- Fri Dec 04, 2020 1:00 pm
#4422
Le Mailloux protiv France (br. 18108/20), 3.12.2020. Aplikacija odbačena kao nedopuštena.
Aplikant je Renaud Le Mailloux, francuski državljanin.
On se žalio na način na koji je francuska država upravljala zdravstvenom krizom uzrokovanom Covid-19.
Širenje koronavirusa koji uzrokuje bolest Covid-19 je u Francuskoj dovelo do toga da su francuske vlasti uvele razne mjere za sprečavanje i ublažavanje učinaka popratnih prijetnji za javno zdravlje. Jedno ljekarsko udruženje (SMAER) i dva fizička lica, smatrajući da su usvojene mjere nedovoljne, podnijele su Državnom savjetu hitni zahtjev za zaštitu osnovnih sloboda, tražeći od države da poduzme potrebne mjere kako bi se doktorima i zdravstvenim radnicima obezbijedile odgovarajuće maske za lice (FFP2 i FFP3), hirurške maske za pacijente i stanovništvo uopšte, te uređaji za masovno testiranje, zatim da doktori i bolnice dobiju ovlaštenje da propisuju i daju rizičnim pacijentima kombinaciju lijekova hidroksiklorokin i azitromicin, te da se također naloži medicinskim laboratorijima da vrše odgovarajuća medicinska testiranja.
Aplikant, koji navodi da ga je ozbiljna bolest jako oslabila, dao je podršku navedenom hitnom zahtjevu.
Odlukom od 28. marta 2020., sudija za hitne postupke, nakon što je proglasio aplikantovu intervenciju dopuštenom, je odbio zahtjev.
Pozivajući se na član 2. (pravo na život), član 3. (zabrana mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja), član 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života) i član 10. (pravo na slobodu izražavanja), aplikant se žali na propust države da ispuni svoje obaveze i da zaštiti živote i fizički integritet osoba pod svojom jurisdikcijom. Naročito se žali na ograničenja pristupa dijagnostičkim testovima, preventivnim mjerama i određenim vrstama liječenja, te na miješanje u privatni život pojedinaca koji umiru od virusa sami, bez ičije pomoći.
Evropski sud je naglasio da se aplikant žalio na mjere koje je poduzela Francuska kako bi ograničila širenje virusa Covid-19 među čitavom populacijom Francuske, ali nije pokazao kako je to na njega lično utjecalo.
Istakao je da Sud ne razmatra actio popularis: što znači da se aplikant ne može žaliti na odredbu domaćeg zakona, domaću praksu ili javni akt samo zato što izgleda da je u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Da bi aplikanti mogli tvrditi da su žrtve, moraju iznijeti razumne i uvjerljive dokaze o vjerojatnosti da će se dogoditi kršenje koje lično utječe na njih. Stoga prijava nije bila kompatibilna s Evropskom konvencijom.
Aplikant je Renaud Le Mailloux, francuski državljanin.
On se žalio na način na koji je francuska država upravljala zdravstvenom krizom uzrokovanom Covid-19.
Širenje koronavirusa koji uzrokuje bolest Covid-19 je u Francuskoj dovelo do toga da su francuske vlasti uvele razne mjere za sprečavanje i ublažavanje učinaka popratnih prijetnji za javno zdravlje. Jedno ljekarsko udruženje (SMAER) i dva fizička lica, smatrajući da su usvojene mjere nedovoljne, podnijele su Državnom savjetu hitni zahtjev za zaštitu osnovnih sloboda, tražeći od države da poduzme potrebne mjere kako bi se doktorima i zdravstvenim radnicima obezbijedile odgovarajuće maske za lice (FFP2 i FFP3), hirurške maske za pacijente i stanovništvo uopšte, te uređaji za masovno testiranje, zatim da doktori i bolnice dobiju ovlaštenje da propisuju i daju rizičnim pacijentima kombinaciju lijekova hidroksiklorokin i azitromicin, te da se također naloži medicinskim laboratorijima da vrše odgovarajuća medicinska testiranja.
Aplikant, koji navodi da ga je ozbiljna bolest jako oslabila, dao je podršku navedenom hitnom zahtjevu.
Odlukom od 28. marta 2020., sudija za hitne postupke, nakon što je proglasio aplikantovu intervenciju dopuštenom, je odbio zahtjev.
Pozivajući se na član 2. (pravo na život), član 3. (zabrana mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja), član 8. (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života) i član 10. (pravo na slobodu izražavanja), aplikant se žali na propust države da ispuni svoje obaveze i da zaštiti živote i fizički integritet osoba pod svojom jurisdikcijom. Naročito se žali na ograničenja pristupa dijagnostičkim testovima, preventivnim mjerama i određenim vrstama liječenja, te na miješanje u privatni život pojedinaca koji umiru od virusa sami, bez ičije pomoći.
Evropski sud je naglasio da se aplikant žalio na mjere koje je poduzela Francuska kako bi ograničila širenje virusa Covid-19 među čitavom populacijom Francuske, ali nije pokazao kako je to na njega lično utjecalo.
Istakao je da Sud ne razmatra actio popularis: što znači da se aplikant ne može žaliti na odredbu domaćeg zakona, domaću praksu ili javni akt samo zato što izgleda da je u suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Da bi aplikanti mogli tvrditi da su žrtve, moraju iznijeti razumne i uvjerljive dokaze o vjerojatnosti da će se dogoditi kršenje koje lično utječe na njih. Stoga prijava nije bila kompatibilna s Evropskom konvencijom.
- By Bojanprijedor