- Thu Aug 13, 2020 12:55 pm
#4262
Uslovi za ostvarivanje prava na produženje radnopravnog statusa izabranim zvaničnicima i nosiocima javnih dužnosti nakon prestanka javne dužnosti
Svako imenovano lice nije istovremeno i izabrani zvaničnik i nosilac javne dužnosti u smislu člana 48. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH i da mu pripada pravo na naknadu za produženi radnopravni status iz člana 30. stav 1. tačka s) istog zakona.
Iz obrazloženja:
Nema osnova prigovor revidenta o pogrešnom tumačenju odredbe člana 48. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 58/08 sa izmjenama) od strane drugostepenog vijeća. Naime, navedenom odredbom propisano je pravo na produženje radnopravnog statusa nakon prestanka javne dužnosti izabranim zvaničnicima i nosiocima dužnosti dok ne zasnuju radni odnos kod drugog poslodavca ili ne ispune uslove za penzionisanje, a najduže godinu dana od dana prestanka javne dužnosti.
Shodno citiranoj odredbi za odlučivanje u konkretnom sporu ključno je utvrđenje da li se mandat zamjenika Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje smatra javnom dužnošću, te da li lice koje je u tom svojstvu zasnovalo radni odnos ima status izabranog zvaničnika. Članom 2. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09 i 103/09) propisano je da poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju ministarstva, upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava, kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave. Član 5. navedenog zakona propisuje da se upravne organizacije osnivaju za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (u daljem tekstu Agencija) je prema odredbi člana 17. navedenog zakona samostalna upravna organizacija, a isto je propisano i članom 2. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Nadležnost Agencije je uspostavljanje standarda znanja, ocjenjivanje postignutih rezultata i razvoj zajedničkog jezgra nastavnih planova i programa u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, kao i za druge stručne poslove u oblasti standarda znanja i ocjenjivanja kvaliteta koji su određeni posebnim zakonima. Agencijom rukovodi direktor imenovan u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima BiH i isti ima dva zamjenika koji su rukovodioci područnih jedinica i imenuju se na isti način. Vijeće ministara direktora i zamjenike direktora imenuje na mandate od 4 godine. Kada se ima u vidu da direktor i zamjenici direktora Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH nisu izričito navedeni u članu 4., 4a, 5. i 6. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH kao lica koja su izuzeta od primjene ovog zakona, te kada se ima u vidu da je podzakonskim aktom utvrđen njihov status, proizlazi da tužiteljica nema status izabranog zvaničnika i nosioca javne dužnosti, nego rukovodećeg službenika na koga se primjenjuju odredbe člana 7. stav 1. tačka
a) citiranog zakona.
Stoga je navedenu odredbu drugostepeno vijeće pravilno primijenilo kod utvrđivanja statusa tužiteljice iz kojeg proizilaze i njena prava po prestanku mandata. Svi revizioni razlozi koji pobijaju gore navedeni zaključak o statusu tužiteljice su neosnovani iz razloga što svako imenovano lice nije istovremeno i izabrani zvaničnik i nosilac javne dužnosti u smislu člana 48. citiranog zakona i da mu pripada pravo na naknadu za produženi radnopravni status iz člana 30. stav 1. tačka s) istog zakona. U prilog navedenoj tvrdnji ide i odredba člana 3. alineja e) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH koja propisuje da se pod izabranim zvaničnicima smatraju između ostalih i imenovani zvaničnici od strane Vijeća ministara BiH, a prema alineji f) istog člana nosiocima izvršnih funkcija smatraju se između ostalih i zamjenici direktora organa državne uprave, agencije i drugih institucija BiH, a koji nisu obuhvaćeni Zakonom o državnoj službi u insitucijama BiH, odnosno za čije je imenovanje saglasnost dalo Vijeće ministara BiH. Da tužiteljica nije obavljala poslove javne dužnosti proizlazi iz odredbe člana
4. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje koja propisuje nadležnost Agencije da uspostavlja standarde znanja, ocjenjivanje postignutih rezultata nastavnih planova i programa u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, što znači obavljanje poslova u okviru struke.
S obzirom da tužiteljica nije bila izabrani nosilac javne dužnosti niti je obavljaja javnu dužnost, to se na nju ne može primijeniti odredba člana 48. Zakona o platama
i naknadama u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 50/08,35/09 i 75/09).
Na odlučivanje o reviziji nisu uticali navodi i dokazi provedeni na okolnost da je isto pravo priznato licima koja su imala isti status u drugim tijelima, organima i institucijama BiH. Ukazana diskriminacija, kao razlog poništenja osporavanih odluka, bila bi od značaja u slučaju da je usljed nejednakog tretmana tužiteljica onemogućena u ostvarenju zakonom propisanih prava, koji uslov nije ostvaren u konkretnom sporu.
(Presuda revizijskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 021283
17 Rev od 21.07.2017. godine)
Svako imenovano lice nije istovremeno i izabrani zvaničnik i nosilac javne dužnosti u smislu člana 48. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH i da mu pripada pravo na naknadu za produženi radnopravni status iz člana 30. stav 1. tačka s) istog zakona.
Iz obrazloženja:
Nema osnova prigovor revidenta o pogrešnom tumačenju odredbe člana 48. Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 58/08 sa izmjenama) od strane drugostepenog vijeća. Naime, navedenom odredbom propisano je pravo na produženje radnopravnog statusa nakon prestanka javne dužnosti izabranim zvaničnicima i nosiocima dužnosti dok ne zasnuju radni odnos kod drugog poslodavca ili ne ispune uslove za penzionisanje, a najduže godinu dana od dana prestanka javne dužnosti.
Shodno citiranoj odredbi za odlučivanje u konkretnom sporu ključno je utvrđenje da li se mandat zamjenika Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje smatra javnom dužnošću, te da li lice koje je u tom svojstvu zasnovalo radni odnos ima status izabranog zvaničnika. Članom 2. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09 i 103/09) propisano je da poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju ministarstva, upravne organizacije kao samostalne upravne organizacije, upravne organizacije u sastavu ministarstava, kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave. Član 5. navedenog zakona propisuje da se upravne organizacije osnivaju za obavljanje upravnih i stručnih poslova čija priroda i način izvršavanja zahtijevaju posebnu organiziranost i samostalnost u radu. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (u daljem tekstu Agencija) je prema odredbi člana 17. navedenog zakona samostalna upravna organizacija, a isto je propisano i članom 2. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.
Nadležnost Agencije je uspostavljanje standarda znanja, ocjenjivanje postignutih rezultata i razvoj zajedničkog jezgra nastavnih planova i programa u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, kao i za druge stručne poslove u oblasti standarda znanja i ocjenjivanja kvaliteta koji su određeni posebnim zakonima. Agencijom rukovodi direktor imenovan u skladu sa Zakonom o ministarskim imenovanjima Vijeća ministara i drugim imenovanjima BiH i isti ima dva zamjenika koji su rukovodioci područnih jedinica i imenuju se na isti način. Vijeće ministara direktora i zamjenike direktora imenuje na mandate od 4 godine. Kada se ima u vidu da direktor i zamjenici direktora Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH nisu izričito navedeni u članu 4., 4a, 5. i 6. Zakona o državnoj službi u institucijama BiH kao lica koja su izuzeta od primjene ovog zakona, te kada se ima u vidu da je podzakonskim aktom utvrđen njihov status, proizlazi da tužiteljica nema status izabranog zvaničnika i nosioca javne dužnosti, nego rukovodećeg službenika na koga se primjenjuju odredbe člana 7. stav 1. tačka
a) citiranog zakona.
Stoga je navedenu odredbu drugostepeno vijeće pravilno primijenilo kod utvrđivanja statusa tužiteljice iz kojeg proizilaze i njena prava po prestanku mandata. Svi revizioni razlozi koji pobijaju gore navedeni zaključak o statusu tužiteljice su neosnovani iz razloga što svako imenovano lice nije istovremeno i izabrani zvaničnik i nosilac javne dužnosti u smislu člana 48. citiranog zakona i da mu pripada pravo na naknadu za produženi radnopravni status iz člana 30. stav 1. tačka s) istog zakona. U prilog navedenoj tvrdnji ide i odredba člana 3. alineja e) Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH koja propisuje da se pod izabranim zvaničnicima smatraju između ostalih i imenovani zvaničnici od strane Vijeća ministara BiH, a prema alineji f) istog člana nosiocima izvršnih funkcija smatraju se između ostalih i zamjenici direktora organa državne uprave, agencije i drugih institucija BiH, a koji nisu obuhvaćeni Zakonom o državnoj službi u insitucijama BiH, odnosno za čije je imenovanje saglasnost dalo Vijeće ministara BiH. Da tužiteljica nije obavljala poslove javne dužnosti proizlazi iz odredbe člana
4. Zakona o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje koja propisuje nadležnost Agencije da uspostavlja standarde znanja, ocjenjivanje postignutih rezultata nastavnih planova i programa u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, što znači obavljanje poslova u okviru struke.
S obzirom da tužiteljica nije bila izabrani nosilac javne dužnosti niti je obavljaja javnu dužnost, to se na nju ne može primijeniti odredba člana 48. Zakona o platama
i naknadama u institucijama BiH (''Službeni glasnik BiH'', broj: 50/08,35/09 i 75/09).
Na odlučivanje o reviziji nisu uticali navodi i dokazi provedeni na okolnost da je isto pravo priznato licima koja su imala isti status u drugim tijelima, organima i institucijama BiH. Ukazana diskriminacija, kao razlog poništenja osporavanih odluka, bila bi od značaja u slučaju da je usljed nejednakog tretmana tužiteljica onemogućena u ostvarenju zakonom propisanih prava, koji uslov nije ostvaren u konkretnom sporu.
(Presuda revizijskog vijeća Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 P 021283
17 Rev od 21.07.2017. godine)
- By Bojanprijedor