BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By LegaForum
#5528
STEČAJ BANKE
Zakon o bankama Republike Srpske

čl. 269 i 273

Na stečaj banke se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje stečajni postupak, osim ako Zakonom o bankama Republike Srpske nije drugačije propisano, kao što je to slučaj sa isplatnim redovima i načinom isplate potraživanja.

Obrazloženje:

"Tužitelji zahtjevom u tužbi traže, da se utvrdi da su osnovana, u stečajnom postupku prijavljena potraživanja, iskazana kao obračun zakonskih zateznih kamata u toku likvidacionog postupka nad tuženom i da se isto svrsta u red prioriteta potraživanja ostali depoziti i isključeni depoziti u skladu sa propisom koji uređuje osiguranje depozita u bankama Bosne i Hercegovine, kao i da su osnovana prijavljena potraživanja iskazana kao naknada štete i da se svrstaju u red namirenja dugova banke po osnovu zajmova datih banci od drugih troškova banke stvoreni tokom privremene uprave, postupka restruktuiranja, likvidacije ili postupka stečaja banke i za potraživanja kamata na obveznice i da se svrstaju u potraživanja vlasnika subordiniranog duga.

Raspravljajući o ovako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja prvostepeni sud je utvrdio: da je 27.2.2008. godine između IRB R.S. a.d. B.L. i prednika tužene - B.i.b. a.d. B.L. (dalje: Banka) zaključen Okvirni ugovor o poslovno tehničkoj saradnji broj …, sa četiri Aneksa tog ugovora, kojim su ugovorili način i uslove pod kojima Republika Srpska odobrava sredstva Banci, radi plasiranja sredstava korisnicima na kreditnoj osnovi; da je rješenjem Agencije … R.S. broj … od 11.11.2015. godine, uvedena prinudna uprava kod tužene, a odlukom iste Agencije broj … od 10.5.2016. godine, pokrenut je postupak likvidacije nad tuženom; da su odlukom Agencije … broj … od 30.11.2015. godine, obustavljene isplate svih obaveza Banke nastalih prije uvođenja privremene uprave, osim obaveza koje se odnose na troškove komunalnih usluga, električne energije i drugih usluga koje su neophodne za nesmetano provođenje privremene uprave; da je rješenjem Agencije … broj … od 27.4.2016. godine, tuženoj oduzeta dozvola za rad i da je odlukom iste Agencije broj … od 10.5.2016. godine pokrenut postupak likvidacije nad tuženom; da je rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci broj... od 4.4.2017. godine, nad tuženom, kao stečajnim dužnikom, otvoren stečajni postupak; da su tužitelji u stečajnom postupku podnijeli izlučne prijave potraživanja od stečajnog dužnika po osnovu: depozita-zajma, kamata (redovne i zakonske zatezne) i naknade štete i da se na ispitnom i izvještajnom ročištu održanom 22.6.2017. godine i 7.7.2017. godine, stečajni upravnik u pogledu prijavljenih potraživanja tužitelja izjasnio i to: Fondu 3., kao izlučnom povjeriocu za kreditni portfolio i na ime depozita kamata i štete, osporeno je izlučno pravo, a priznato je potraživanje po osnovu depozita koje je svrstano u 5. suspendovani isplatni red, dok je osporeno potraživanje u iznosu od 1.562,256,49 KM; Fondu 2. R.S., osporeno je izlučno pravo, a priznato potraživanje po osnovu depozita i ugovorenih kamata u iznosu od 12.181.510,46 KM i isto je svrstao u 5. suspendovani red, dok je osporeno potraživanje u iznosu od 3.025.929,23 KM, na ime zakonskih zateznih kamata i štete; Fondu 1. je osporeno izlučno pravo, a priznato je potraživanje u iznosu od 25.876.053,57 KM, po osnovu depozita i ugovorenih kamata i svrstano u 5. suspendovani red, a osporeno 7.217.409,82 KM te 81.089,46 KM na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata od dana oduzimanja dozvole za rad; Fondu 5. je priznato potraživanje u iznosu od 1.401.639,35 KM i svrstano u 7. odnosno 8. isplatni red, a preostalo potraživanje u iznosu od 132.728,81 KM je osporeno; i da je potraživanje Fonda 4. priznato u iznosu od 2.203.278,69 KM i isto je svrstano u 7. odnosno 8. isplatni red, a osporeno je potraživanje u iznosu od 265.457,59 KM; da su tužitelji, kao stečajni povjerioci u pogledu osporenih potraživanja upućeni na parnicu, da je finansijski vještak S.S. izvršila obračun potraživanja za svakog od tužitelja koja su osporena od strane stečajnog upravnika i koja su predmet ovoga spora; i da su tužitelji od 1. do 3. tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijeli 7.3.2017. godine, da je postupak prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda od 24.4.2017. godine, zbog otvaranja stečajnog postupka nad tuženom, te da je postupak nastavljen od strane ovih tužitelja i pokrenut od strane četvrtotužitelja i petotužitelja - koji su pristupili uz, u tužbi već označene tužitelje (nakon što ih je stečajni upravnik uputio da u pogledu osporenih potraživanja pokrenu parnicu), u okviru zakonom propisanog roka.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je zaključio, da u situaciji kada su tužitelji 1. do 3. nakon što im je u stečajnom postupku osporen dio prijavljenog potraživanja, saglasno odredbi člana 174. i 175. Zakona o stečaju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 16/16, dalje: ZS), predložili nastavak postupka (koji je prekinut u fazi pripremnog ročišta), te su pored ranije označenih tužitelja podneskom od 20.7.2017. godine (koji je sudu dostavljen 21.7.2017. godine), preinačili tužbu označavanjem i dva nova tužitelja i uredili tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom navedenog vještaka tako, što su pored već zahtijevane naknade štete, postavili i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate, pa kako su potraživanja svih tužitelja, iz osnova istog pravnog posla i kako se u smislu prednje navedenih odredbi ZS prekinuti postupak, za potraživanja koja su osporena u stečajnom postupku, može nastaviti i pokrenuti u zakonom propisanom roku (kao što je ovdje slučaj), da prigovor tužene u pogledu subjektivnog i objektivnog preinačenja tužbe, nije osnovan.

