BiH Pravo 2014.-2020.

Bosanskohercegovački pravni portal

Statusna pitanja, razvodi braka, alimentacije, roditeljsko pravo, skrbništvo, imovinska pitanja u braku itd.
#4034
KONVENCIJA O ZAŠTITI LjUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA

("Sl. glasnik BiH", br. 6/1999 i "Sl. glasnik BiH - Međunarodni ugovori", br. 8/2003 i 6/2006)

Rim, 4. XI. 1950

Vlade potpisnice, kao članice Savjeta Evrope,

Imajući u vidu Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine;

Smatrajući da ova deklaracija ima za cilj da učini sigurnim univerzalno i stvarno priznavanje i poštovanje u njoj proklamovanih prava;

Smatrajući da je cilj Savjeta Evrope da se ostvari veće jedinstvo među njegovim članicama i da je jedan od načina postizanja tog cilja očuvanje i daljnje sprovođenje ljudskih prava i osnovnih sloboda;

Potvrđujući ponovo svoju duboku vjeru u one osnovne slobode koje čine osnove pravde i mira u svijetu, a koje se s jedne strane najbolje štite stvarnom političkom demokratijom a s druge zajedničkim shvatanjem i poštivanjem ljudskih prava o kojima ovise;

Odlučne kao vlade evropskih zemalja s istim strijemljenjima i zajedničkim nasljeđem političkih tradicija, ideala, slobode i vladavine prava, da preduzmu prve korake ka zajedničkom sprovođenju određenih prava navedenih u Univerzalnoj deklaraciji;

Saglasile su se o slijedećem:

Član 11

Obaveza poštovanja ljudskih prava

Visoke strane ugovornice jamče svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrđene u Dijelu I. ove konvencije.

Dio I. 1 - Prava i slobode

Član 21

Pravo na život

1 Pravo na život svakog čovjeka zaštićeno je zakonom. Niko ne može biti namjerno lišen života, osim kod izvršenja smrtne kazne po presudi suda, kojom je proglašen krivim za zločin za koji je ova kazna predviđena zakonom.

2 Lišenje života nije u suprotnosti sa ovim članom ako proizilazi iz upotrebe sile koja je apsolutno neophodna:

a u odbrani svakog pojedinca od nezakonitog nasilja;

b prilikom zakonitog lišenja slobode ili sprječavanja bjekstva osobe koja je zakonito lišena slobode;

c u akciji preduzetoj, u skladu sa zakonom, radi gušenja nemira ili pobune.

Član 31

Zabrana mučenja

Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 41

Zabrana ropstva i prinudnog rada

1 Niko neće biti držan u ropstvu ili položaju ropske zavisnosti.

2 Niko neće biti primoravan da obavlja prinudni ili obavezni rad.

3 Za potrebe ovog člana izraz "prinudni ili obavezni rad" ne uključuje:

a bilo koji rad koji se normalno zahtijeva od osobe koja se nalazi u zatvoru u skladu sa odredbama člana 5. ove konvencije, ili za vrijeme uslovnog otpusta;

b bilo koju službu vojne prirode ili, u slučaju odbijanja služenja vojne obaveze u zemljama gdje se to dozvoljava, bilo koju drugu službu umjesto obaveznog služenja vojne obaveze;

c bilo koju službu koja se zahtijeva u slučaju vanredne situacije ili katastrofe koja ugrožava život ili blagostanje zajednice;

d bilo koji rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obaveza.

Član 51

Pravo na slobodu i bezbjednost

1 Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti.

Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

a zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda;

b zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju obezbjeđenja izvršenja bilo koje obaveze propisane zakonom;

c zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba spriječi da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne;

d lišenja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi vaspitanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja zbog privođenja nadležnoj vlasti;

e zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholičara ili narkomana ili skitnica;

f zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprečavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije.

2 Svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega.

3 Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašćeno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se usloviti garancijama o pojavljivanju na suđenju.

4 Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.

5 Svako ko je bio žrtva hapšenja ili lišavanja slobode protivno odredbama ovog člana ima pravo na obeštećenje.

Član 61

Pravo na pravično suđenje

1 Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. Presuda se izriče javno, ali se novinari i javnost mogu isključiti s čitavog ili jednog dijela suđenja u interesu morala javnog reda ili nacionalne bezbjednosti u demokratskom društvu, kada to nalažu interesi maloljetnika ili zaštite privatnog života strana u sporu, ili kada to sud smatra izričito neophodnim zato što bi u posebnim okolnostima publicitet mogao nanijeti štetu interesima pravde.

2 Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.

3 Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

a da odmah, na jeziku koji razumije, bude podrobno obavješten o prirodi i razlogu optužbe protiv njega;

b da mu se obezbijede vrijeme i uslovi neophodni za pripremanje odbrane;

c da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;

d da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji važe i za svjedoka optužbe;

e da koristi besplatnu pomoć tumača ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu.

Član 71

Kažnjavanje samo na osnovu zakona

1 Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili nečinjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

2 Ovaj član ne utječe na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema općim pravnim načelima priznatim kod civilizovanih naroda.

Član 81

Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života

1 Svako ima pravo na poštivanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

2 Javna vlast se ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 91

Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti

1 Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo uključuje slobodu da promjeni vjeru ili ubjeđenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestuje svoju vjeru ili ubjeđenje, obredom, propovjedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti i rituala.

2 Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih ubjeđenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne bezbjednosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

Član 101

Sloboda izražavanja

1 Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

2 Ostvarivanje ovih sloboda, budući da uključuje obaveze i odgovornosti, može podlijegati takvim formalnostima, uslovima, ograničenjima ili sankcijama predviđenim zakonom i koje neophodne u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprečavanja širenja povjerljivih informacija ili u interesu očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

Član 111

Sloboda okupljanja i udruživanja

1 Svako ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja s drugima, uključujući i pravo osnivanja sindikata i pridruživanja sindikatima zbog zaštite svojih interesa.

2 Ova prava neće biti ograničena izuzev na način propisan zakonom i koji je neohodan u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne bezbjednosti, u cilju sprečavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava sloboda drugih. Ovim članom se ne zabranjuje uvođenje zakonitih ograničenja na ona prava koja uživaju pripadnici oružanih snaga, policije ili državne administracije.

Član 121

Pravo na sklapanje braka

Od trenutka kada postanu sposobni za brak, muškarac i žena imaju pravo da stupe u brak i zasnuju porodicu prema nacionalnim zakonima kojima se reguliše ostvarivanje ovog prava.

Član 131

Pravo na djelotvorni pravni lijek

Svako čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti.

Član 141

Zabrana diskriminacije

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

Član 151

Odstupanje u vanrednim okolnostima

1 U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica može preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.

2 Prethodna odredba ne dopušta odstupanje od člana 2. osim u pogledu smrti prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3. i 4, stav 1. i člana 7.

3 Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije obavještava u potpunosti Generalnog sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona, takođe, obavještava Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo počinju u potpunosti primjenjivati.

Član 161

Ograničenja političke aktivnosti stranaca

Nijedna od odredbi iz članova 10, 11. i 14. neće se tumačiti tako da sprečava visoke strane ugovornice da ograničavaju političku djelatnost stranaca.

Član 171

Zabrana zloupotrebe prava

Ništa u ovoj konvenciji ne može se tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvrše neki čin koji je usmjeren na poništavanje bilo kog od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograničavanje u većoj mjeri od one koja je predviđena Konvencijom.

Član 181

Granice korišćenja ograničenja prava

Ograničenja za navedena prava i slobode, dozvoljena prema ovoj konvenciji, neće se primjenjivati u bilo koje druge svrhe osim onih za koje su predviđena.

Dio II. 2 - Evropski sud za ljudska prava

Član 19

Uspostavljanje suda

Da bi se osiguralo poštivanje obaveza koje su visoke strane ugovornice u Konvenciji i njenim protokolima preuzele, biće uspostavljen Evropski sud za ljudska prava ( u daljem tekstu "Sud"). Sud će djelovati na trajnoj osnovi.

Član 20

Broj sudija

Broj sudija koje će sačinjavati Sud biće jednak broju visokih strana ugovornica.

Član 21

Uslovi za obavljanje službe

1 Sudije moraju imati visoki moralni ugled i posjedovati kvalifikacije potrebne za obavljanje visokih sudskih funkcija, odnosno biti priznati pravni stručnjaci.

2 Sudije djeluju u ličnom svojstvu.

3 Tokom svog mandata sudije se ne mogu baviti poslovima koji su inkompatibilni s njihovom nezavisnošću, nepristrasnošću ili zahtjevima stalne službe; sva pitanja u vezi s primjenom ovog stava rješava Sud.

Član 22

Izbor sudija

U odnosu na svaku visoku stranu ugovornicu sudije bira Parlamentarna skupština većinom glasova sa liste od tri kandidata koje imenuje visoka strana ugovornica.

Član 23

Mandat i razrješenje

1 Sudije se biraju na period od 9 godina. Oni se ne mogu ponovo birati.

2 Sudiji mandat ističe kada napuni sedamdeset godina starosti.

3 Sudije ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni. Međutim, oni nastavljaju da rade na predmetima koje su već uzeli na razmatranje.

4 Sudija se ne može razriješiti svoje funkcije dok ostale sudije ne odluče dvotrećinskom većinom da taj sudija više ne ispunjava potrebne uslove.

Član 24

Sekreterijat i izvjštači

1 Sud ima sekreterijat čija se funkcija i organizacija određuje Poslovnikom Suda.

2 Kada zasjeda sudija pojedinac, Sudu pomažu izvještači koji rade pod nadležnošću predsjednika Suda. Oni čine dio sekreterijata Suda.

Član 25

Sud na plenarnoj sjednici

Sud u Plenumu:

a bira predsjednika i jednog ili dva potpredsjednika Suda na period od tri godine; oni se mogu ponovo birati;

b ustanovljava vijeća za utvrđeni vremenski period;

c bira predsjednike vijeća suda; oni se mogu ponovo birati;

d usvaja poslovnik Suda;

e bira sekretara Suda i jednog ili više njegovih zamjenika;

f postaviti bilo koji zahtjev na osnovu člana 26., stava 2.

Član 26

Sudija pojedinac, komiteti, vijeća i Veliko vijeće

1 Za razmatranje slučajeva pred Sudom, Sud zasjeda kao sudija pojedinac, komitet od tri sudije, vijeće od sedam sudija i Veliko vijeće od sedamnaest sudija. Vijeća Suda uspostavljaju komitete na određen vremenski period.

2 Na zahtjev Suda na plenarnoj sjednici, Komitet ministara može, jednoglasnom odlukom i na određen period, smanjiti broj sudija u vijećima na pet.

3 Kada zasjeda kao sudija pojedinac, taj sudija ne razmatra niti jedan zahtjev protiv Visoke strane ugovornice u čije ime je izabran.

4 Sudija izabran u ime zainteresirane Visoke strane ugovornice učestvuje u radu kao ex officio član vijeća ili Velikog vijeća. Ukoliko nema nijednog ili ukoliko taj sudija ne može prisustvovati, u svojstvu sudije učestvuje lice koje izabere predsjednik Suda sa unaprijed priložene liste od strane te ugovornice.

5 U sastav Velikog vijeća takođe ulaze predsjednik Suda, potpredsjednici, predsjednici vijeća i druge sudije u skladu sa Poslovnikom Suda. Kada se predmet na osnovu člana 43. iznese pred Veliko vijeće, nijedan sudija iz vijeća koje je donijelo presudu neće učestvovati u radu Velikog vijeća, osim predsjednika vijeća i sudije koji je predstavljao zainteresiranu Visoku članicu ugovornicu.

Član 27

Nadležnost sudije pojedinca

1 Sudija pojedinac može proglasiti neprihvatljivim ili ga brisati sa sudske liste predmeta zahtjev podnesen na osnovu člana 34. u slučajevima kada se takva odluka može donijeti bez daljnjeg razmatranja.

2 Odluka je konačna.

3 Ukoliko sudija pojedinac ne proglasi zahtijev neprihvatljivim niti ga briše sa sudske liste predmeta, on ga dostavlja komitetu ili vijeću na daljnje razmatranje.

Član 28

Nadležnost komiteta

1 Po pitanju zahtjeva podnesenog na osnovu člana 34., komitet može jednoglasnom odlukom:

a proglasiti ga neprihvatljivim ili ga brisati sa sudske liste predmeta, u slučajevima gdje se takva odluka može donijeti bez daljnjeg razmatranja; ili

b proglasiti ga prihvatljivim i u isto vrijeme donijeti presudu po meritumu, ukoliko je osnovno pitanje slučaja, koji se tiče interpretacije ili primjene Konvencije ili dodatnih protokola, već predmet dobro uspostavljenog precedentnog prava Suda.

2 Odluke i presude iz stava 1 su konačne.

3 Ukoliko sudija izabran u ime zainteresovane visoke strane ugovornice nije član komiteta, komitet može u bilo kojoj fazi postupka pozvati tog sudiju da učestvuje umjesto jednog od članova komiteta, poštujući sve relevantne faktore, uključujući i to da li je ugovorna strana priložila zahtjev za proceduru na osnovu stava 1.b.

