- Fri Oct 30, 2020 9:12 am
#4386
Predmeti Tomac protiv Hrvatske, Horvatin protiv Hrvatske, Tarabari ć proti v Hrvatske i
Matozan protiv Hrvatske2
Europski sud za ljudska prava je 22. listopada 2020. objavio četiri odluke o nedopuštenosti zahtjeva/tužbi podnositelja u predmetima Tomac, Horvatin, Tarabarić i Matozan protiv Hrvatske.
U predmetu Tomac i dr. protiv RH podnositelji su prigovarali propustu domaćih sudova da odluče o njihovom zahtjevu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, što je dovelo do nepravilne uknjižbe založnog prava u korist države na spornoj nekretnini, čime su smatrali da su im povrijeđena prava na pošteno suđenje, učinkovito pravno sredstvo i na mirno uživanje svog
vlasništva.
Tužena država je prigovorila da podnositelji nisu iscrpili sva dopuštena pravna sredstva, konkretnije reviziju protiv pravomoćne presude i tužbu radi naknade štete protiv države zbog propusta zemljišnoknjižnog referenta. Europski sud je utvrdio da je Zakon o zemljišnim knjigama jasno popisivao odgovornost države za štetu nastalu propustima poput ovog. Smatrao da nisu postojali razlozi koji bi opravdali propust podnositelja koji nisu iscrpili dostupno pravno sredstvo, pa je stoga njihov zahtjev odbacio na temelju čl. 35. Konvencije.
U odluci Horvatin protiv RH podnositelj je prigovorio prekomjernoj duljini trajanja postupka radi zaštite prava vlasništva. Tražio je uklanjanje piezometra s njegovog zemljišta, te je ustrajao u vlasničkoj tužbi iako je u međuvremenu treća osoba stekla vlasništvo nad podnositeljevim zemljištem. Europski sud je utvrdio da se postupak kojem podnositelj prigovara više ne odnosi na utvrđenje njegovih građanskih prava i obveza iz čl. 6. st. 1. Konvencije, te stoga, čl. 6. st. 1. Konvencije nije bio primjenjiv na podnositeljev predmet u razdoblju koje je razmatrao Sud.
Nadalje, Europski sud je utvrdio da su zahtjevi u predmetima Matozan i Tarabarić koji se odnose na navodne povrede prava na pošteno suđenje u postupcima u kojima im nisu priznata prava na obiteljsku mirovinu odnosno osobnu invalidninu nedopušteni jer su očigledno neosnovani. Naime, podnositelji su prigovarali da je došlo do povrede čl. 6. Konvencije jer im nije omogućeno učinkovito osporavati nalaze i mišljenja vještaka pribavljenih u upravnim postupcima na temelju kojih su donesene meritorne odluke u njihovim predmetima. Primijenivši načela iz presude Letinčić protiv Hrvatske Sud je utvrdio da su podnositelji bili upoznati sa rezultatima vještačenja te da im je dana prilika da iste ospore pred nadležnim upravnim tijelima. Štoviše, drugostupanjska upravna tijela su zatražila dodatna vještačenja radi ispitivanja prigovora podnositelja, koja su oni mogli osporiti i pred nadležnim upravnim sudovima. Stoga, Europski sud nije utvrdio da bi postupci u kojima je meritorno odlučeno o zahtjevima podnositelja bili nepošteni.
Matozan protiv Hrvatske2
Europski sud za ljudska prava je 22. listopada 2020. objavio četiri odluke o nedopuštenosti zahtjeva/tužbi podnositelja u predmetima Tomac, Horvatin, Tarabarić i Matozan protiv Hrvatske.
U predmetu Tomac i dr. protiv RH podnositelji su prigovarali propustu domaćih sudova da odluče o njihovom zahtjevu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, što je dovelo do nepravilne uknjižbe založnog prava u korist države na spornoj nekretnini, čime su smatrali da su im povrijeđena prava na pošteno suđenje, učinkovito pravno sredstvo i na mirno uživanje svog
vlasništva.
Tužena država je prigovorila da podnositelji nisu iscrpili sva dopuštena pravna sredstva, konkretnije reviziju protiv pravomoćne presude i tužbu radi naknade štete protiv države zbog propusta zemljišnoknjižnog referenta. Europski sud je utvrdio da je Zakon o zemljišnim knjigama jasno popisivao odgovornost države za štetu nastalu propustima poput ovog. Smatrao da nisu postojali razlozi koji bi opravdali propust podnositelja koji nisu iscrpili dostupno pravno sredstvo, pa je stoga njihov zahtjev odbacio na temelju čl. 35. Konvencije.
U odluci Horvatin protiv RH podnositelj je prigovorio prekomjernoj duljini trajanja postupka radi zaštite prava vlasništva. Tražio je uklanjanje piezometra s njegovog zemljišta, te je ustrajao u vlasničkoj tužbi iako je u međuvremenu treća osoba stekla vlasništvo nad podnositeljevim zemljištem. Europski sud je utvrdio da se postupak kojem podnositelj prigovara više ne odnosi na utvrđenje njegovih građanskih prava i obveza iz čl. 6. st. 1. Konvencije, te stoga, čl. 6. st. 1. Konvencije nije bio primjenjiv na podnositeljev predmet u razdoblju koje je razmatrao Sud.
Nadalje, Europski sud je utvrdio da su zahtjevi u predmetima Matozan i Tarabarić koji se odnose na navodne povrede prava na pošteno suđenje u postupcima u kojima im nisu priznata prava na obiteljsku mirovinu odnosno osobnu invalidninu nedopušteni jer su očigledno neosnovani. Naime, podnositelji su prigovarali da je došlo do povrede čl. 6. Konvencije jer im nije omogućeno učinkovito osporavati nalaze i mišljenja vještaka pribavljenih u upravnim postupcima na temelju kojih su donesene meritorne odluke u njihovim predmetima. Primijenivši načela iz presude Letinčić protiv Hrvatske Sud je utvrdio da su podnositelji bili upoznati sa rezultatima vještačenja te da im je dana prilika da iste ospore pred nadležnim upravnim tijelima. Štoviše, drugostupanjska upravna tijela su zatražila dodatna vještačenja radi ispitivanja prigovora podnositelja, koja su oni mogli osporiti i pred nadležnim upravnim sudovima. Stoga, Europski sud nije utvrdio da bi postupci u kojima je meritorno odlučeno o zahtjevima podnositelja bili nepošteni.