Polazeći od nesporne činjenice, da tužena nije vršila uplate po ugovorenim anuitetima za period od 11.5.2016. godine (kao dana otvaranja postupka likvidacije), do 4.4.2017. godine (kao dana otvaranja stečajnog postupka), što je bila u obavezi po osnovu pomenutog Okvirnog ugovora, pa kako je tužena pala u docnju, prvostepeni sud je usvojio zahtjev tužitelja od 1. do 3, da se utvrdi da su osnovana, u stečajnom postupku prijavljena potraživanja na ime obračuna zakonskih zateznih kamata za dospjele a neisplaćene anuitete za navedeni period, kao u izreci presude, te da se isto svrsta u 5. suspendovani isplatni red prioriteta namirenja u skladu sa članom 269. stav 3. Zakona o bankama Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 4/17, dalje: ZB RS). Kako tužena nije ispunila svoje obaveze po osnovu obveznica i tužiteljima nije izvršila povrat određenog iznosa glavnice sa kamatama u skladu sa rokovima dospijeća, isti sud je usvojio zahtjev tužitelja označenih pod brojem 1, 4. i 5, u uvodu ove presude, da se utvrdi da su osnovana, u stečajnom postupku prijavljena potraživanja na ime obračuna zakonskih zateznih kamata za dospjele a neisplaćene obveznice obračunate u toku likvidacionog postupka, kao u izreci presude, te da se isto svrsta u isplatni red prioriteta namirenja pod tačkom 7. stav 1. člana 269. ZB RS. Kod nesporne činjenice da je tužena naplaćivala iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva po osnovu naknade štete, od strane korisnika kredita, a da nije izmirivala obaveze vraćanja depozita-zajma Fondovima IRB R.S., sa kojima je zaključivla ugovore o depozitu-zajmu - u visini utvrđenih anuiteta, kako se Okvirnim ugovorom obavezala, prvostepeni sud je shvatanja, da je time tužiteljima 1. do 3. pričinjena šteta u visini neisplaćenih anuiteta, pa je pozivom na odredbu člana 1065. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 29/78, 39/85 i 57/89, te "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 17/93, 3/96 i 39/03 i 74/04, dalje: ZOO) i člana 262. stav 2. istog zakona usvojio zahtjev ovih tužitelja, da se utvrdi da su osnovana, u stečajnom postupku prijavljena potraživanja na ime naknade štete za vrijeme trajanja prinudne uprave i da se naloži stečajnom dužniku tužene da ista svrsta u 5. suspendovani isplatni red prioriteta namirenja u skladu sa članom 269. stav 3. ZB RS.

Drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda i ocijenio je žalbene navode koji su od odlučnog značaja, pa je žalbu tužitelja 1. do 3. označenih u uvodu ove presude i žalbu tužene odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Odluka drugostepenog suda zasnovana je na zakonu i revizionim navodima tužene, se ničim bitnim ne dovodi u sumnju.

Tužitelji su stečajni povjerioci tužene, s obzirom da na dan otvaranja stečajnog postupka imaju neobezbjeđeno potraživanje prema stečajnom dužniku. Kod neobezbjeđenih potraživanja povjerioci su u stečajnom postupku hijerarhijski poredani u isplatne redove, sa načelom međusobne isključivosti redova i načelom namirenja unutar istog isplatnog reda.

Tužena je banka, pa se saglasno odredbi člana 273. ZB RS, na stečaj banke primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje stečajni postupak, osim ako istim nije drugačije propisano. Članom 279. ZB RS je propisano da u postupku stečaja banka vrši isplatu obaveza prema redoslijedu prioriteta i uslovima isplata u postupku likvidacije banke utvrđenim članom 269. ovog zakona, što znači da su isplatni redovi i način isplate potraživanja određeni ZB RS, pa su slijedom toga neosnovani navodi revizije kojim se pozivom na odredbe člana 88. i 169. ZS, u vezi sa članom 16. Zakona o likvidacionom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 82/19) tvrdi, da se predmetno potraživanje tužitelja kao stečajnih povjerilaca svrstavaju u red namirenja u skladu sa tim zakonskim odredbama. Ovo i iz razloga što se odredba člana 88. stav 1. tačka 1. ZS i člana 169. istog zakona, na koje se u reviziji ukazuje, govori o kamatama koje teku od otvaranja stečajnog postupka, što ovdje nije predmet spora (jer se obračun kamata traži za vrijeme trajanja likvidacionog postupka).

ZS pod potraživanjem stečajnog povjerioca podrazumijeva glavni dug i kamate koje dospijevaju na dan otvaranja stečajnog postupka, s obzirom da kod neobezbijeđenog potraživanja, kakvo je potraživanje tužitelja, kao stečajnih povjerilaca, obračunavanje ugovornih i zateznih kamata prestaje danom otvaranja stečajnog postupka, pa se ukazuju neosnovanim navodi revizije, da se glavno potraživanje i zakonske zatezne kamate u postupku prijavljivanja potraživanja, ne mogu prijaviti kao cjelina, nego odvojeno i da je "preuranjen" zahtjev u odnosu na zakonske zatezne kamate.

Odredbom člana 269. stav 1. ZB RS u tačkama 1. do 9. propisan je redosljed prioriteta isplate potraživanja prijavljenih u stečajnom postupku. Po stavu 3. istog člana, u postupku stečaja/likvidacije isplata bilo kakvih obaveza banke prema članovima organa upravljanja banke odbora za reviziju, akcionarima banke koji učestvuju sa najmanje 5% u glasačkim pravima odnosno vlasništvu nad kapitalom, povezanim licima i povezanim bankama, suspenduje sve dok u potpunosti ne budu isplaćene obaveze prema drugim povjeriocima banke.

Članom 2. stav 1. tačka 23. ZB RS propisano je da su povezana lica fizička i pravna lica koja su međusobno povezana vlasništvom nad kapitalom ili upravljanjem kapitalom sa 20% ili više glasačkih prava ili kapitala ili na drugi način povezana radi postizanja zajedničkih poslovnih ciljeva tako da poslovanje i rezultati poslovanja jednog lica mogu značajno uticati na poslovanje odnosno rezultate poslovanja drugog lica, a pod tačkom 1. lica su međusobno povezana: tako da jedno lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom tačkom, zajedno, posredno ili neposredno učestvuju u drugom licu (alineja 1.); tako da u dva lica učešće ima isto lice, odnosno lica koja se smatraju povezanim licima u skladu sa ovom tačkom (alineja 2.).

S obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud prihvata kao pravilan zaključak nižestepenih sudova da se u skladu sa ZB RS tužitelji imaju smatrati povezanim licima sa tuženom temeljem odredbe člana 2. stav 1. tačka 23. ZB RS i da, s obzirom da je R.S. osnivač svih Fondova, koji su u ovoj parnici na strani tužitelja i da, suprotno revizionim navodima, postoji mogućnost kontrole i značajnijeg uticaja na poslovne odluke tužene. Posljedično tome, pravilna je pobijana presuda i u dijelu u kojem su tužitelji po osnovu potraživanja zakonskih zateznih kamata na anuitete, u toku likvidacionog postupka svrstani u 5. suspendovani red u skladu sa članom 269. stav 3. prednje navedenog zakona, o čemu drugostepena presuda, sadrži dovoljne i valjane razloge, koje kao pravilne prihvata i ovaj sud, pa se ukazuje bespotrebnim ponavljanje već datih razloga u pogledu tog pravnog pitanja. Iz ovih razloga, navodi revizije u ovom pravcu ukazuju se neosnovanim.

Iz činjeničnog utvrđenja nižestepenih sudova proizlazi, da su saglasno navedenom Opštem okvirnom ugovoru o poslovno tehničkoj saradnji, sa Aneksima, prednik tužene i IRB R.S. zaključivali ugovore o depozitu-zajmu, čiji su predmet bili način i uslovi pod kojima je IRB R.S. odobravala depozitna sredstva-zajmove Banci, radi plasmana istih korisnicima. Sredstva za isplatu kredita plasirala je IRB R.S. iz sredstava Fondova, kojim upravlja i kreditnim linijama tako, da je Banka zaključivala ugovore o depozitu-zajmu sa Fondovima, a nakon toga, ugovore o kreditu sa korisnicima kredita, te je vršila otplatu zajma Fondu - sa kojim je zaključivala ugovore o depozitu-zajmu, čija su sredstva plasirana korisnicima kredita. Obaveza Banke je bila da prikuplja sredstva od korisnika kredita i da vrši otplatu depozita- zajma Fondu, u skladu sa otplatnim planom anuiteta.

Prema nalazu pomenutog finansijskog vještaka, Banka je vršila redovnu uplatu po dospjelim obavezama Fondovima IRB R.S., sve do 16.5.2015. godine (dakle, prestala je sa uplatama prije uvođenja privremene uprave, koja je uvedena 11.11.2015. godine), što je bila u obavezi, bez obzira na to što korisnici kredita kojima je Banka plasirala kredit, nisu vršili uplatu po dospijeću anuiteta.

Kako tužena nije vršila uplatu po ugovorenim anuitetima u toku likvidacionog perioda (od 11.5.2016. godine, kao dana otvoranja postupka likvidacije), do 4.4.2017. godine (kao dana otvaranja stečajnog postupka), a po osnovu ugovora o depozitu-zajmu je bila u obavezi da plaća ugovorene iznose anuiteta i kod činjenice da je u stečajnom postupku tužiteljima označenim u uvodu presude pod brojem 1. i 2. priznato glavno potraživanje po osnovu povrata depozita i ugovorenih kamata, a trećetužitelju je priznato glavno potraživanje po osnovu depozita, te da je zakonska zatezna kamata akcesornog karaktera i da prati glavno potraživanje, čiji iznosi su obračunati od strane vještaka, a matematičkom obračunu tužena nije prigovorila, pravilno su nižestepeni sudovi sudili, kada su primjenom odredbe člana 277. ZOO, usvojili zahtjev u odnosu na utvrđenje da su osnovana u stečajnom postupku prijavljena potraživanja po osnovu obračuna zakonskih zateznih kamata na anuitete u toku trajanja likvidacionog postupka nad tuženom i kojim je naloženo stečajnom dužniku da ista svrsta u red namirenja bliže određen u izreci prvostepene presude.

Obveznice predstavljaju vrijednosni papir, a imaocu obveznice u određenom roku, pripada pravo na povrat određenog iznosa glavnice i pripadajuće kamate. Tužena je emitovala obveznice, između ostalog i one koje su kupili tužitelji, što tokom postupka i nije bilo sporno, pa je shodno utvrđenoj emisiji i obveznicima iz iste, postojala obaveza tužene na vraćanje - isplatu obveznica u skladu sa rokovima dospijeća. Nesporno je da tužena u tim rokovima (a ni nakon toga), nije izvršila obavezu po osnovu obveznica, pa kako je stečajni upravnik u stečajnom postupku po tom osnovu tužiteljima označenim pod brojem 1, 4. i 5. u uvodu ove presude, priznao glavno potraživanje po osnovu obveznica, a prvotužitelju je priznao obveznice sa kamatama obračunatim do dana oduzimanja dozvole za rad Banke (27.4.2016. godine, to jeste, za period prije otvaranja likvidacionog postupka), a ovdje su sporne zakonske zatezne kamate na obveznice za period trajanja likvidacionog postupka, pravilno su nižestepeni sudovi sudili kada su primjenom odredbe člana 277. ZOO, ovaj dio zahtjeva u odnosu na naprijed označene tužitelje usvojili, kao u izreci prvostepene presude.

