BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5298
Službeni glasnik BiH, broj 70/21
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4328/20, rješavajući apelaciju Milutina Pejića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 3. novembra 2021. godine donio je


ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU








Usvaja se apelacija Milutina Pejića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 808339 20 Pžp od 7. oktobra 2020. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE


I. Uvod


1. Milutin Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vanja Pavlović, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Pr 808339 20 Pžp od 7. oktobra 2020. godine (u zaglavlju Rješenja očiglednom greškom naveden datum "07.10.2019. godine") i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 808339 19 Pr od 18. marta 2020. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom


2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: MUPKS) zatraženo je dopisom od 22. juna 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. juna 2021. godine, a Općinski sud i MUPKS 7. jula 2021. godine.

III. Činjenično stanje


4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Jedinica za kontrolu saobraćaja MUP-a KS 5. septembra 2019. godine izdala je na apelantovo ime prekršajni nalog broj 108.059.025.8 zbog prekršaja iz člana 44. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM.

6. Apelant je za postojanje prekršajnog naloga saznao u oktobru 2019. godine, kada je pokušao da produži registraciju za svoje putničko vozilo.

7. Apelant se pismeno obratio Jedinici za kontrolu saobraćaja MUP-a KS tražeći da mu dostavi prekršajni nalog, a što je i učinjeno 8. novembra 2019. godine, uz dostavljanje odgovarajuće uplatnice, te uz propratni akt navedenog organa.

8. MUPRS - Policijska uprava Banja Luka aktom od 12. novembra 2019. godine obavijestila je apelanta u povodu njegove pritužbe, zbog nemogućnosti da registrira automobil, da je uvidom u Registar novčanih kazni utvrđeno da postoji dug evidentiran na apelantovo ime u ukupnom iznosu od 70,00 KM a po prekršajnom nalogu Jedinice za saobraćaj KS. Apelant je upozoren da je dužan da dostavi dokaz o uplati evidentiranog duga u roku od sedam dana od prijema ove obavijesti inače će mu dokumentacija dostavljena za registraciju vozila biti vraćena.

9. Apelant je platio dug iz dva dijela, 11. i 20. novembra 2019. godine.

10. Apelant je 13. novembra 2019. godine Općinskom sudu uputio zahtjev za sudsko odlučivanje i istovremeno zahtjev za povrat u prijašnje stanje. Apelant je istakao da je za postojanje prekršajnog naloga saznao krajem oktobra, kada je pokušao da registrira svoj automobil. Dalje, istakao je da mu je stvarna dostava prekršajnog naloga izvršena 8. novembra 2019. godine, te da je, prema njegovim naknadnim saznanjima, dostava prethodno pokušana putem pošte u vrijeme dok je boravio u inozemstvu. Pri ponovnom pokušaju da registrira automobil obaviješten je da izdavalac prekršajnog naloga i dalje smatra da je nalog pravosnažan i izvršan. Apelant je istakao da je neprihvatljivo da akt kojim se izriče sankcija može postati pravosnažan i izvršan prije nego što je onaj na kojeg se odnosi uopće obaviješten o njemu i koji je imao mogućnost da zaštiti svoja prava. Najzad, zatražio je da, ukoliko MUPKS osporava blagovremenost zahtjeva za sudsko odlučivanje, Općinski sud dozvoli povrat u prijašnje stanje, jer za postojanje prekršajnog naloga nije ni znao sve do kraja oktobra 2019. godine, odnosno sa njegovim sadržajem se upoznao tek 8. novembra 2019. godine, kada mu je prekršajni nalog dostavljen.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 Pr 808339 19 Pr od 26. decembra 2019. godine uvažio apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odnosno dozvolio je povrat u prijašnje stanje, te je prekršajni nalog broj 108.059.025.8 od 5. septembra 2019. godine stavio van snage.

12. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je ocjenom razloga zbog kojih je apelant propustio da podnese zahtjev za sudsko odlučivanje u roku propisanom zakonom utvrđeno da su oni osnovani, a zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja.

13. Apelant je 5. februara 2020. godine, pozivajući se na rješenje Općinskog suda od 26. decembra 2019. godine, MUP-u KS podnio zahtjev za povrat plaćene novčane kazne povodom prekršajnog naloga od 5. septembra 2019. godine koji je po navedenom rješenju stavljen van snage.

14. MUPKS je aktom broj 108.059.025.8 od 18. februara 2020. godine obavijestio apelanta da, u skladu sa članom 57. Zakona o prekršajima FBiH (u daljnjem tekstu: ZOP), svako lice koje plati novčanu kaznu, ili na drugi način prihvati odgovornost ne može kasnije odbijati odgovornost, žaliti se na visinu kazne ili troškove postupka. Dalje, ukazano je da je u Registru novčanih kazni status prekršajnog naloga "plaćen" i da će o toj činjenici biti obaviješten Općinski sud prije održavanja usmenog pretresa, kao i da će o apelantovom zahtjevu za povrat plaćene novčane kazne biti odlučeno nakon pravosnažne odluke suda u ovoj pravnoj stvari.

15. Apelant je podneskom od 25. februara 2020. godine od MUP-a KS zatražio da o njegovom zahtjevu za povrat uplaćene kazne bude donesena odluka sa uputom o pravnom lijeku.

16. MUP Kantona Sarajevo - Jedinica za saobraćaj je zaključkom broj 02/2-5-11-9-225/20 od 13. marta 2020. godine prekinula postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat uplaćene novčane kazne.

17. U obrazloženju zaključka je, pored ostalog, ukazano da je 4. marta 2020. godine Općinski sud obaviješten da je kazna po prekršajnom nalogu koji je stavio van snage rješenjem od 26. decembra 2019. godine plaćena. Dalje, ukazano je da sudsko odlučivanje povodom prekršajnog naloga još nije pravosnažno okončano, pa da ne postoji niti jedan osnov za vraćanje plaćene novčane kazne. Najzad, ukazano je da će se postupak povodom apelantovog zahtjeva nastaviti shodno članu 146. stav 1. Zakona o upravnom postupku FBiH nakon pravosnažnosti rješenja o prekršaju koje donese Općinski sud. U pouci o pravnom lijeku je naznačeno da se protiv zaključka žalba može izjaviti komesaru MUP-a Kantona Sarajevo.

18. Apelant je 23. marta 2020. godine protiv zaključka od 13. marta 2020. godine izjavio žalbu policijskom komesaru.

19. MUPKS je Rješenjem broj UP-2-02/2-12-5 od 11. maja 2020. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu.

20. Iz obrazloženja rješenja, pored ostalog, proizlazi da je uvidom u spis utvrđeno da je Jedinica za saobraćaj 20. marta 2020. godine primila Rješenje Općinskog suda broj 65 0 Pr 808339 19 od 18. marta 2020. godine kojim se apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, uvažen rješenjem ovog suda od 26. decembra 2019. godine, odbija, a prekršajni nalog broj 108.059.025.8 od 5. septembra 2019. godine ostavlja na snazi, te da se žalba protiv ovog rješenja može izjaviti u roku od 15 dana.

21. Protiv rješenja policijskog komesara apelant je pred Općinskim sudom pokrenuo upravni spor i, prema predočenom Ustavnom sudu, ovaj postupak je u toku.

22. Apelant je podneskom od 19. maja 2020. godine od Općinskog suda zatražio da mu dostavi svoje rješenje od 18. marta 2020. godine, ističući da je za njegovo postojanje saznao iz rješenja policijskog komesara od 11. maja 2020. godine, odnosno da mu ono nikad nije uručeno.

23. Općinski sud je apelantu rješenje od 18. marta 2020. godine dostavio 18. juna 2020. godine.

Osporene odluke


24. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 O Pr 808339 19 Pr od 18. marta 2020. godine kojim se odbija apelantov prijedlog ("prijedlog okrivljenog") za povrat u prijašnje stanje, "uvažen Rješenjem ovog suda broj 65 0 Pr 808339 19 Pr od 26.12.2019. godine", a "prekršajni nalog broj JSBO 108.059.025.8, izdat 5.9.2019. godine od ovlaštenog organa MUP-a - Jedinica za saobraćaj, zbog počinjenog prekršaja iz člana 44. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH, održava se na snazi".

25. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je apelant 18. novembra 2019. godine sudu blagovremeno podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, navodeći razloge za neblagovremeno postupanje a koje je sud prihvatio kao objektivne, te je Rješenjem broj 65 0 Pr 824245 19 Pr od 26. decembra 2019. godine uvažio apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a konačan i izvršan prekršajni nalog navedenog broja stavio van snage, poslije čega je apelant dobio status okrivljenog.

26. U obrazloženju rješenja je, dalje, ukazano da je Općinski sud 5, te 11. marta 2020. godine primio podneske MUP-a KS u kojim je navedeno da je apelant izvršio uplatu prekršajne kazne po navedenom prekršajnom nalogu, kao i dodatnu taksu od 20 KM, te su kao dokaz dostavljeni izvod iz ROF-a i uplatnice. Općinski sud je istakao, pozivajući se na član 57. ZOP-a, kojim je propisano da okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj tako što će platiti novčanu kaznu i sve druge obaveze koje su utvrđene prekršajnim nalogom, da se ima smatrati da je apelant prihvatio odgovornost za prekršaj koji mu se stavlja na teret plaćanjem novčane kazne po izdatom prekršajnom nalogu, nakon čega ne može odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškove. Slijedeći navedeno, apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je uvažen rješenjem ovog suda od 26. decembra 2010. godine, odbijen je i ostavljen na snazi prekršajni nalog od 5. septembra 2019. godine.

27. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 OPr 808339 20 Pžp od 7. oktobra 2020. godine (a ne, kako je očigledno pogrešno navedeno, "2019. godine") apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda od 18. marta 2020. godine odbio kao neosnovanu.

28. U obrazloženju rješenja je ukazano da je uvidom u spis utvrđeno da prvostepeni sud nije uvažio apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, budući da su 11. i 20. novembra 2019. godine izvršene uplate novčane kazne po prekršajnom nalogu broj JSBO 108.059.025.8, i to u ukupnom iznosu od 70,00 KM, čime je apelant prihvatio odgovornost za počinjeni prekršaj. Kantonalni sud se, također, pozvao na član 57. stav 1. ZOP-a, te zaključio da je prvostepeni sud, s obzirom na to da je apelant platio novčanu kaznu i time prihvatio prekršajnu odgovornost, pravilno postupio kada, shodno članu 93. ZOP-a, nije dopustio povrat u prijašnje stanje. Kantonalni sud je kao irelevantnu ocijenio činjenicu da je apelant pokrenuo upravni spor u pogledu kazne plaćene povodom prekršajnog naloga. Najzad, Kantonalni sud je istakao da je žalba podnesena protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje, pa se sud nije upuštao u meritorno razmatranje žalbenih navoda, već je samo razmatrao procesne pretpostavke osnovanosti prijedloga.

IV. Apelacija


a) Navodi iz apelacije


29. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

30. U opširnim navodima, potkrijepljenim i odgovarajućim dokumentima dostavljenim uz apelaciju, apelant je iznio tok događaja koji su prethodili donošenju osporenih rješenja: da je za postojanje prekršajnog naloga, koji je već bio pravosnažan i izvršan, saznao prilikom registracije svog automobila, da je tom prilikom upozoren da je dužan platiti kaznu po prekršajnom nalogu u roku od sedam dana inače će mu biti vraćeni dokumenti za registraciju, što je i učinio u dva navrata, da mu je MUP Kantona Sarajevo - Jedinica za saobraćaj, nakon pismenog obraćanja, dostavila prekršajni nalog, da je odmah po prijemu prekršajnog naloga Općinskom sudu podnio zahtjev za sudsko odlučivanje i istovremeno prijedlog za povrat u prijašnje stanje, da je Općinski sud rješenjem od 26. decembra 2019. godine uvažio njegov prijedlog i prekršajni nalog stavio van snage, da je nakon toga od MUP-a Kantona Sarajevo zatražio povrat već plaćene novčane kazne, da je taj njegov zahtjev odbijen, odnosno da je saznao u ovom postupku da je Općinski sud osporenim rješenjem od 18. marta 2020. godine njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, uvažen rješenjem tog suda od 26. decembra 2019. godine, odbio, te odredio da se prekršajni nalog izdat 5. septembra 2019. godine održava na snazi.

31. Apelant smatra da je rješenje Općinskog suda od 26. decembra 2019. godine, kojim je njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje usvojen i prekršajni nalog stavljen van snage, postalo pravosnažno i izvršno danom donošenja, jer protiv tog rješenja nije dozvoljena žalba. Dalje, ističe da je po istom prijedlogu Općinski sud donio novo rješenje 18. marta 2020. godine kojim je njegov prijedlog odbijen i prekršajni nalog ostavljen na snazi. Prema njegovom mišljenju, sada po istom prijedlogu egzistiraju dva različita rješenja u istom predmetu, pa je tako kreirana pravna nesigurnost.

32. Dalje, apelant smatra da su ga redovni sudovi putem instituta povrata u prijašnje stanje, bez održavanja usmenog pretresa, odnosno provođenja sudskog postupka, faktički proglasili odgovornim za prekršaj. S tim u vezi je istakao da institut povrata u prijašnje stanje služi isključivo u svrhu naknadnog omogućavanja stranci da izvrši neku radnju u postupku koju je zbog opravdanih razloga propustila da učini – konkretno, u njegovom slučaju trebalo je da mu omogući sudsko odlučivanje u prekršajnom postupku. Prema njegovom mišljenju, s obzirom na to da je nesporno da mu prekršajni nalog nije bio uručen prije konstatiranja njegove pravosnažnosti i izvršnosti, njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje u pogledu propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu bio je osnovan, pa se samo u sudskom postupku mogla utvrđivati njegova odgovornost za prekršaj. S tim u vezi, ističe i da je protiv MUP-a Kantona Sarajevo pokrenuo upravni spor zbog, kako navodi, neosnovano plaćene novčane kazne po prekršajnom nalogu, što je dodatni razlog za preispitivanje pitanja njegovog ,,priznavanja" odgovornosti plaćanjem novčane kazne. Također, smatra i da, kad bi se i prihvatilo da je priznao odgovornost, ona bi se mogla utvrditi na usmenom pretresu zakazanom povodom njegovog zahtjeva za sudsko odlučivanje ni u kom slučaju "priznanje" odgovornosti ne može biti osnov za odbijanje njegovog nesporno osnovanog i već pravosnažno uvaženog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer, kako tvrdi, jedno s drugim nema nikakve veze.

33. Apelant tvrdi i da je neprihvatljiv stav iz osporenog drugostepenog rješenja da su razmatrane samo procesne pretpostavke osnovanosti njegovog prijedloga za povrat, te da se sud nije upuštao u meritorno odlučivanje ostalih žalbenih navoda koje je istakao. Prema njegovom mišljenju, iz obrazloženja osporenog drugostepenog rješenja upravo proizlazi da uopće nije ispitivana osnovanost prijedloga za povrat, već da se i drugostepeni sud upustio u meritorno odlučivanje o njegovoj odgovornosti za prekršaj.

34. Slijedeći navedeno, apelant smatra da iz svega proizlazi povreda prava na pravično suđenje, odnosno proizvoljna primjena prava suda (u pogledu instituta povrata u prijašnje stanje) i stvaranje pravne nesigurnosti (u pogledu egzistiranja dva različita pravosnažna rješenja povodom istog prijedloga), "nejednakost oružja" pred sudom i onemogućavanje apelantu pristupa sudu (jer mu rješenje kojim je naknadno odbijen njegov prijedlog nije dostavljeno sve do trenutka kada to sam apelant nije tražio nakon što je za donošenje tog rješenja saznao od drugog organa, a ne suda, kao što su prethodno bile konstatirane i pravosnažnost i izvršnost prekršajnog naloga dok mu on nije bio uručen), kršenje pretpostavke nevinosti (faktičkim proglašavanjem apelanta odgovornim za prekršaj u postupku rješavanja povodom njegovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje), te povreda prava na obrazloženu sudsku odluku (jer se drugostepeni sud u svom obrazloženju uopće nije osvrnuo na većinu navoda iz žalbe).

b) Odgovor na apelaciju


35. Kantonalni sud je istakao da osporenom odlukom tog suda nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.

36. Općinski sud je iznio hronologiju postupka, od izdavanja prekršajnog naloga, usvajanja apelantovog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, dostavljanja obavijesti od MUP-a Kantona Sarajevo o plaćenoj kazni do donošenja rješenja tog suda koje je osporeno apelacijom. Prema stavu Općinskog suda, osporeno rješenje je doneseno u skladu sa zakonom, u njemu su dati valjani razlozi i obrazloženja, pa su apelantove tvrdnje o povredi prava na pravično suđenje neosnovane.

37. MUP Kantona Sarajevo - Uprava policije je istakla da je apelantu prekršajni nalog uručen putem pošte, u skladu sa članom 56. stav 2. tačka 2. ZOP-a, tj. da je prekršajni nalog predan na poštu 9. septembra 2019. godine, da se on putem pošte vratio pošiljaocu - Jedinici za saobraćaj s napomenom: "Dostava pokušana dana 10. 9. 2019. godine, nije zatečen na adresi, ponovo pokušana dostava 11. 9. 2019. godine, nije zatečen – obaviješten." Slijedeći navedeno, kao neosnovana je ocijenjena apelantova tvrdnja da je prvostepeni organ postupio nezakonito kada je konstatirao konačnost i izvršnost prekršajnog naloga zbog toga što je uručenje prekršajnog naloga izvršeno u skladu sa odredbama ZOP-a (član 3. stav 1. tačka 8, član 56). Dalje, ukazano je da je apelant, nakon što mu je na njegov zahtjev dostavljena fotokopija prekršajnog naloga 5. novembra 2019. godine, platio dio novčane kazne (25,00 KM) 11. novembra 2019. godine i tako prihvatio odgovornost za prekršaj u skladu sa odredbom člana 57. ZOP-a. Nakon toga apelant je 18. novembra 2019. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te 20. novembra 2019. godine uplatio drugi dio novčane kazne i taksu (45,00 KM).

38. U odgovoru je, dalje, ukazano da Općinski sud, pri donošenju rješenja od 26. decembra 2019. godine kojim je usvojio apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, nije ocijenio činjenicu da je prekršajni nalog plaćen, jer mu navedena činjenica nije bila poznata u vrijeme donošenja rješenja, te prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije razmatrao u kontekstu člana 57. ZOP-a. Nakon što je aktima Jedinice za saobraćaj od 4, te 11. marta 2020. godine obaviješten o činjenici da je izvršena uplata, Općinski sud je donio rješenje od 18. marta 2020. godine kojim je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje odbio, a prekršajni nalog ostavio na snazi. S obzirom na to da se Općinski sud pozvao na član 57. ZOP-a, zaključeno je da je neosnovana apelantova tvrdnja da o istom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje egzistiraju dva pravosnažna i suprotna rješenja.

39. Najzad, u odgovoru je zaključeno da su konačnost i izvršnost prekršajnog naloga nastupile u skladu sa članom 58. stav 1. ZOP-a, da je apelant prihvatio prekršajnu odgovornost plaćanjem novčane kazne i dodatnih troškova, u skladu sa članom 57. ZOP-a, pa su redovni sudovi pravilno zaključili da ne postoje procesne pretpostavke za uvažavanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje, da je neosnovana apelantova tvrdnja da se prekršajna odgovornost može utvrđivati samo u prekršajnom postupku upravo imajući u vidu član 57. ZOP-a, da su irelevantne apelantove tvrdnje o pokrenutom upravnom sporu u vezi sa već plaćenom novčanom kaznom.

V. Relevantni propisi


40. Zakon o prekršajima ("Službene novine Federacije BiH" broj 63/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. stav (1) tač. 3) i 8)

Značenje izraza

(1) Posebni izrazi u smislu ovog zakona imaju sljedeća značenja:

3) okrivljeni je pravno ili fizičko lice protiv kojeg je pokrenut prekršajni postupak;

8) uručenje pismena poštom je uručenje putem preporučene pošte na adresu fizičkog lica koje je određeno u Registru prebivališta i boravišta, a koju vodi Glavni centar za obradu podataka u Bosni i Hercegovini ili na registriranu adresu sjedišta pravnog lica;

Član 5.
Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo zahtijevati da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud, ukoliko on to zahtijeva u roku koji je propisan zakonom. (…)

Član 23. stav (2)
Rok plaćanja novčane kazne

(2) U slučaju plaćanja novčane kazne u roku određenom na temelju člana 57. ovog zakona kažnjenik se oslobađa plaćanja 50% iznosa izrečene novčane kazne.

Član 56.
Uručenje prekršajnog naloga

(1) Prekršajni nalog sastoji se od originala i najmanje dvije kopije. Original zadržava ovlašteni organ u svojoj evidenciji. Dvije kopije uručuju se okrivljenom.

(2) Prekršajni nalog može se uručiti okrivljenom na bilo koji od sljedećih načina:

1) ličnim uručenjem,

2) uručenjem putem pošte ili

3) pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog naloga na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu ako je prekršaj koji je počinjen vezan uz nepropisno parkiranje motornog vozila.

(3) Kada je prekršajni nalog uručen lično, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu.

Član 57.
Prihvatanje odgovornosti

Okrivljeni može prihvatiti odgovornost za prekršaj tako što će platiti novčanu kaznu i sve druge obaveze utvrđene prekršajnim nalogom u određenom roku, ili obavijestiti ovlašteni organ o prihvatanju sankcije određene u prekršajnom nalogu, ukoliko je prekršajnim nalogom specificirano da je takvo obavještenje prihvatljiva alternativa. Svaka osoba koja prihvati odgovornost u skladu sa ovim članom ne može kasnije odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova.

Član 58. st. (1) i (2)
Propuštanje

(1) Ako je prekršajni nalog pravilno dostavljen u skladu sa odredbama člana 56. ovog zakona i ako okrivljeni u roku koji je određen u prekršajnom nalogu ne prihvati odgovornost za prekršaj u skladu sa odredbama člana 57. ovog zakona, ili ne zatraži odlučivanje o predmetu pred sudom, smatrat će se da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem i prekršajni nalog će postati konačan i izvršan.

(2) Kada je novčana kazna određena zbog propuštanja u skladu sa stavom (1) ovog člana, ovlašteni organ koji je izdao prekršajni nalog odredit će dodatnu taksu za naplatu u

iznosu od 20,00 KM.

Član 59.
Postupak po zahtjevu za odlučivanje od suda

(1) Okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi se o predmetu odlučiti pred sudom mora:

1) zatražiti sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i dostaviti je sudu kao što je određeno u prekršajnom nalogu prije isteka roka određenog prekršajnim nalogom i

2) pojaviti se pred sudom na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres po prekršajnom nalogu, ili, ako datum nije naveden, na dan koji je sud odredio za usmeni pretres.

(2) Kada okrivljeni zahtijeva sudsko odlučivanje, sankcije određene u prekršajnom nalogu smatrat će se ništavnim. Sud može izreći bilo koju sankciju koju zakon dozvoljava, uključujući i strožiju sankciju od sankcije izrečene prekršajnim nalogom.

Član 75.
Uručenje rješenja

Sud će uručiti kopiju rješenja o prekršaju ličnim uručenjem ili putem pošte okrivljenom i ovlaštenom organu ili oštećenom u roku tri dana od dana donošenja rješenja o prekršaju. Kada je rješenje o prekršaju uručeno putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana kada je rješenje predano na poštu.

Član 93.
Prijedlog za povrat u pređašnje stanje

(1) Okrivljeni kojem je izrečena sankcija zbog propuštanja da se pojavi u skladu sa odredbama člana 58. ovog zakona, ili u odnosu na kojeg je rješenje o prekršaju doneseno u skladu sa članom 78. ovog zakona, ili ako propusti rok za žalbu, može podnijeti prijedlog za povrat u pređašnje stanje.

(2) Sud će uvažiti prijedlog za povrat u pređašnje stanje ako okrivljeni može dokazati da mu nije uručen prekršajni nalog ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ili poziv za usmeni pretres ili kopija rješenja o prekršaju i da je propuštanje pojavljivanja ili pravovremenog postupanja nastalo iz opravdanih razloga.

(3) Ovlašteni organ u odnosu na kojeg je doneseno rješenje o obustavljanju prekršajnog postupka u skladu sa članom 67. ovog zakona može podnijeti prijedlog za povrat u pređašnje stanje.

(4) Sud će uvažiti takav prijedlog za povrat u pređašnje stanje ako ovlašteni organ može dokazati da je do propuštanja pojavljivanja došlo iz opravdanih razloga.

Član 94.
Rok za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje

Svaki prijedlog za povrat u pređašnje stanje mora biti podnesen sudu u roku tri mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan ili od dana donošenja rješenja o prekršaju.

Član 95.
Posljedice podnošenja prijedloga

(1) Ako sud uvaži prijedlog za povrat u pređašnje stanje, odredit će se dan i vrijeme za usmeni pretres i o tome obavijestiti okrivljeni i ovlašteni organ.

(2) Ako sud uvaži prijedlog za povrat u pređašnje stanje, prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju stavljaju se van snage.

(3) Ako, nakon što je sud uvažio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, okrivljeni propusti da se pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres, sud će odbiti prijedlog za povrat u pređašnje stanje i izdani prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju održati na snazi.

(4) Ako se, nakon što je sud uvažio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, okrivljeni pojavi na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres, a predstavnik ovlaštenog organa propusti da se pojavi, sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak ili prekršajni nalog stavlja van snage ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga.

Član 102. st. (1), (2) i (4)
Unos podataka o kaznama u Registar novčanih kazni

(1) Sve novčane kazne i troškovi postupka izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga ili pravomoćnog i izvršnog rješenja o prekršaju upisat će se u Registar novčanih kazni i biti evidentirani kao dug koji kažnjenik duguje odgovarajućem nivou vlasti kojem se plaća.

(2) Nakon što prekršajni nalog postane konačan i izvršan ili rješenje o prekršaju postane pravomoćno i izvršno, ovlašteni organ ili sud izvršit će unos podataka o novčanoj kazni i troškovima postupka u Registar novčanih kazni.

(4) Novčane kazne i troškovi postupka evidentiraju se kao dug u Registru novčanih kazni dok kažnjenik ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka. Novčana kazna i troškovi postupka u svakom slučaju bit će brisani iz Registra novčanih kazni po isteku pet godina od dana kada je prekršajni nalog postao konačan i izvršan ili je rješenje o prekršaju postalo pravomoćno i izvršno.

Član 103. tačka 1)
Posljedice upisa kazne u Registar novčanih kazni

Dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjeniku se neće dozvoliti:

1) registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila;

Član 109.
Vraćanje novčanih iznosa

(1) Osoba kojoj je u prekršajnom postupku neopravdano izrečena novčana kazna, zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi, ili zaštitna mjera oduzimanje predmeta ima pravo na vraćanje plaćene novčane kazne, vraćanje oduzete imovinske koristi, vraćanje predmeta ili novčane vrijednosti oduzetog predmeta.

(2) Smatra se da je osoba neopravdano kažnjena ako je u slučaju preinačenja ili ukidanja pravomoćnog rješenja o kažnjavanju postupak protiv nje obustavljen, ili je doneseno oslobađajuće rješenje uslijed toga što je utvrđeno da radnja nije prekršaj ili što postoje osnovi koji isključuju odgovornost učinitelja prekršaja ili što nije dokazano da je ta osoba učinila prekršaj.

(3) Vraćanje novčanog iznosa ne može zahtijevati kažnjena osoba koja je lažnim priznanjem prouzrokovala kažnjavanje.

(4) Poslije smrti neopravdano kažnjene osobe naknadu štete, odnosno vraćanje novčanog iznosa mogu tražiti njen bračni partner i njeni srodnici koje je ona po zakonu bila dužna izdržavati.

VI. Dopustivost


41. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

42. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

43. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 OPr 808339 20 Pžp od 7. oktobra 2020. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 19. novembra 2020. godine, a apelacija je podnesena 30. novembra 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

44. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum


45. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su prekršena njegova prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje


46. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

47. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. (...)

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaženjegova krivica u skladu sa zakonom.

Primjenjivost člana 6. Evropske konvencije


48. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom su rješenja redovnih sudova kojim je prvobitno usvojen apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje, te odbijen i ostavljen na snazi prekršajni nalog kojim je utvrđena njegova prekršajna odgovornost.

49. Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi izgradio stav da se postupak u kom se odlučuje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne tiče odlučivanja o "osnovanosti krivične optužbe". Prema stavu Ustavnog suda, predmetni postupak se tiče odlučivanja o ispunjenosti formalnih zakonskih uvjeta da se razmatra prijedlog za povrat u prijašnje stanje, zbog čega predmetni postupak u tom dijelu ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, pored ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP 1419/21 od 9. juna 2021. godine, tačka 9, dostupna)

50. Međutim, apelant tvrdi da su ga redovni sudovi putem instituta povrata u prijašnje stanje, bez održavanja usmenog pretresa, odnosno provođenja sudskog postupka, faktički proglasili odgovornim za prekršaj, odnosno da redovni sudovi u osporenim rješenjima uopće nisu ispitivali osnovanost prijedloga za povrat u prijašnje stanje, već da su se upustili u meritorno odlučivanje o njegovoj odgovornosti za prekršaj.

51. Ustavni sud podsjeća da, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prekršajni postupci koji se tiču kršenja saobraćajnih propisa za koje je zaprijećena novčana kazna, kazneni bodovi ili oduzimanje vozačke dozvole potpadaju pod krivični aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Marčan protiv Hrvatske, presuda od 10. jula 2014. godine, stav 33. sa daljnjim referencama na relevantnu praksu Evropskog suda).

52. U konkretnom slučaju apelant je pravosnažnim i izvršnim prekršajnim nalogom proglašen odgovornim da je počinio prekršaj iz člana 44. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima BiH za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM.

53. Dalje, apelant je tvrdio i u postupku pred redovnim sudovima, kao i u apelaciji da mu prekršajni nalog nije dostavljen, odnosno da je za njegovo postojanje saznao tek u postupku registracije svog automobila, kada je prekršajni nalog već bio konačan i izvršan, odnosno kada je izrečena novčana kazna upisana kao dug u Registar novčanih kazni. Stoga je, u skladu sa članom 93. ZOP-a, podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je rješenjem od 26. decembra 2019. godine apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje ocijenio osnovanim, odnosno dozvolio je povrat u prijašnje stanje, te prekršajni nalog od 5. septembra 2019. godine stavio van snage.

54. Ustavni sud zapaža da će sud, u skladu sa članom 95. ZOP-a, kada uvaži prijedlog za povrat u prijašnje stanje, odrediti dan i vrijeme za usmeni pretres i o tome obavijestiti okrivljenog i ovlašteni organ, te staviti van snage rješenje o prekršaju, odnosno prekršajni nalog. Ako se okrivljeni ne pojavi na usmenom pretresu, sud će odbiti prijedlog za povrat u prijašnje stanje i izdati prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju ostaviti na snazi. U slučaju da na usmeni pretres ne dođe ovlašteni organ, a dođe okrivljeni, sud će donijeti rješenje kojim se obustavlja prekršajni postupak, ili prekršajni nalog stavlja van snage ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga.

55. Ustavni sud zapaža da je učinak usvajanja prijedloga za povrat u prijašnje stanje da "osuđeni dobije ponovno suđenje o meritumu optužbe". Naime, prekršajni nalog, odnosno rješenje o prekršaju se stavljaju van snage i prekršajni postupak se vraća na početak: zakazuje se usmeni pretres na kojem se raspravlja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima, te na kojem se mogu predočiti svi dokazi koji idu u prilog utvrđenju relevantnih činjenica (vidi, Ustavni sud, pored ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1560/10 od 12. juna 2013. godine, tačka 42, dostupna na www.epravo.ba)

56. U konkretnom slučaju osporena rješenja su donesena nakon što je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje rješenjem redovnog suda već bio usvojen kao osnovan. Dakle, radilo se o novom postupku koji je bio vezan za odlučivanje o postojanju prekršaja i apelantove prekršajne odgovornosti (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Löffler protiv Austrije, presuda od 3. oktobra 2000. godine, st. 18. i 19).

57. Slijedeći navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja krivični aspekt člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Navodi o povredi prava na pravično suđenje


58. Apelant, najprije, tvrdi da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantno pravo u pogledu instituta povrata u prijašnje stanje. Prema njegovom mišljenju, institut povrata u prijašnje stanje služi isključivo u svrhu naknadnog omogućavanja stranci da izvrši neku radnju u postupku koju je zbog opravdanih razloga propustila da učini – konkretno, u njegovom slučaju trebalo je da mu omogući sudsko odlučivanje u prekršajnom postupku. Također, smatra da, kad bi se i prihvatilo da je priznao odgovornost plaćanjem novčane kazne, ona bi se mogla utvrditi na usmenom pretresu zakazanom povodom njegovog zahtjeva za sudsko odlučivanje, da ni u kom slučaju "priznanje" odgovornosti ne može biti osnov za odbijanje njegovog nesporno osnovanog i već pravosnažno uvaženog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jer, kako tvrdi, jedno s drugim nema nikakve veze.

59. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu,

pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

60. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud,

Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje, i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja pokreće predmetna apelacija, ispitati da li su osporene odluke redovnih sudova zasnovane na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

61. Ustavni sud zapaža da je članom 56. ZOP-a propisano da prekršajni nalog okrivljenom može biti uručen: lično, putem pošte ili pričvršćivanjem ili ostavljanjem prekršajnog naloga na sigurnom i vidljivom mjestu na motornom vozilu ako je prekršaj koji je počinjen u vezi sa nepropisnim parkiranjem motornog vozila. Istim članom je određeno da, kada je prekršajni nalog uručen lično, datum uručenja je datum kada ga je okrivljeni primio. Kada je prekršajni nalog uručen putem pošte, smatrat će se da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana nakon što ga je ovlašteni organ predao na poštu. Kada je prekršajni nalog ostavljen na motornom vozilu, datum uručenja je datum kada je ostavljen na motornom vozilu.

62. Ustavni sud, dalje, zapaža da, kada je prekršajni nalog uredno dostavljen na jedan od načina određenih u članu 56. ZOP-a, okrivljeni ima dvije mogućnosti.

63. U skladu sa članom 57. ZOP-a, okrivljeni može da prihvati prekršajnu odgovornost tako što će platiti novčanu kaznu i troškove postupka u roku ostavljenom u prekršajnom nalogu. U tom slučaju ne može kasnije odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne, ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova. Međutim, u tom slučaju okrivljeni ostvaruje pogodnost iz člana 23. ZOP-a prema kojoj se plaćanjem novčane kazne u roku određenom prekršajnim nalogom oslobađa plaćanja 50% iznosa izrečene novčane kazne.

64. Druga mogućnost je da okrivljeni u roku određenom u prekršajnom nalogu zatraži odlučivanje suda u kom slučaju se sankcija izrečena prekršajnim nalogom smatra ništavom i sud može izreći bilo koju sankciju u skladu sa Zakonom (član 59. ZOP-a).

65. Ustavni sud zapaža da iz citiranih odredaba nedvosmisleno proizlazi da su okrivljenom obje mogućnosti na raspolaganju nakon što mu je prekršajni nalog uredno uručen na jedan od načina iz člana 56. ZOP-a i prije nego što je prekršajni nalog stekao svojstvo konačnosti i izvršnosti.

66. Naime, u skladu sa članom 58. ZOP-a, ukoliko okrivljeni kojem je prekršajni nalog uredno dostavljen na jedan od načina iz člana 56. ZOP-a ne iskoristi niti jednu od navedenih mogućnosti u roku ostavljenom u prekršajnom nalogu, smatrat će se da je okrivljeni prihvatio odgovornost propuštanjem i prekršajni nalog će postati konačan i izvršan, a organ koji je izdao prekršajni nalog odredit će dodatnu taksu za naplatu u iznosu od 20,00 KM.

67. Ustavni sud zapaža da odredbe kojim je reguliran način uručenja prekršajnog naloga, kao i slijedeći to prihvaćanje odgovornosti propuštanjem u smislu člana 58. ZOP-a ("smatrat će se") predstavljaju oborivu pretpostavku, odnosno okrivljeni može dokazivati da mu prekršajni nalog nije uručen.

68. Naime, članom 93. ZOP-a propisana je mogućnost da se podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Prema citiranoj odredbi, prijedlog može podnijeti okrivljeni kojem je izrečena sankcija zbog propuštanja u smislu člana 58. ZOP-a. Istim članom je određeno da će sud uvažiti prijedlog ako okrivljeni može dokazati da mu nije uručen prekršajni nalog i da je propuštanje pravovremenog postupanja nastalo zbog opravdanih razloga. U skladu sa članom 94. ZOP-a, prijedlog se podnosi u roku od tri mjeseca od kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan. U skladu sa članom 95. ZOP-a, posljedice usvajanja prijedloga su zakazivanje usmenog pretresa, te stavljanje van snage prekršajnog naloga. Svrha navedenog instituta jeste da se otklone posljedice propuštanja pravovremenog postupanja do kojeg je došlo zbog opravdanih razloga. Najzad, s obzirom na to da je učinak prihvaćanja odgovornosti propuštanjem u smislu člana 58. ZOP-a konačnost i izvršnost prekršajnog naloga, odnosno da se rok za podnošenje prijedloga računa od konačnosti i izvršnosti prekršajnog naloga, nesporno je da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje može podnijeti protiv konačnog i izvršnog prekršajnog naloga.

69. Najzad, Ustavni sud zapaža da je članom 102. ZOP-a određeno da se sve novčane kazne i troškovi postupka izrečeni na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga upisuju u Registar novčanih kazni i da se evidentiraju kao dug koji kažnjeni duguje odgovarajućem nivou vlasti kojem se plaća. Istim članom je određeno da organ koji je izdao prekršajni nalog, a nakon njegove konačnosti i izvršnosti, unosi podatke o novčanoj kazni i troškovima postupka u Registar novčanih kazni. Novčane kazne i troškovi postupka evidentiraju se kao dug u Registru novčanih kazni dok kažnjeni ne plati puni iznos novčane kazne i troškova postupka, odnosno u svakom slučaju brišu se iz Registra novčanih kazni po isteku pet godina od dana kada je prekršajni nalog postao konačan i izvršan. Najzad, posljedica upisa novčane kazne i troškova postupka u Registar, pored ostalog, jeste da se kažnjenom neće dozvoliti registracija, ili produženje važnosti registracije motornog vozila (član 103. ZOP-a). Iz citiranih odredaba proizlazi da upis u Registar podrazumijeva postojanje konačnog i izvršnog prekršajnog naloga, tj. odluke kojom je utvrđeno postojanje prekršaja, prekršajne odgovornosti i određena sankcija, pa plaćanje novčane kazne i troškova postupka više ne može utjecati ni na jednu od ovih okolnosti, već može imati samo učinak oslobađanja od duga i otklanjanje neke od posljedica ovog upisa određenih zakonom.

70. U konkretnom slučaju apelant ni u postupku pred redovnim sudovima, kao ni u apelaciji ne osporava postojeća zakonska rješenja o načinu uručenja prekršajnog naloga iz člana 56. ZOP-a. Međutim, apelant je tvrdio da mu prekršajni nalog, prije nego što je postao konačan i izvršan, nije uručen, kako proizlazi, ni na jedan od načina propisanih članom 56. ZOP-a, pa mu je uskraćena mogućnost da zaštiti svoja prava.

71. Dalje, iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelant saznao za postojanje prekršajnog naloga u postupku registracije svog automobila. Naime, apelant je od MUP-a RS obaviješten da ne može registrirati automobil sve dok ne izmiri dug u ukupnom iznosu od 70,00 KM evidentiran na njegovo ime u Registru novčanih kazni a po konačnom i izvršnom prekršajnom nalogu koji je izdao MUPKS. Kako bi otklonio prepreku za registraciju motornog vozila, apelant je dug iz Registra novčanih kazni izmirio u dva dijela. Nakon toga apelant je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u smislu člana 93. ZOP-a, u kojem je tvrdio da mu prekršajni nalog nije uručen prije nego što je postao konačan i izvršan, odnosno da je neprihvatljivo da akt kojim se izriče sankcija može postati pravosnažan i izvršan prije nego što je onaj na kojeg se odnosi uopće obaviješten o njemu i imao mogućost da zaštiti svoja prava.

72. Prvostepeni sud je rješenjem od 26. decembra 2019. godine apelantove razloge ocijenio osnovanim, dozvolio povrat u prijašnje stanje i prekršajni nalog stavio van snage. Međutim, nakon što je od MUP-a KS obaviješten da je apelant platio dug evidentiran u Registru novčanih kazni, oba suda su saglasno usvojila stav da je apelant, shodno članu 57. ZOP-a, plaćanjem novčane kazne prihvatio odgovornost za prekršaj, te da više ne može odbijati odgovornost, ili se žaliti na visinu kazne, ili vrstu bilo koje sankcije ili troškova. Slijedeći navedeno, apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje uvažen rješenjem od 26. decembra 2019. godine je odbijen i prekršajni nalog je ostavljen na snazi.

73. U ovoj odluci je već ukazano na to da prihvaćanje odgovornosti plaćanjem novčane kazne, u smislu člana 57. ZOP-a, podrazumijeva da je okrivljenom prekršajni nalog uredno uručen na jedan od načina propisanih članom 56. ZOP-a. Dalje, prihvaćanje odgovornosti plaćanjem novčane kazne, u smislu citirane odredbe, moguće je samo u roku koji je ostavljen u prekršajnom nalogu. Ukoliko okrivljeni to i učini u ostavljenom roku, odriče se prava da kasnije odbija odgovornost i osporava izrečenu sankciju, ali ostvaruje pogodnost da se oslobodi plaćanja polovine od izrečene kazne. Međutim, učinak propusta da se plaćanje novčane kazne izvrši u ostavljenom roku jeste da prekršajni nalog postaje konačan i izvršan.

74. Ustavni sud zapaža da iz osporenih odluka proizlazi da je apelant blagovremeno podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Nesporno je i to da je u trenutku podnošenja prijedloga prekršajni nalog u povodu kojeg ga je podnio bio konačan i izvršan, jer je u Registru novčanih kazni već bio evidentiran dug na apelantovo ime, što je moguće samo na osnovu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga. Stoga je, a suprotno zaključku redovnih sudova, okolnost da je apelant u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat u prijašnje stanje već platio dug evidentiran u Registru novčanih kazni kao učinak mogla imati samo oslobađanje od duga i otklanjanje prepreke za registraciju automobila u apelantovom slučaju, ali ne i prihvaćanje prekršajne odgovornosti plaćanjem novčane kazne u smislu člana 57. ZOP-a, što bi, shodno citiranoj odredbi, bila prepreka i da se uloži zahtjev za povrat u prijašnje stanje.

75. Dalje, apelant je prijedlog za povrat u prijašnje stanje temeljio na tvrdnji da mu prekršajni nalog, prije nego što je postao konačan i izvršan, nije uručen, pa da mu je zbog toga uskraćena mogućnost da zaštiti svoja prava. Prvostepeni sud je rješenjem od 26. decembra 2019. godine apelantove tvrdnje ocijenio objektivnim i dozvolio povrat u prijašnje stanje. Iz osporenih rješenja se ne može zaključiti da su te apelantove tvrdnje izgubile na objektivnosti, ili da su prestale da postoje, odnosno da su redovni sudovi zaključili da apelant nije dokazao tvrdnju da mu prekršajni nalog nije uredno uručen, što je kao posljedicu imalo njegov propust da po njemu pravovremeno postupi bilo tako što će u roku ostavljenom prekršajnim nalogom prihvatiti odgovornost plaćanjem novčane kazne u smislu člana 57. ZOP-a, ili zatražiti sudsko odlučivanje u smislu člana 59. ZOP-a.

76. U ovoj odluci je već ukazano na to da je svrha instituta povrata u prijašnje stanje da se otklone posljedice propuštanja pravovremenog postupanja do kojeg je došlo zbog opravdanih razloga, kao i da usvajanje prijedloga za povrat u prijašnje stanje kao učinak ima da "osuđeni dobije ponovno suđenje o meritumu optužbe". Naime, prekršajni nalog se stavlja van snage i prekršajni postupak se vraća na početak: zakazuje se usmeni pretres na kojem se raspravlja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima značajnim za postojanje prekršaja, prekršajne odgovornosti i sankcije. Pri tome Ustavni sud zapaža i da mjere kojim se osigurava plaćanje novčanih kazni potpadaju pod dozvoljeni vid kontrole korištenja imovine, pa proizlazi i da ishod ovog postupka može biti značajan i za ostvarivanje i zaštitu prava na imovinu okrivljenog. Naime, u članu 109. ZOP propisuje da lice kojem je neopravdano izrečena novčana kazna ima pravo na vraćanje plaćene novčane kazne. Istom odredbom je određeno da se smatra da je lice neopravdano kažnjeno ako je u slučaju preinačenja ili ukidanja pravomoćnog rješenja o kažnjavanju postupak protiv njega obustavljen, ili je doneseno oslobađajuće rješenje uslijed toga što je utvrđeno da radnja nije prekršaj, ili što postoje osnovi koji isključuju odgovornost učinioca prekršaja, ili što nije dokazano da je to lice učinilo prekršaj.

77. U konkretnom slučaju apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje u povodu konačnog i izvršnog prekršajnog naloga koji je blagovremeno podnesen prvostepeni sud je rješenjem od 26. decembra 2019. godine ocijenio osnovanim i prekršajni nalog je stavio van snage, zaključivši da su apelantove tvrdnje da mu prekršajni nalog nije uručen objektivne. U tom smislu prekršajni postupak protiv apelanta vraćen je na početak, tj. na usmeni pretres koji je prvostepeni sud trebalo da zakaže u skladu sa zakonom, i apelant i ovlašteni organ imali bi mogućost da iznose svoje argumente i osporavaju tvrdnje suprotne strane. Međutim, osporenim rješenjima u kojim se ne dovodi u pitanje ni blagovremenost prijedloga, kao ni apelantove tvrdnje da mu prekršajni nalog nije uručen prije nego što je postao konačan i izvršan redovni sudovi su apelantov prijedlog odbili i ostavili na snazi prekršajni nalog, pogrešno zaključivši da je apelant plaćanjem novčane kazne i troškova postupka prihvatio odgovornost za prekršaj, u smislu člana 57. ZOP-a i tako se odrekao prava da osporava odgovornost i izrečenu sankciju, odnosno da se odrekao i mogućnosti da uloži prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Pri tome redovni sudovi su potpuno zanemarili da je prihvatanje odgovornosti plaćanjem novčane kazne, u smislu člana 57. ZOP-a, moguće samo u slučaju kada je to učinjeno u roku određenom prekršajnim nalogom koji je okrivljenom uredno dostavljen, odnosno da propust da se to i učini u ostavljenom roku kao učinak ima da prekršajni nalog postaje konačan i izvršan. Nakon toga plaćanje izrečene kazne više ne može imati učinak prihvatanja odgovornosti u smislu člana 57. ZOP-a, jer postoji konačna i izvršna odluka kojom su postojanje prekršaja, prekršajna odgovornost i sankcija već utvrđeni.

78. Slijedeći navedeno, proizlazi da su u okolnostima konkretnog slučaja redovni sudovi očigledno proizvoljno primijenili član 57. ZOP-a kada su zaključili da je apelant plaćanjem novčane kazne prihvatio odgovornost za prekršaj, pa da se tako odrekao prava da o postojanju prekršaja, njegove prekršajne odgovornosti i sankciji odluči sud nakon održanog usmenog pretresa. Time su u datim okolnostima sudovi, zapravo, prekršili apelantovo pravo na pristup sudu kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje, budući da su načinom primjene navedenih odredaba ZOP-a onemogućili apelanta da dođe do meritorne odluke o njegovoj prekršajnoj odgovornosti.

79. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi


80. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog proizvoljne primjene relevantnog prava i, u vezi s tim, povrede prava na pristup sudu, Ustavni sud smatra da nema potrebe da posebno ispituje i ostale apelantove navode o kršenju tog prava, kao i prava iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak


81. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u okolnostima konkretnog slučaja apelantovo pravo, garantirano zakonom, da o postojanju prekršaja, apelantove prekršajne odgovornosti i sankciji odluči sud učinjeno iluzornim, jer su redovni sudovi, odlučujući o apelantovom prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, očigledno proizvoljno primijenili relevantnu zakonsku odredbu i time onemogućili apelanta da dođe do meritorne odluke o njegovoj prekršajnoj odgovornosti.

82. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

83. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.


Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL P[…]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL P[…]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL […]

Službeni glasnik BiH, broj 73/21 ČETVRTI ODJEL […]