike Srpske, a ukupan iznos tih sredstava na godišnjem nivou zavisiće od broja postupaka u kojima je utvrđeno ovakvo pravo stranke, te visine novčanih iznosa koji budu dosuđeni u tim postupcima. Isto tako, Nacrtom ovog zakona propisano je da će stranke u ovom postupku biti oslobođene plaćanja sudske takse, te da će lica koja su Evropskom sudu za ljudska prava podnijela predstavku zbog toga što smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, moći podnijeti Vladi Republike Srpske prijedlog za poravnanje o novčanom obeštećenju. Za realizaciju navedenog biće potrebno izdvojiti odgovarajuća sredstava iz budžeta Republike Srpske, a potreban iznos tih sredstava zavisiće od broja navedenih sudskih postupaka i poravnanja, a šta je opet uslovljeno interesovanjem stranaka, odnosno od toga kako će se ovaj zakon pokazati u praksi.
U vezi sa socijalnim uticajima obrađivač navodi da će ovaj Nacrt zakona omogućiti svim kategorijama stanovništva brže i efikasnije provođenje sudskih postupaka i rješavanje spornih pitanja oko kojih građani vode sudski spor. Navedeno uključuje i efikasnije odlučivanje o pravima građana koja su egzistencijalne prirode (poput rješenja stambenog pitanja, radnog statusa, zdravstvene zaštite i slično) i čije rješavanje ima direktan uticaj na ekonomsko-socijalni položaj pojedinca. Takođe, propisivanje mogućnosti objavljivanja presude (kojom je utvrđeno da je neopravdano odugovlačen postupak i odlučivanje) na internet stranici suda čini takve postupke javno dostupnim, odnosno transparentnijim, te s jedne strane omogućava pravično zadovoljenje stranke, dok sa druge povećava povjerenje građana u pravičnu sudsku zaštitu. Takođe, ovaj zakon propisuje i pravo stranke na novčano obeštećenje i nadoknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Što se tiče uticaja na životnu sredinu obrađivač navodi da Nacrt ovog zakona neće imati uticaja na životnu sredinu.
Ovim nacrtom ne definišu se nove formalnosti niti se predviđa ukidanje i/ili izmjena postojećih formalnosti.
Ministarstvo privrede i preduzetništva utvrdilo je da je obrađivač, prilikom primjene skraćenog procesa procjene uticaja propisa, postupio u skladu s metodologijom propisanom u t. VI i VIII Odluke o sprovođenju procesa procjene uticaja propisa u postupku izrade propisa.

VIII FINANSIJSKA SREDSTVA I EKONOMSKA OPRAVDANOST DONOŠENJA ZAKONA

Nakon uvida u podatake o ukupnom broju pravosnažnih odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu od 2017. godine do septembra 2019. godine, kojima je utvrđen iznos nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i procjenom predviđenog novčanog obeštećenja propisanog predmetnim zakonom u iznosu od 300 KM do 3.000 KM, utvrđeno je da je za sprovođenje Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku potrebno obezbijediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srpske. Ministarstvo finansija aktom broj: 06.04/020-3682/19 od 1. novembra 2019. godine dalo je saglasnost na Nacrt zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.




Preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com

Safonov and Safonova vs. Ukraine (br. 24391/10)[…]

Antia and Khupenia v. Georgia (br. 7523/10), 18.6.[…]

Boljević vs. Serbia

Boljević v. Serbia (br. 47443/14), 16.6.2020. Po[…]

Covalenco v. the Republic of Moldova (br. 72164/14[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja