BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Postavite pitanje i raspravite konkretna pravna pitanja koja ne spadaju u neku od drugih kategorija u ovom forumu
#5352
Autor clanka je sudija: Dr Branko Morait, sudija Suda Bosne i Hercegovine

Objavljeno u Bilten sudske prakse suda BIH 2021g. broj 11/2021

PRIMJERENA GRAĐANSKO-PRAVNA SANKCIJA ZBOG POVREDE PRAVA LIČNOSTI


Prava ličnosti su apsolutna građanska prava i kao takva su nematerijalna, neprenosiva, ne prestaju odricanjem ili nevršenjem, ne mogu zastarjeti niti se prinudno izvršavati. Od Jeringa je rašireno shvatanje da se subjektivna građanska prava ne mogu svesti samo na imovinske vrijednosti, nego da obuhvataju i čovjekovu ličnost. Građansko pravo stoga ne štiti samo imovinske (materijalne) već i neimovinske (nematerijalne) interese sadržane u pravima ličnosti. Profesor Slobodan Perović je isticao korektivni karakter prirodnog prava što omogućuje da se ide korak ispred zakona, ali ne bez zakona. To znači da se u određenim slučajevima dozvoli primjena prirodnopravne pravičnosti, ukoliko bi se primjena pozitivno-pravnih normi, u konkretnom slučaju, ogriješila od standard pravičnosti. Tako je ozakonjen standard pravičnosti kao korektivni osnov odgovornosti u dva slučaja propisan odredbom člana 169. ZOO (odgovornost po osnovu pravičnosti).

U slučaju nastanka štete povredom ugleda, časti, slobode i ostalih prava ličnosti, ZOO dozvoljava podizanje tužbe na naknadu nematerijalne štete ukoliko su nastali duševni bolovi. Iz ovoga proizilazi da, pored nenovčanih oblika zahtjeva za popravljanje povreda prava ličnosti postoji i naknada štete u novčanom iznosu. Prema stanju de lege lata proizilazi da je dosuđivanje novčane naknade moguće samo ako su duševni bolovi nastali povredom ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti bili takvog intenziteta i trajanja da ove okolnosti opravdavaju popravljanje nematerijalne štete pomoću novčane naknade. Znači da je dosuđivanje novčane naknade za povredu prava ličnosti moguće samo ako je povreda izazvala kod oštećenog takve duševne bolove pravno relevantnog intenziteta i trajanja. Oštećeni, tužilac, koji zahtijeva novčanu naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog povrede prava ličnosti, dužan je dokazati povredu prava ličnosti i duševne bolove kao posljedicu. Ukoliko bi se oštećeni opredijelio da zahtijeva popravljanje povrede nastale povredom ličnih prava, u nekom od nenovčanih oblika,

dovoljno je da dokaže samo povredu prava ličnosti, a nije dužan dokazivati posljedicu, tj. iz povrede ličnog dobra proistekle duševne bolove, odnosno patnje.

Novčanim davanjem na ime naknade nematerijalne štete teško je uspostaviti ranije stanje. Zbog toga pravni pisci ističu da je naknada samo satisfakcija. Tako bi trebalo biti i zakonom propisano. S druge strane, adekvatno zadovoljenje je moguće u slučajevima povrede prava ličnosti (časti, ugleda i slično). Kako što je navedeno, adekvatna sankcija je povlačenje izjave, javno izvinjenje, objavljivanje presude o kažnjavanju prekršioca na njegov teret, objavljivanje ispravke i sl. Na taj način se poništava kompromitacija povrijeđenog u očima ljudi, a ličnost restaurira raniji ugled, dostojanstvo i sl., te o njoj ostaju podaci i činjenice koje su od ranije bile prisutne u javnom mnijenju. U ovim slučajevima nađena je adekvatna i dovoljna sankcija i nije potrebno u zadovoljavanju povrijeđenog dalje ići. Svrha satisfakcije je postignuta bez davanja novčanog iznosa (čl.
199. ZOO).


Kada je u pitanju dosuđivanje i odmjeravanje naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu de lege lata, prioritet u primjeni prava na slučajeve povređivanja integriteta ljudske ličnosti, ličnog i porodičnog života i drugih prava ličnosti ima sudska odluka kojom se naređuje prestanak radnje kojom se povreda nanosi, pod prijetnjom plaćanja izvjesnog novčanog iznosa, određene ukupno ili po jedinici vremena u korist povrijeđenog (član
157. ZOO). Objavljivanje presude ili ispravke, povlačenje izjave ili nešto drugo čime se postiže svrha analogna naknadi štete, jeste nenovčana adekvatna sankcija za saniranje povrede ličnih prava (član 199. ZOO). Tek ako se pokaže, odnosno utvrdi da je, u konkretnom slučaju, za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, nenovčana naknada (sankcija, satisfakcija) nedovoljna, moguće je, ako to okolnosti slučaja opravdavaju, primijeniti dijelove odredbe člana 200. ZOO, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete ili u njenom odsustvu. Pravilna primjena materijalnog prava i u ovom domenu je složena i delikatna aktivnost suda, koju praksa počesto pojednostavljuje i do rješenja dolazi lakšim i bržim putem, što ne doprinosi vladavini prava.

Neotuđivost ličnih dobara uslovljena je njihovom neraskidivom povezanošću s ličnosti, tako da nikome drugom ne mogu pripadati. Uprkos tome, prava ličnosti se komercijalizuju, jer se u praksi, kao dominantno građansko-pravno, odnosno opšte pravno sredstvo zaštite ličnih prava afirmiše pravična novčana naknada u slučaju njihove povrede. Opšte pravo ličnosti je pravo čovjeka da se smatra licem iz kojeg izviru pojedinačna prava ličnosti zavisno od toga koje je dobro ili vrijednost povrijeđena od strane drugoga. Ljudska prava i prava ličnosti se povremeno sadržinski poklapaju, mada se uređuju u različitim propisima, a nekada se njihovo propisivanje prepliće u istim ustavnim aktima. Razlikovati je moguće ljudska prava od prava ličnosti prema sredstvima zaštite. Ako se radi o javno-pravnim sredstvima zaštite, riječ je o ljudskim pravima, a ako su u prvom planu građansko-pravna sredstva zaštite, nalazimo se u domenu prava ličnosti. Da je bliskost ličnih prava, kao privatno-pravne ustanove i ljudskih prava, kao javno-pravne, ustavno-pravne, odnosno međunarodno-pravne kategorije, svjedoči aktuelna hijerarhija sudske prakse. Ustavni sud Bosne i Hercegovine nastupa kao vrhovni sud i vrši ocjenu i kasaciju sudske prakse vrhovnih sudova, pa tako i odluka redovnih sudova o naknadi nematerijalne štete s aspekta povreda odredaba EKLJP. Počesto ih ocjenjuje, između ostalog, da su proizvoljno primijenili materijalno pravo. Ova spirala procesno-pravne hijerarhije se produžava i na nju se nadovezuje praksa ESLJP koji, također, odlučuje, između ostalog, i u predmetima naknade nematerijalne štete zbog povrede ličnih (ljudskih) prava i dosuđuje tužiocima, eventualno, pravičnu novčanu naknadu, ako su ih odbili nacionalni sudovi.

Kao pomoćni alat sudiji kod ocjene i dosuđivanja pravične novčane naknade nematerijalne štete nude se tzv. orijentacioni kriteriji i mjerila. Ovakav dokument, bez zakonskih ovlaštenja, donose opšte sjednice ili sjednice građanskih odjeljenja vrhovnih sudova, podvodeći ga pod odrednicu pravnog stava suda ili odjeljenja. Povrh toga, donesen je i entitetski propis koji razrađuje, slično orijentacionim kriterijima, iznose naknade nematerijalne štete za posljedice povrede ličnih prava na području osiguranja od odgovornosti za štete u saobraćaju. Kao orijentacioni kriteriji tako i propis o osiguranju od odgovornosti nude problematična rješenja. Nedostatak je u tome što nude svojevrsne cjenovnike ličnih dobara koja su, po svojoj individualnoj prirodi, za svaku

ljudsku ličnost zasebna i individualna. Takav, uniformni i mehanički, pristup novčanoj naknadi nematerijalne štete je i contra legem, jer zanemaruje pravni standard pravičnosti kod odmjeravanja visine iznosa pravične novčane naknade nematerijalne štete. Prema tome, zakonsko ovlaštenje je da sud donosi odluku po pravičnosti uzimajući u obzir zakonske kriterije i mjerila, od slučaja do slučaja, kao što sudija u krivičnom suđenju vodi računa o individualizaciji kazne.

Lična prava su pravno zaštićene nematerijalne vrijednosti... Uprkos svojoj prirodi pravni poredak propisuje da se ona novčano repariraju mada im se ne može pouzdano utvrditi novčani ekvivalent. Takvu nezavidnu ulogu dobili su sudovi kada trebaju odmjeriti pravičnu novčanu naknadu za povrede ličnih prava koje su nazvane nematerijalna šteta i naknada nematerijalne štete. Pravnim teoretičarima je primjereno da lična prava označavaju kao najveću pravnu vrijednost i da predlažu najviši stepen njihove pravne zaštite. Ali, u sudskoj praksi, zadatak suda nije nimalo jednostavan. Zakonodavstvo je uprostilo ove vrste povreda nazvavši ih šteta (nematerijalna, neimovinska, moralna) i pozvalo sud da dosuđuje pravičnu novčanu naknadu za takvu štetu. Ali, prije svega, trebalo je podesiti terminologiju, suptilnije izabrati pojmove i učiniti termine i pojmove primjerenijim nematerijalnim dobrima koja se štite. Da je to tako, ne bi se unificirano govorilo o šteti nego naprimjer, oduzimanju života, ugrožavanju zdravlja, povredi fizičkog integriteta, duševnim bolovima, oduzimanju nečije slobode, vrijeđanju ljudskog dostojanstva, uvredi i kleveti kao nasrtaju na čast i ugled ličnosti, zavirivanju u privatnost, krađu i prisvajanju tuđih autorskih, umjetničkih i intelektualnih dijela i sl.




Oba koncepta, sadržana u Zakonu o obligacionim odnosima i Zakonu o obveznim odnosima, koja propisuju ustanovu novčane naknade nematerijalne štete sadrže nedostatke koje nije moguće logički prihvatiti. Prema važećem konceptu, naknada nematerijalne štete, zbog povrede taksativno navedenih ličnih dobara ili vrijednosti, može se ostvariti samo ako je nastala posljedica. Ta posljedica se naziva šteta. Takav koncept gubi iz vida da je lično pravo apsolutno pravo koje nije moguće novčano izraziti niti razmijeniti. Stoga je dosuđivanje izvjesne sume novca za povredu ličnog prava na ime naknade štete zapravo vještačka konstrukcija, a samo dosuđivanje je stvar

slobodnog sudijskog uvjerenja bez jasno utvrđenih kriterija i mjerila. Jedina mjerila su težina povrede i stepen krivice, ali ona izlaze iz zakonskog okvira. Stoga sudiji predstoji težak zadatak da odmjeri nešto što je neodređeno. U tom smislu su ponuđena orijentaciona mjerila i kriteriji koji daju okvir u pogledu visine naknade i predstavljaju paušalnu naknadu.

Drugi koncept, zastupljen u ZOO/RH, po kojem je povreda ličnog prava osnov odgovornosti za prouzrokovanu štetu, sadrži nedostatak u tome što je povreda ličnog prava atak na apsolutno zaštićeno pravo a ne napad na dobro koje se može novčanim ekvivalentom izraziti. S druge strane, povrede zaštićenih ličnih dobara, koja su taksativno navedena u odredbi člana 200. stav 1. ZOO odnosno članu 1100. ZOO/RH, nisu kriteriji nego su navedena lična dobra kojima ZOO pridaje takvu važnosti da zavređuju i sankciju označenu kao “naknada nematerijalne štete.” https://www.anwalt-derbeste.de

Stoga je nezaobilazna odredba člana 200. stav 2. ZOO koja ukazuje sudiji da se nalazi na osjetljivom terenu gdje mora postupati s naročitom obzirnošću kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kao i prilikom odmjeravanja visine novčane naknade, te da mora voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada ali i o tome da se dosuđivanjem opredjeljenog iznosa naknade ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom.

Na kraju, kao ilustraciju navodimo zanimljiv slučaj sudbine najbolje teniserke iz Srbije, Monike Seleš. Kako se navodi u novinskom izvještaju: “Monika Seleš je prije 19. rođendana osvojila sedam grend slemova. Da nije bilo mentalno poremećenog navijača Štefi Graf – Gintera Parhea – koji ju je za vreme jednog meča u Hamburgu (30. aprila 1993), naočigled 6.000 gledalaca, napao i povredio nožem, Selešova bi verovatno držala sve najprestižnije rekorde u ovom sportu.” Kako dalje novinar navodi, “(…) da je jedini motiv bio da se Selešova povredi da bi tako Štefi Graf mogla da bude najbolja teniserka na svetu. Parhe je uspeo u svojoj nameri.” A prema riječima same Selešove: “čovek koji me je ranio nožem, izvući će se bez i jedne noći u zatvoru. Ljudi koji su ukrali paketić žvakaće gume dobijali su teže kazne od njegove” – jadala se Selešova u svojoj autobiografiji: “Novine (nemačke, prim. aut) više nisu tražile da pravda pobedi; radije

su se bavile slikom Parhea kao izgubljene duše, samotnjaka koji nije imao život i nije želeo da me zaista povredi. Da dodamo malo soli na ranu: nisam uspela ni u tužbi protiv organizatora turnira zbog propusta u osiguranju. Tužba je odbačena, a meni je naloženo da platim pravne troškove, koji su prešli milion dolara. Moj osećaj za pravdu i moj novčanik podneli su značajne udarce. Dodajte na to rastuću sumu novca koji sam izgubila od sponzora i proizvođača opreme nakon pauze zbog napada. Moji finansijski gubici mogu da se saberu (do osmocifrenog broja), ali emotivne i fizičke povrede koje sam pretrpela, ne mogu.”

Radi svega iznesenog rasprava o pronalaženju adekvatnih građansko-pravnih sankcija radi zaštite ličnih prava još je otvorena, a stranputice kojim se još kreće pravna teorija, zakonodavstvo i sudska praksa su još prisutne i podsjećaju na staru izreku – da je često i put u pakao popločan dobrim namjerama.

Službene novine Kantona Sarajevo, broj 20/22 Na os[…]

Službene novine Kantona Sarajevo, broj 20/22 Na os[…]

Službene novine Kantona Sarajevo, broj 20/22 Na os[…]

Simić protiv Bosne i Hercegovine 19.05.2022. Simi[…]