Tužena je bila u obavezi da vrši otplatu zajma u korist Fonda IRB R. S., sa kojim je zaključila ugovor o zajmu i to u skladu sa otplatnim planom vraćanja zajma (tačka 5.1. Okvirnog ugovora o poslovno tehničkoj saradnji). Prema utvrđenju nižestepenih sudova, koje saglasno odredbi člana 240. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 58/03 do 61/13, dalje: ZPP), ne može biti predmet ispitivanja u revizionom postupku, tužena je naplaćivala kreditne iznose od strane krajnjih korisnika, odnosno vršila je prikupljanje sredstava od krajnjih korisnika. Iako je bila u obavezi da tužiteljima, u skladu sa zaključenim ugovorima o depozitu- zajmu, vrši vraćanje zajma (pa i u situaciji kada korisnici kredita kojima je Banka plasirala kredit iz sredstava Fodova, ne vrše uplate po dospjelim anuitetima), tužena to za period trajanja privremene uprave (od 11.11.2015.godine do dana otvaranja likvidacionog postupka 11.05.2016. godine), nije činila. Revident navedeno činjenično utvrđenje sudova i ne spori, nego odluku u ovom dijelu pobija uz tvrdnju, da je zasnovana na pogrešnoj primjeni člana 262. stav 2. ZOO.

Navedeno nepostupanje tužene je protivno pomenutom Okvirnom ugovoru, a nevraćanje zajma za tužitelje označene pod brojem 1, 2. i 3. u uvodu ove presude, ima karekter štete, jer je nepostupanjem u skladu sa ugovorom došlo do umanjenja njihove imovine u visini nevraćenog zajma, pa je prvostepeni sud pravilno sudio kada je predmetno potraživanje kvalifikovao štetom, koja je prednje označenim tužiteljima pričinjena povredom ugovora od strane tužene i kada je primjenom odredbe člana 1065. ZOO i člana 262. stav 2. istog zakona zahtjev tužitelja u ovom dijelu u odnosu na navedene tužitelje, usvojio kao u izreci prvostepene presude.

Osnovno pravilo u ugovornim odnosima je, dužnost ispunjenja obaveza od strane učesnika u obligacionim odnosima. Saglasno tom pravilu, povjerilac je ovlašten da od dužnika zahtijeva ispunjenje obaveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (član 17, u vezi sa članom 262. stav 1. ZOO). Kad dužnik ne ispuni obavezu ili zadocni sa ispunjenjem, povjerilac ima pravo zahtijevati i naknadu štete (stav 2. istog člana). Međutim, kod činjenice da je nad dužnikom otvoren stečajni postupak tužitelji, kao povjerioci, ne mogu tražiti ispunjenje obaveze, slijedom čega se u konkretnom slučaju ova dva stava člana 262, ne mogu primijeniti u njihovoj povezanosti. U takvim okolnostima tužitelji osnovano traže naknadu štete zbog povrede ugovorne odredbe, kako su pravilno sudili i nižestepeni sudovi, za što, s obzirom na naprijed navedeno, nije smetnja odrednica u stavu 2. ovog člana "i naknadu štete", kako se to u reviziji neosnovano tvrdi. Iz ovih razloga, revizioni navodi da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, nisu osnovani.

(...)

Suprotno navodima revizije, nižestepeni sudovi su pravilno ocijenili provedene dokaze, na način propisan članom 8. ZPP, a drugostepena presuda sadrži dovoljne i valjane razloge o odlučnim činjenicama (član 191. stav 4. ZPP), koje kao pravilne prihvata i ovaj sud i donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava.

S obzirom na razloge sadržane u obrazloženju ove presude, ostali navodi revizije nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Iz navedenih razloga, a na osnovu odredbe člana 248. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, u iznosu od 11.846,24 KM, jer isti u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZPP, ne predstavlja neophodnu radnju u postupku koja je uticala na odluku po reviziji."



(Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, 57 0 Ps 122039 20 Rev od 4.8.2021. godine)

Službene novine Federacije BiH, broj 96/22 Na osno[…]

Službene novine Federacije BiH, broj 95/22 Na osno[…]

ISPLATA DOBITI OSNIVAČU IZ REPUBLIKE ITALIJE Zakon[…]