Član 29

Odluke vijeća o prihvatljivosti i osnovanosti

1 Ukoliko nije donesena nikakva odluka na osnovu člana 27. ili 28., niti donesena presuda na osnovu člana 28., vijeće će odlučiti o prihvatljivosti i meritumu pojedinačnih zahtjeva podnesenih na osnovu člana 34. Odluka o prihvatljivosti se može donijeti posebno.

2 Vijeće odlučuje o prihvatljivosti i osnovanosti međudržavnih predstavki podnijetih na osnovu člana 33. Odluka o prihvatljivosti se donosi posebno, osim ako Sud, u posebnim slučajevima, ne odluči drugačije.

Član 30

Ustupanje nadležnosti Velikom vijeću

Ako se povodom predmeta koji vijeće razmatra pokrene neko ozbiljno pitanje od značaja za tumačenje Konvencije ili protokola uz nju, ili ako rješenje pitanja pred vijećem može da dovede do rezultata koji nije u saglasnosti s nekom prethodno donijetom odlukom Suda, vijeće može sve dok ne donese presudu, da ustupi nadležnost Velikom vijeću, izuzev kada se tome protivi jedna od stranaka u sporu.

Član 31

Ovlašćenje Velikog vijeća

Veliko vijeće:

a odlučuje o predstavkama podnijetim na osnovu člana 33. ili člana 34., kada mu neko vijeće ustupi nadležnost na osnovu člana 30. ili kada mu je predmet upućen na osnovu člana 43.;

b odlučuje o pitanjima dostavljenim Sudu od strane Komiteta ministara u skladu sa članom 46., stav 4; i

c razmatra zahtjeve za savjetodavna mišljenja podnijeta na osnovu člana 47.

Član 32

Nadležnost suda

1 Nadležnost Suda se proteže na sva pitanja koja se tiču tumačenja i primjene ove konvencije i protokola uz nju, a koja su mu upućena na osnovu člana 33, 34, 46. i 47.

2 U slučaju spora da li je Sud nadležan, odlučuje Sud.

Član 33

Međudržavni sporovi

Svaka visoka strana ugovornica može ukazati Sudu na svaku povredu odredbi Konvencije ili protokola uz nju koju je navodno počinila neka druga strana ugovornica.

Član 34

Pojedinačne predstavke

Sud može da prima predstavke od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe lica koji tvrde da su žrtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom ili protokolima uz nju, učinjene od strane neke visoke strane ugovornice. Visoke strane ugovornice obavezuju se da ni na koji način ne ometaju stvarno rješenje ovog prava.

Član 35

Uslovi prihvatljivosti

1 Sud može uzeti predmet u postupak tek kada se iscrpe svi unutrašnji pravni lijekovi, u skladu sa opštepriznatim načelima međunarodnog prava, i u roku od šest mjeseci od dana kada je donijeta pravosnažna odluka.

2 Sud ne postupa po pojedinačnoj predstavci podnijetoj na osnovu člana 34. koja je:

a anonimna; ili

b u suštini istovjetna s pitanjem koje je sud već razmatrao, ili koja je već podnijeta nekoj drugoj međunarodnoj instanci radi ispitivanja, odnosno rješavanja a ne sadrži nove relevante činjenice.

3. Sud proglašava neprihvatljivim bilo koji pojedinačni zahtjev priložen na osnovu člana 34. ukoliko smatra da:

a se zahtjev ne slaže sa odredbama Konvencije ili dodatnih protokola uz Konvenciju, očigledno je neosnovan ili zloupotrebljava pravo na podnošenje pojedinačnih zahtjeva; ili

b podnosioc zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu, osim ako poštivanje ljudskih prava kao što je definisano u Konvenciji i njenim protokolima ne zahtijeva razmatranje zahtjeva po meritumu i obezbjeđuje da se po ovoj osnovi niti jedan slučaj ne može odbiti a da ga nije na vrijeme razmotrio domaći sud.

4 Sud odbacuje svaku predstavku koju smatra neprihvatljivom u smislu ovog člana. On to može učiniti u svakoj fazi postupka.

Član 36

Intervencija treće strane

1 Visoka strana ugovornica čiji je podnosilac predstavke državljanin ima pravo da podnese pisani podnesak i učestvuje u saslušanju u svim predmetima pred vijećem ili Velikim vijećem.

2 Predsjednik Suda može u interesu ispravnog postupanja pozvati visoku stranu ugovornicu koja nije strana u postupku ili svako zainteresovano lice koje nije podnosilac predstavke da podnesu pisani podnesak ili uzmu učešća u saslušanju.

3 U svim predmetima iznesenim pred vijećem ili Velikim vijećem, Vijeće evropskog Komesara za ljudska prava može priložiti pisane komentare i učestvovati u saslušanjima.

Član 37

Skidanje predstavki

1 Sud u svakoj fazi postupka može odlučiti da skine predstavku sa liste predmeta ako se na osnovu okolnosti može zaključiti:

a da podnosilac predstavke ne namjerava da dalje učestvuje u postupku; ili

b da je predmet razriješen; ili

c da iz svakog drugog razloga koji Sud utvrdi nije više opravdano nastaviti sa ispitivanjem predstavke.

Međutim, Sud nastavlja s ispitivanjem predstavke ako je to potrebno radi poštovanja ljudskih prava ustanovljenih Konvencijom i protokolima uz nju.

2 Sud može odlučiti da predstavku vrati na svoju listu predmeta ako smatra da okolnosti to opravdavaju.

Član 38

Razmatranje slučajeva

Sud razmatra slučaj zajedno sa predstavnicima ugovorenih strana i, ukoliko je potrebno, preduzimati istragu, za čije će mu dosljedno izvršenje visoke strane ugovornice u pitanju pružiti sve potrebne olakšice.

Član 39

Nagodbe pred sudom

1 U bilo kojoj fazi postupka, Sud se može staviti na raspolaganje zainteresiranim stranama po pitanju postizanja nagodbe zasnovane na poštivanju ljudskih prava utvrđenih Konvencijom i njenim protokolima.

2 Postupci koji se vode na osnovu stava 1 su povjerljive prirode.

3 Ako je postignuta nagodba, Sud briše slučaj sa sudske liste slučajeva odlukom koja sadrži kratak opis činjenica i postignutog rješenja.

4 Ova Odluka se dostavlja Komitetu ministara, koji nadgleda izvršenje uslova iz nagodbe kao što je navedeno u odluci.

Član 40

Javna rasprava i pristup dokumentima

1 Rasprave su javne, osim kada Sud u posebnim okolnostima odluči drukčije.

2 Dokumenti deponovani kod Sekretara dostupni su javnosti, osim kada predsjednik Suda odluči drukčije.

Član 41

Pravično zadovoljstvo

Kada Sud utvrdi prekršaj Konvencije ili protokola uz nju, a unutrašnje pravo visoke strane ugovornice u pitanju omogućava samo dijelimičnu odštetu, Sud će, ako je to potrebno, pružiti pravično zadovoljenje oštećenoj stranci.

Član 42

Presude vijeća

Presude vijeća postaju pravosnažne u skladu s odredbama člana 44., stav 2.

Član 43

Obraćanje Velikom vijeću

1 U roku od tri mjeseca od dana donošenja presude vijeća svaka stranka može, u posebnim slučajevima, da zahtijeva da se predmet iznese pred Veliko vijeće.

2 Odbor od pet sudija Velikog vijeća prihvatiće zahtjev ako se predmet tiče nekog ozbiljnog pitanja vezanog za tumačenje Konvencije ili ozbiljnog pitanja od opšte važnosti.

3 Ako odbor prihvati zahtjev, Veliko vijeće odlučuje o predmetu presudom.

Član 44

Konačna presuda

1 Presuda Velikog vijeća je konačna.

2 Presuda vijeća postaje konačna:

a kada stranke izjave da neće zahtijevati da se predmet iznese pred Veliko vijeće; ili

b tri mjeseca poslije donošenja presude, ako se ne zatraži da se predmet iznese pred Veliko vijeće; ili

c kada odbor Velikog vijeća odbije zahtjev za razmatranje na osnovu člana 43.

3 Konačna presuda se objavljuje.

Član 45

Obrazloženje presuda i odluka

1 Obrazloženje se daje za presude i za odluke kojima se predstavka proglašava prihvatljivom ili neprihvatljivom.

2 Ako presuda u cijelosti ili u jednom svom dijelu ne predstavlja jednoglasno mišljenje sudija, svaki sudija ima pravo da iznese izdvojeno mišljenje.

Član 46

Obaveznost i izvršenje presuda

1 Visoke strane ugovornice preduzimaju obavezu da se povinuju konačnoj presudi Suda u svakom predmetu u kome su stranke.

2 Konačna odluka Suda se dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvršenje.

3 Ukoliko Komitet ministara smatra da je nadgledanje izvršenja konačne presude ometeno problemom interpretacije presude, može uputiti predmet Sudu da donese odluku po pitanju interpretacije. Odluka o upućivanju se donosi dvotrećinskom većinom glasova imenovanih predstavnika u Komitetu.

4 Ukoliko Komitet ministara smatra da visoka strana ugovornica odbija da se povinuje konačnoj presudi u slučajevima gdje je ona učesnica, nakon upućivanja formalne obavijesti toj strani, odlukom donesenom dvotrećinskom većinom glasova imenovanih predstavnika Komiteta, upućuje upit Sudu o tome da li je ta strana ispunila svoju obavezu na osnovu stava 1.

5 Ukoliko Sud ustanovi povredu stava 1, on upućuje slučaj Komitetu ministara na razmatranje o preduzimanju mjera. Ukoliko Sud ustanovi da nema povrede stava 1, on upućuje slučaj Komitetu ministara koji zatvara slučaj.

Član 47

Savjetodavna mišljenja

1 Na zahtjev Komiteta ministara Sud može da daje savjetodavna mišljena o pravnim pitanjima koja se tiču tumačenja Konvncije i protokola uz nju.

2 Takva mišljenja se ne mogu baviti pitanjima koja se odnose na sadržaj ili obuhvat prava i sloboda ustanovljenih Dijelom i Konvencijom i protokolima uz nju, kao ni bilo kojim drugim pitanjem koje bi Sud ili Komitet ministara mogli da razmatraju u vezi s postupcima koji se mogu pokrenuti u skladu sa Konvencijom.

3 Za odluke Komiteta ministara da zahtijeva savjetodavno mišljenje Suda potrebna je većina glasova predstavnika koji učestvuju u radu Komiteta.

Član 48

Savjetodavna nadležnost Suda

Sud odlučuje da li zahtjev za izdavanje savjetodavnog mišljenja koji podnese Komitet ministara spada u njegovu nadležnost određenu članom 47.

Član 49

Obrazloženje savjetodavnih mišljenja

1 Savjetodavna mišljenja Suda se obrazlažu.

2 Ako savjetodavno mišljenje u cijelosti ili jednom svom dijelu ne predstavlja jednoglasno mišljenje sudija, svaki sudija ima pravo da iznese izdvojeno mišljenje.

3 Savjetodavna mišljenja Suda dostavljaju se Komitetu ministara.

Član 50

Troškovi Suda

Troškove Suda snosi Savjet Evrope.

Član 51

Privilegije i imuniteti sudija

Tokom vršenja svoje dužnosti sudije uživaju privilegije i imunitete predviđene članom 40. Statuta Savjeta Evrope i sporazumima donijetim na osnovu njega.

Dio III. 1,3 - Razne odredbe

Član 521

Upiti Generalnom sekretaru

Po prijemu zahtjeva Generalnog sekretara Savjeta Evrope, svaka visoka strana ugovornica dostavlja traženo objašnjenje o načinu na koji se u njenom unutrašnjem pravu obezbjeđuje stvarna primjena svake od odredbi ove konvencije.

Član 531

Obezbjeđenje postojećih ljudskih prava

Ništa u ovoj konvenciji neće se tumačiti kao ograničavanje ili derogovanje bilo kojih ljudskih prava i osnovnih sloboda koje mogu biti obezbjeđene zakonima bilo koje visoke strane ugovornice ili bilo kojim drugim sporazumom čija je ona članica.

Član 541

Ovlašćenja Komiteta ministara

Ništa u ovoj konvenciji nije na štetu ovlašćenja Komiteta ministara utvrđenih Statutom Savjeta Evrope.

Član 551

Isključenje drugih načina za rješavanje spora

Visoke strane ugovornice saglasile su se da se neće koristiti, osim u slučaju posebnog sporazuma, postojećim međusobnim ugovorima, konvencijama ili deklaracijama u cilju podnošenja putem žalbe na spor koji proizilazi iz tumačenja ili primjene ove konvencije da bi ga riješile drugim sredstvima rješavanja od onih predviđenih ovom konvencijom.

Član 561

Teritorijalna primjena

12 Svaka država može, prilikom ratifikacije, ili u svako drugo vrijeme kasnije, izjaviti putem notifikacije upućene Generalnom sekretaru Savjeta Evrope da se ova konvencija, pod rezervom stava 4 ovog člana, primjenjuje na sve ili samo na neku teritoriju čiji su međunarodni odnosi u njenoj nadležnosti.

