- Mon Dec 21, 2020 7:59 am
#4440
Saber vs. Norway
(br. 459/18), 17.12.2020. Povreda člana 8. EK
Aplikant je Mohammed Imran Sabre, norveški državljanin, rođen 1978. godine. Živi u Oslu.
Slučaj se tiče odnosa povjerljivosti između advokata i klijenta, te pravni spor zbog policijskog pretresa aplikantovog mobitela.
Aplikantov mobitel je oduzela policija 23. novembra 2015. godine u sklopu krivične istrage koja je vođena protiv dvije osobe zbog zavjere radi njegovog ubistva. Policija je željela pretražiti telefon kako bi rasvijetlila moguće sukobe između osumnjičenih i aplikanta.
Aplikant je izjavio da se na njegovom telefonu nalazila e-pošta i SMS prepiska sa dva advokata koji su ga branili u drugom krivičnom predmetu, u kojem je on bio osumnjičeni (postupak koji je završen oslobađajućom presudom 2019. godine). Policija i aplikant su se složili da podatke kopirane s njegovog telefona prvo moraju “prosijati” sudovi i ukloniti sve podatke zaštićene pravnom privilegijom prije nego što policija može izvršiti njihov pregled.
Gradski sud u Oslu pristupio je filtriranju podataka, usred neslaganja oko toga kako bi sud mogao to učiniti u praktičnom smislu, uključujući i to da li može zatražiti pomoć od policije.
Međutim, Gradski sud tada je odustao od postupka filtriranja podataka, jer je Vrhovni sud u međuvremenu donio odluku - koja nije povezana sa slučajem aplikanta - ukazujući da bi zapravo policija trebala filtrirati takve podatke.
Sve njegove naknadne žalbe, konačno na Vrhovnom sudu u junu 2017. godine, bile su uzaludne. Kopija telefonskih podataka aplikanta vraćena je policiji na pregled i policija je u tom kontekstu
izdala izvještaj 9. novembra 2017. godine.
Aplikant se žali da su postupci u vezi s pretraživanjem i oduzimanjem podataka sa njegovog mobitela, preko kojeg se odvijala prepiska između njega i njegovih advokata, prekršili njegova prava iz člana 6. (pravo na pravično suđenje) i člana 8. (pravo na poštivanje prepiske).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su postojale proceduralne mjere zaštite u vezi s pretragama i pljenidbama općenito; međutim, Sud je zabrinuo nedostatak uspostavljenog okvira za zaštitu privilegije advokat klijent u slučajevima kao što je ovaj. U svojoj je odluci Vrhovni sud također ukazao na nedostatak odredbi prilagođenih situacijama u kojima podaci stečeni na osnovu privilegije su dio povrede digitalno pohranjenih podataka, te naznačio da bi bilo prirodno regulirati konkretno pitanje koje se pojavilo u ovom slučaju formalnim odredbama zakona. Pitanje koje se postavilo u ovom slučaju nije kao takvo bilo posljedica nalaza Vrhovnog suda, već je poteklo iz nedostatka odgovarajućih propisa.
Nedostatak predvidivosti u ovom slučaju, zbog nejasnoće pravnog okvira i nedostatka proceduralnih jamstava koja se konkretno odnose na zaštitu privilegije advokat klijent, dovelo je do toga da nije ispunjen zahtjev da miješanje mora biti u skladu sa zakonom. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 8. Evropske konvencije.
(br. 459/18), 17.12.2020. Povreda člana 8. EK
Aplikant je Mohammed Imran Sabre, norveški državljanin, rođen 1978. godine. Živi u Oslu.
Slučaj se tiče odnosa povjerljivosti između advokata i klijenta, te pravni spor zbog policijskog pretresa aplikantovog mobitela.
Aplikantov mobitel je oduzela policija 23. novembra 2015. godine u sklopu krivične istrage koja je vođena protiv dvije osobe zbog zavjere radi njegovog ubistva. Policija je željela pretražiti telefon kako bi rasvijetlila moguće sukobe između osumnjičenih i aplikanta.
Aplikant je izjavio da se na njegovom telefonu nalazila e-pošta i SMS prepiska sa dva advokata koji su ga branili u drugom krivičnom predmetu, u kojem je on bio osumnjičeni (postupak koji je završen oslobađajućom presudom 2019. godine). Policija i aplikant su se složili da podatke kopirane s njegovog telefona prvo moraju “prosijati” sudovi i ukloniti sve podatke zaštićene pravnom privilegijom prije nego što policija može izvršiti njihov pregled.
Gradski sud u Oslu pristupio je filtriranju podataka, usred neslaganja oko toga kako bi sud mogao to učiniti u praktičnom smislu, uključujući i to da li može zatražiti pomoć od policije.
Međutim, Gradski sud tada je odustao od postupka filtriranja podataka, jer je Vrhovni sud u međuvremenu donio odluku - koja nije povezana sa slučajem aplikanta - ukazujući da bi zapravo policija trebala filtrirati takve podatke.
Sve njegove naknadne žalbe, konačno na Vrhovnom sudu u junu 2017. godine, bile su uzaludne. Kopija telefonskih podataka aplikanta vraćena je policiji na pregled i policija je u tom kontekstu
izdala izvještaj 9. novembra 2017. godine.
Aplikant se žali da su postupci u vezi s pretraživanjem i oduzimanjem podataka sa njegovog mobitela, preko kojeg se odvijala prepiska između njega i njegovih advokata, prekršili njegova prava iz člana 6. (pravo na pravično suđenje) i člana 8. (pravo na poštivanje prepiske).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da su postojale proceduralne mjere zaštite u vezi s pretragama i pljenidbama općenito; međutim, Sud je zabrinuo nedostatak uspostavljenog okvira za zaštitu privilegije advokat klijent u slučajevima kao što je ovaj. U svojoj je odluci Vrhovni sud također ukazao na nedostatak odredbi prilagođenih situacijama u kojima podaci stečeni na osnovu privilegije su dio povrede digitalno pohranjenih podataka, te naznačio da bi bilo prirodno regulirati konkretno pitanje koje se pojavilo u ovom slučaju formalnim odredbama zakona. Pitanje koje se postavilo u ovom slučaju nije kao takvo bilo posljedica nalaza Vrhovnog suda, već je poteklo iz nedostatka odgovarajućih propisa.
Nedostatak predvidivosti u ovom slučaju, zbog nejasnoće pravnog okvira i nedostatka proceduralnih jamstava koja se konkretno odnose na zaštitu privilegije advokat klijent, dovelo je do toga da nije ispunjen zahtjev da miješanje mora biti u skladu sa zakonom. Evropski sud je utvrdio kršenje člana 8. Evropske konvencije.