2 Konvencija će se primjenjivati na teritoriju ili teritorije navedene u notifikaciji poslije trideset dana od dana kada je notifikaciju primio Generalni sekretar Savjeta Evrope.

3 Odredbe ove konvencije biće primijenjene na tim teritorijama, s dužnom pažnjom u odnosu na lokalne potrebe.

42 Svaka država koja je dala izjavu u skladu s prvim stavom ovog člana može, u svako doba kasnije, izjaviti, u ime jedne ili više teritorija na koje se ova izjava odnosi, da je Sud nadležan da prima podneske pojedinaca, nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca u skladu sa članom 34. ove konvencije.

Član 571

Rezerve

1 Svaka država može, prilikom potpisivanja ove konvencije ili deponovanja instrumenta o ratifikaciji, izjaviti određenu rezervu u vezi sa svakom pojedinom odredbom Konvencije, u mjeri u kojoj bilo koji zakon koji je na snazi na njenoj teritoriji nije u saglasnosti s tom odredbom. Ovaj član ne dozvoljava rezerve opšteg karaktera.

2 Svaka rezerva izražena na osnovu ovog člana sadrži kratak prikaz zakona u pitanju.

Član 581

Otkazivanje

1 Visoka strana ugovornica može otkazati ovu konvenciju samo po isteku roka od pet godina od dana kada je postala članica i šest mjeseci nakon obavijesti sadržane u notifikaciji upućenoj Generalnom sekretaru Savjeta Evrope, koji o tome obavještava ostale visoke strane ugovornice.

2 To otkazivanje ne oslobađa visoku stranu ugovornicu na koju se ovo odnosi od, njenih obaveza prema ovoj konvenciji u pogledu bilo kog čina kojim bi se te obaveze kršile prije datuma stupanja otkaza na snagu.

3 Svaka visoka strana ugovornica koja prestaje da bude članica Savjeta Evrope prestaje da bude članica ove konvencije pod istim uslovima.

42 Prema odredbama iz prethodnih stavova, Konvencija se može otkazati za svaku teritoriju na koju je primjenjivana na osnovu člana 56.

Član 591

Potpis i ratifikacija

1 Ova konvencija je otvorena za potpisivanje članicama Savjeta Evrope. Ona podliježe ratifikaciji. Ratifikacije se deponuju kod Generalnog sekretara Savjeta Evrope.

2 Evropska unija može pristupiti ovoj Konvenciji.

3 Konvencija stupa na snagu pošto je deponovano deset instrumenata o ratifikaciji.

4 Za svaku potpisnicu koja ratifikaciju izvrši kasnije, Konvencija stupa na snagu danom deponovanja instrumenta o ratifikaciji.

5 Generalni sekretar Savjeta Evrope obavještava sve članice Savjeta Evrope o stupanju Konvencije na snagu, visokim stranama ugovornicama koje su je ratifikovale i o deponovanju svakog instrumenta o ratifikaciji koje je kasnije izvršeno.

Sačinjeno u Rimu, 4. novembra 1950. godine, na francuskom i engleskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom jedinom primjerku koji se deponuje u arhivama Savjeta Evrope. Generalni sekretar dostavlja ovjerene kopije svakoj potpisnici.



PROTOKOL 12. UZ KONVENCIJU O ZAŠTITI LjUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA

Države potpisnice, članice Savjeta Evrope,

Imajući u vidu osnovne principe u skladu s kojima su sve osobe jednake pred zakonom i imaju pravo na jednaku zaštitu zakona;

Odlučne da preduzmu dalje korake za unapređenje jednakosti svih osoba kroz zajedničko sprovođenje opšte zabrane diskriminacije na osnovi Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, potpisane u Rimu 4. novembra 1950. godine (u daljem tekstu: Konvencija);

Potvrđujući da princip nediskriminacije ne spriječava države članice da preduzimaju mjere u cilju unapređenja pune i stvarne jednakosti, pod uslovom da postoji cilj i razumno opravdanje za te mjere,

Sporazumjele su se o sljedećem:

Član 1[p12]

Opšta zabrana diskriminacije

1. Uživanje svih prava utvrđenih zakonom osigurano je bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao što je pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.

2. Nikog nijedan organ vlasti ne smije diskriminisati ni po kojem osnovu, kao što je navedeno u stavu 1.

Član 2[p12]

Teritorijalna primjena

1. Svaka država može, prilikom potpisivanja ili kod deponovanja instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju ili potvrđivanju, precizirati teritoriju ili teritorije na koje se ovaj protokol primjenjuje.

2. Svaka država može, u svako drugo vrijeme kasnije, izjavom upućenom generalnom sekretaru Savjeta Evrope, proširiti primjenu ovog protokola na drugu teritoriju koja je precizirana u toj izjavi. Ovaj protokol stupa na snagu u odnosu na tu teritoriju prvog dana mjeseca koji slijedi nakon isteka perioda od tri mjeseca od datuma kad je Generalni sekretar primio tu izjavu.

3. Svaka izjava data na osnovi dva prethodna stava, u odnosu na bilo koju teritoriju preciziranu u toj izjavi, može biti povučena ili izmijenjena saopštenjem upućenom generalnom sekretaru Savjeta Evrope. Povlačenje ili izmjena stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi po isteku roka od tri mjeseca od datuma kad je Generalni sekretar primio to saopštenje.

4. Izjavu data u skladu sa ovim članom smatra se kao da je data u skladu sa stavom 1 člana 56. Konvencije.

5. Svaka država koja daje izjavu u skladu sa st. 1. ili 2. ovog člana može u bilo koje vrijeme nakon toga izjaviti, u ime jedne ili više teritorija na koje se izjava odnosi, da prihvata nadležnost suda za prijem predstavki od pojedinaca, nevladinih organizacija ili grupa pojedinaca kako je utvrđeno članom 34. Konvencije, a u odnosu na član 1. ovog protokola.

Član 3[p12]

Odnos prema Konvenciji

Države članice smatraju odredbe čl. 1. i 2. ovog protokola kao dopunske članove Konvencije i sve odredbe Konvencije primjenjuju se u skladu s tim.

Član 4[p12]

Potpisivanje i ratifikacija

Ovaj protokol je otvoren za potpis državama članicama Savjeta Evrope potpisnicama Konvencije. On podliježe ratifikaciji, prihvatanju ili potvrđivanju. Država članica Savjeta Evrope ne može da ratifikuje, prihvati ili potvrdi ovaj protokol a da prethodno ili istovremeno nije ratifikovala Konvenciju. Instrumenti o ratifikaciji, prihvatanju ili potvrđivanju deponuju se kod generalnog sekretara Savjeta Evrope.

Član 5[p12]

Stupanje na snagu

1. Ovaj protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi poslije isteka perioda od tri mjeseca od dana kada je deset država članica Savjeta Evrope izrazilo svoju saglasnost da su vezane ovim protokolom u skladu sa odredbama člana 4.

2. U odnosu na svaku državu članicu koja poslije toga izrazi svoju saglasnost da bude vezana njime, Protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi poslije isteka perioda od tri mjeseca od datuma deponovanja instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju ili potvrđivanju.

Član 6[p12]

Funkcije depozitara

Generalni sekretar Savjeta Evrope obavještava sve države članice Savjeta Evrope o:

a) svakom potpisu,

b) deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanja ili potvrđivanja,

c) svakom datumu stupanja na snagu ovog protokola u skladu sa čl. 2. i 5.,

d) svakom drugom aktu, obavještenju ili saopštenju u vezi sa ovim protokolom.

Sačinjeno u Rimu, dana 4. novembra 2000. godine, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta podjednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se deponuje u arhivama Savjeta Evrope. Generalni sekretar Savjeta Evrope dostaviće ovjerene primjerke svakoj državi članici Savjeta Evrope.



PROTOKOL 13. EVROPSKE KONVENCIJE
O ZAŠTITI LjUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA, KOJI SE ODNOSE NA UKIDANjE SMRTNE KAZNE U SVIM OKOLNOSTIMA

Zemlje-članice Savjeta Evrope potpisnice ovog dokumenta,

Uvjerene da je svako pravo na život osnovna vrijednost u demokratskom društvu i da je ukidanje smrtne kazne osnova za zaštitu ovog prava i za potpuno priznavanje dostojanstva svih ljudskih bića;

Želeći da unaprijede zaštitu prava na život zagarantovanog Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda potpisanom u Rimu, 4. novembra 1950. godine (u daljem tekstu Konvencija);

Konstatujući da Protokol 6. Konvencije, koji se odnosi na ukidanje smrtne kazne, potpisan u Strasburgu, 28. aprila 1983. godine, ne isključuje smrtnu kaznu s obzirom na djela počinjena u toku rata ili neposredne prijetnje od rata;

Riješene da preduzmu konačne korake s ciljem ukidanja smrtne kazne u svim okolnostima,

složile su se kako slijedi:

Član 1[p13]

Ukidanje smrtne kazne

Smrtna kazna se ukida. Niko neće biti osuđen na ovakvu kaznu niti pogubljen.

Član 2[p13]

Zabrana derogacije

Ne može se derogirati ni jedna odredba iz ovog protokola po članu 15 Konvencije.

Član 3[p13]

Zabrana zadržavanja

Nema zadržavanja po članu 57 Konvencije s obzirom na odredbe ovog protokola.

Član 4[p13]

Teritorijalna primjena

1. Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili deponovanja svojih instrumenata i ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja, navesti teritoriju ili teritorije na koje će primjenjivati ovaj protokol.

2. Svaka država može kasnije, izjavom obraćajući se generalnom sekretaru Savjeta Evrope, proširiti primjenu ovog protokola na svaku drugu teritoriju navedenu u izjavi. S obzirom na takvu teritoriju, Protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma primanja takve izjave.

3. Svaka izjava iz prethodna dva stava može, s obzirom na svaku teritoriju navedenu u takvoj izjavi, biti povučena ili izmijenjena obavještavajući generalnog sekretara. Povlačenje ili izmjena stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma primanja takvog obavještenja.

Član 5[p13]

Odnosi u Konvenciji

Između država- strana odredbe članova 1 - 4 ovog protokola smatraju se kao dodatni članovi Konvenciji, i sve odredbe Konvencije primjenjuju se shodno tome.

Član 6[p13]

Potpisivanje i ratifikacija

Ovaj protokol otvoren je za potpisivanje zemljama- članicama Savjeta Evrope koje su potpisale Konvenciju. Podliježe ratifikaciji, prihvatanju i odobrenju. Zemlja- članica Savjeta Evrope ne može ratifikovati, prihvatiti ili odobriti ovaj protokol bez prethodnog ili istovremenog ratifikovanja Konvencije. Instrumenti ratifikacije, prih- vatanja ili odobrenja deponuju se kod generalnog sekretara Savjeta Evrope.

Član 7[p13]

Stupanje na snagu

1. Ovaj protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon dana kada deset zemalja-članica Savjeta Evrope izrazi svoju saglasnost za Protokol u skladu sa odredbama člana 6.

2. S obzirom na svaku zemlju-članicu koja kasnije da svoju saglasnost, Protokol stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon isteka perioda od tri mjeseca nakon datuma deponovanja instrumenata ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja.

Član 8[p13]

Obaveze depozitara

Generalni sekretar Savjeta Evrope obavještava sve zemlje-članice Savjeta Evrope o:

a/ svakom potpisivanju;

b/ deponovanju svakog instrumenta ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja;

c/ svakom datumu stupanja na snagu ovog protokola u skladu sa članovima 4 i 7;

d/ svakom drugom aktu i obavještenjima koji se odnose na ovaj protokol.

Potvrđujući ovo, dolje potpisani, uz to propisno ovlašćeni, potpisali su ovaj protokol.

Sačinjeno u Vilniusu, 3. maja 2002. godine, na engleskom i francuskom jeziku, oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji se deponuje u arhivi Savjeta Evrope. Generalni sekretar Savjeta Evrope prosljeđuje ovjerene kopije svakoj zemlji-članici Savjeta Evrope.

Ovjeren primjerak jedinog originalnog dokumenta, na englskom i francuskom jeziku, deponovan je u arhivu Savjeta Evrope.



PROTOKOL BROJ 14
UZ KONVENCIJU O ZAŠTITI LjUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA KOJI SE ODNOSI NA DOPUNU SISTEMA ZA KONTROLU KONVENCIJE

(Strazbur, 13. maj 2004. godine)

Preambula

Države članice Savjeta Evrope, potpisnice ovog Protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda koja je potpisana u Rimu, 4. novembra 1950. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija),

Poštujući Rezoluciju broj 1 i Deklaraciju koje su usvojene na Evropskoj ministarskoj konferenciji o ljudskim pravima održanoj u Rimu 3. i 4. novembra 2000. godine;

Poštujući Deklaracije usvojene od strane Komiteta ministara 8. novembra 2001. godine, 7. novembra 2002. godine i 15. maja 2003. godine, na njegovoj 109., 111. i 112. sjednici;

Poštujući Mišljenje broj 251 (2004), usvojeno od strane Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope 28. aprila 2004. godine;

Smatrajući da je hitno potrebno dopuniti određene odredbe Konvencije da bi se dugoročno održala i unaprijedila djelotvornost sistema kontrole, uglavnom u pogledu kontinuiranog porasta broja predmeta pred Evropskim sudom za ljudska prava i Komitetom ministara Savjeta Evrope;

Smatrajući, naročito, da je potrebno obezbijediti da Sud kontinuirano obavlja svoju istaknutu ulogu u zaštiti ljudskih prava u Evropi,

Dogovorile su se kao što slijedi:

Član 1

Stav 2 člana 22. Konvencije se briše.

Član 2

Član 23. Konvencije se mijenja i glasi kao što slijedi:

"Član 23. - Mandat i razrješenje

1. Sudije se biraju na period od 9 godina. Oni se ne mogu ponovo birati.

2. Sudiji mandat ističe kada napuni sedamdeset godina starosti.

3. Sudije ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni. Međutim, oni nastavljaju da rade na predmetima koje su već uzeli na razmatranje.

4. Sudija se ne može razriješiti svoje funkcije dok ostale sudije ne odluče dvotrećinskom većinom da taj sudija više ne ispunjava potrebne uslove.

Član 3

Član 24. Konvencije se briše.

Član 4

Član 25. Konvencije postaje član 24. i tekst se mijenja i glasi:

"Član 24. - Sekreterijat i izvjštači

1. Sud ima sekreterijat čija se funkcija i organizacija određuje Poslovnikom Suda.

2. Kada zasjeda sudija pojedinac, Sudu pomažu izvještači koji rade pod nadležnošću predsjednika Suda. Oni čine dio sekreterijata Suda.

Član 5

Član 26. Konvencije postaje član 25. ("Sud na plenarnoj sjednici") i tekst člana se mijenja kao što slijedi:

1. Na kraju stava d, zarez se zamjenjuje tačka-zarezom i riječ "i" se briše.

2. Na kraju stava e, tačka se zamjenjuje tačka-zarezom.

3. Novi stav f se dodaje i glasi kao što slijedi:

"f postaviti bilo koji zahtjev na osnovu člana 26., stava 2"

Član 6

Član 27. Konvencije postaje član 26. i njegov tekst se mijenja i glasi:

"Član 26. - Sudija pojedinac, komiteti, vijeća i Veliko vijeće

1. Za razmatranje slučajeva pred Sudom, Sud zasjeda kao sudija pojedinac, komitet od tri sudije, vijeće od sedam sudija i Veliko vijeće od sedamnaest sudija. Vijeća Suda uspostavljaju komitete na određen vremenski period.

2. Na zahtjev Suda na plenarnoj sjednici, Komitet ministara može, jednoglasnom odlukom i na određen period, smanjiti broj sudija u vijećima na pet.

3. Kada zasjeda kao sudija pojedinac, taj sudija ne razmatra niti jedan zahtjev protiv Visoke strane ugovornice u čije ime je izabran.

4. Sudija izabran u ime zainteresirane Visoke strane ugovornice učestvuje u radu kao ex officio član vijeća ili Velikog vijeća. Ukoliko nema nijednog ili ukoliko taj sudija ne može prisustvovati, u svojstvu sudije učestvuje lice koje izabere predsjednik Suda sa unaprijed priložene liste od strane te ugovornice.

5. U sastav Velikog vijeća takođe ulaze predsjednik Suda, potpredsjednici, predsjednici vijeća i druge sudije u skladu sa Poslovnikom Suda. Kada se predmet na osnovu člana 43. iznese pred Veliko vijeće, nijedan sudija iz vijeća koje je donijelo presudu neće učestvovati u radu Velikog vijeća, osim predsjednika vijeća i sudije koji je predstavljao zainteresiranu Visoku članicu ugovornicu."

Član 7

Nakon novog člana 26., novi član 27. se ubacuje u Konvenciju i glasi:

"Član 27. - Nadležnost sudije pojedinca

1. Sudija pojedinac može proglasiti neprihvatljivim ili ga brisati sa sudske liste predmeta zahtjev podnesen na osnovu člana 34. u slučajevima kada se takva odluka može donijeti bez daljnjeg razmatranja.

2. Odluka je konačna.

3. Ukoliko sudija pojedinac ne proglasi zahtijev neprihvatljivim niti ga briše sa sudske liste predmeta, on ga dostavlja komitetu ili vijeću na daljnje razmatranje."

Član 8

Član 28. Konvencije se mijenja i glasi:

"Član 28. - Nadležnost komiteta

1. Po pitanju zahtjeva podnesenog na osnovu člana 34., komitet može jednoglasnom odlukom:

a proglasiti ga neprihvatljivim ili ga brisati sa sudske liste predmeta, u slučajevima gdje se takva odluka može donijeti bez daljnjeg razmatranja; ili

b proglasiti ga prihvatljivim i u isto vrijeme donijeti presudu po meritumu, ukoliko je osnovno pitanje slučaja, koji se tiče interpretacije ili primjene Konvencije ili dodatnih protokola, već predmet dobro uspostavljenog precedentnog prava Suda.

2. Odluke i presude iz stava 1 su konačne.

3. Ukoliko sudija izabran u ime zainteresovane visoke strane ugovornice nije član komiteta, komitet može u bilo kojoj fazi postupka pozvati tog sudiju da učestvuje umjesto jednog od članova komiteta, poštujući sve relevantne faktore, uključujući i to da li je ugovorna strana priložila zahtjev za proceduru na osnovu stava 1.b."

Član 9

Član 29 Konvencije se mijenja kao što slijedi:

1. Stav 1 se mijenja i glasi: "Ukoliko nije donesena nikakva odluka na osnovu člana 27. ili 28., niti donesena presuda na osnovu člana 28., vijeće će odlučiti o prihvatljivosti i meritumu pojedinačnih zahtjeva podnesenih na osnovu člana 34. Odluka o prihvatljivosti se može donijeti posebno."

2. Na kraju stava 2 dodaje se nova rečenica koja glasi: "Odluka o prihvatljivosti se donosi posebno, osim ako Sud, u posebnim slučajevima, ne odluči drugačije."

3. Stav 3 se briše.

Član 10

Član 31. Konvencije se mijenja kao što slijedi:

1. Na kraju stava a, riječ "i" se briše.

2. Stav b postaje stav c i novi stav b se ubacuje i glasi:

"b odlučuje o pitanjima dostavljenim Sudu od strane Komiteta ministara u skladu sa članom 46., stav 4; i"

Član 11

Član 32. Konvencije se mijenja kao što slijedi:

"Na kraju stava 1, zarez i broj 46 se ubacuju nakon broja 34."

Član 12

Stav 3 člana 35. Konvencije se mijenja i glasi:

"3. Sud proglašava neprihvatljivim bilo koji pojedinačni zahtjev priložen na osnovu člana 34. ukoliko smatra da:

a se zahtjev ne slaže sa odredbama Konvencije ili dodatnih protokola uz Konvenciju, očigledno je neosnovan ili zloupotrebljava pravo na podnošenje pojedinačnih zahtjeva; ili

b podnosioc zahtjeva nije pretrpio značajnu štetu, osim ako poštivanje ljudskih prava kao što je definisano u Konvenciji i njenim protokolima ne zahtijeva razmatranje zahtjeva po meritumu i obezbjeđuje da se po ovoj osnovi niti jedan slučaj ne može odbiti a da ga nije na vrijeme razmotrio domaći sud."

Član 13

Novi stav 3 se dodaje na kraju člana 36. Konvencije i glasi:

"3. U svim predmetima iznesenim pred vijećem ili Velikim vijećem, Vijeće evropskog Komesara za ljudska prava može priložiti pisane komentare i učestvovati u saslušanjima."

Član 14

Član 38. Konvencije se mijenja i glasi:

"Član 38 - Razmatranje slučajeva

Sud razmatra slučaj zajedno sa predstavnicima ugovorenih strana i, ukoliko je potrebno, preduzimati istragu, za čije će mu dosljedno izvršenje visoke strane ugovornice u pitanju pružiti sve potrebne olakšice."

Član 15

Član 39. Konvencije se mijenja i glasi:

"Član 39. - Nagodbe pred sudom

1. U bilo kojoj fazi postupka, Sud se može staviti na raspolaganje zainteresiranim stranama po pitanju postizanja nagodbe zasnovane na poštivanju ljudskih prava utvrđenih Konvencijom i njenim protokolima.

2. Postupci koji se vode na osnovu stava 1 su povjerljive prirode.

3. Ako je postignuta nagodba, Sud briše slučaj sa sudske liste slučajeva odlukom koja sadrži kratak opis činjenica i postignutog rješenja.

4. Ova Odluka se dostavlja Komitetu ministara, koji nadgleda izvršenje uslova iz nagodbe kao što je navedeno u odluci."

Član 16

Član 46. Konvencije se mijenja i glasi:

"Član 46. - Obaveznost i izvršenje presuda

1. Visoke strane ugovornice preduzimaju obavezu da se povinuju konačnoj presudi Suda u svakom predmetu u kome su stranke.

2. Konačna odluka Suda se dostavlja Komitetu ministara koji nadgleda njeno izvršenje.

3. Ukoliko Komitet ministara smatra da je nadgledanje izvršenja konačne presude ometeno problemom interpretacije presude, može uputiti predmet Sudu da donese odluku po pitanju interpretacije. Odluka o upućivanju se donosi dvotrećinskom većinom glasova imenovanih predstavnika u Komitetu.

4. Ukoliko Komitet ministara smatra da visoka strana ugovornica odbija da se povinuje konačnoj presudi u slučajevima gdje je ona učesnica, nakon upućivanja formalne obavijesti toj strani, odlukom donesenom dvotrećinskom većinom glasova imenovanih predstavnika Komiteta, upućuje upit Sudu o tome da li je ta strana ispunila svoju obavezu na osnovu stava 1.

5. Ukoliko Sud ustanovi povredu stava 1, on upućuje slučaj Komitetu ministara na razmatranje o preduzimanju mjera. Ukoliko Sud ustanovi da nema povrede stava 1, on upućuje slučaj Komitetu ministara koji zatvara slučaj."

Član 17

Član 59. Konvencije se mijenja kako slijedi:

1. Novi stav 2 se dodaje i glasi:

"2. Evropska unija može pristupiti ovoj Konvenciji."

2. Stavovi 2, 3 i 4 postaju stavovi 3, 4 i 5.

Završne i prelazne odredbe

Član 18

1. Ovaj Protokol će biti otvoren za potpisivanje za one države članice Savjeta Evrope koje su potpisale Konvenciju, koje svoj pristanak da budu obavezane mogu da izraze na sljedeće načine:

a. Potpisivanjem bez rezerve u pogledu ratifikovanja, prihvatanja ili odobrenja, ili

b. Potpisivanjem koje podliježe ratifikaciji, prihvatanju ili odobrenju, nakon kojega slijedi ratifikacija, prihvatanje ili odobrenje.

2. Instrumenti ratifikacije, prihvatanja ili odobrenja treba da budu deponovani kod generalnog sekretara Savjeta Evrope.

Član 19

Ovaj Protokol stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka tromjesečnog roka od datuma kada su sve države potpisnice Konvencije izrazile svoj pristanak da bude obavezane protokolom u skladu sa odredbama člana 18.

Član 20

1. Nakon stupanja na snagu ovog Protokola, njegove odredbe će se primjeniti na sve zahtjeve koji su već pred Sudom kao i na sve presude čije izvršenje nadgleda Komitet ministara.

2. Novi kriterij o prihvatljivosti uvršten članom 12. ovog Protokola u član 35., stav 3.b. Konvencije neće se primjenjivati na zahtjeve koji su proglašeni prihvatljivim prije stupanja na snagu ovog Protokola. U toku naredne dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Protokola, novi kriterij o prihvatljivosti može biti primijenjen samo od strane vijeća ili Velikog vijeća Suda.

Član 21

Trajanje mandata sudija, kojima je to prvi mandat na dan stupanja na snagu ovog Protokola, se produžava ipso jure do ukupnog perioda od 9 godina. Drugim sudijama ističe mandat koji će biti produžen ipso jure na dvije godine.

Član 22

Generalni sekretar Savjeta Evrope dužan je da obavijesti države članice Savjeta Evrope:

a. svakom potpisivanju;

b. o deponovanju svakog instrumenata ratifikovanja, prihvatanja, odobrenja ili pristupanja;

c. o svakom datumu stupanja na snagu ovog Protokola u skladu sa članom 19.; i

d. o svakoj drugoj radnji, saopštenju ili komunikaciji koji se odnose na ovaj Protokol.

U potvrdu čega su, dolje potpisani, propisno ovlašćeni za tu svrhu, potpisali ovaj Protokol.

Sačinjeno u Strasburu, dana 13. maja 2004. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta podjednako vjerodostojna, u jednom primerku koji će biti deponovan u arhivi Savjeta Evrope. Generalni sekretar Savjeta Evrope će dostaviti ovjerene primjerke svakoj državi članici Savjeta Evrope.

Da ali ne na zastaru....i tad je bila stvar da li […]

Zaposlenje

Par dodatnih informacija koje sam pronašao:[…]

Tacno to znaci

Pozdrav imam sljedeći upit: put do naše p[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja