- Thu Dec 29, 2016 2:36 pm
#1506
Predparnični troškovi
Troškovi nastali u postupku obaveznog obraćanja radi postizanja sporazuma o postojanju štete i visini naknade, ne mogu se potraživati u vidu materijalne štete, nego predstavljaju dio ukupnih troškova parničnog postupka.
Iz obrazloženja:
Odlučujući o zahtjevu za naknadu materijalne štete koja se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav podneska upućenog nadležnom ministarstvu, prvostepeni sud je pogrešno primjenio materijalno pravo. Naime, odredbom člana 433 stav 2 Zakona o krivičnom postupku BiH (Sl. glasnik BiH br. 36/06 sa izmjenama) tužitelj je bio dužan prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom radi postizanja sporazuma o postojanju štete i visini naknade, što je nesumnjivo i učinio putem punomoćnika. Žalba tužitelja osnovano ukazuje da su na ovaj način za tužitelja nastali troškovi. Međutim, tužitelj neosnovano ove troškove potražuje u vidu materijalne štete jer po odredbi člana 320 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH imaju karakter troškova učinjenih u povodu parnice. Naime, obraćanje nadležnom ministarstvu ima značaj pozitivne procesne pretpostavke od kojoj zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka čije nepoštivanje ima za sankciju odbacivanje tužbe. Stoga ove troškove treba kvalifikovati kao parnične troškove nastale u povodu parnice i kao opravdane u smislu člana 324 stav 1 citiranog zakona i potraživati u sklopu ukupnih parničnih troškova, a ne kao materijalnu štetu kako to tužitelj neosnovano potražuje. Cijeneći da je odredbom člana 2 stav 2 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad advokata FBiH propisano da za obrazložene podneske sa odštetnim zahtjevom pripada 50% nagrade iz člana 12, to je prvostepeni sud pogrešno zaključio da su troškovi sačinjavanja predmetnog podneska obuhvaćeni nagradom za sačinjavanje tužbe.
Nakon otklanjanja ukazanih nedostatka u primjeni materijalnog prava, a cijeneći da shodno članu 20 stav 3 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, sud nije vezan za pravni osnov, drugostepeno vijeće je zaključilo da tužitelj neosnovano potražuje naknadu materijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom na ime sačinjavanja podneska za mirno rješenje spora, ali da mu pripada pravo na naknadu u sklopu troškova parničnog postupka. Stoga je prvostepena presuda preinačena u ovom djelu na način da je o ovom zahtjevu odlučeno u okviru ukupnih troškova spora.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 018936 16 Gž od 05.04.2016. godine)
Troškovi nastali u postupku obaveznog obraćanja radi postizanja sporazuma o postojanju štete i visini naknade, ne mogu se potraživati u vidu materijalne štete, nego predstavljaju dio ukupnih troškova parničnog postupka.
Iz obrazloženja:
Odlučujući o zahtjevu za naknadu materijalne štete koja se odnosi na nagradu punomoćniku za sastav podneska upućenog nadležnom ministarstvu, prvostepeni sud je pogrešno primjenio materijalno pravo. Naime, odredbom člana 433 stav 2 Zakona o krivičnom postupku BiH (Sl. glasnik BiH br. 36/06 sa izmjenama) tužitelj je bio dužan prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom radi postizanja sporazuma o postojanju štete i visini naknade, što je nesumnjivo i učinio putem punomoćnika. Žalba tužitelja osnovano ukazuje da su na ovaj način za tužitelja nastali troškovi. Međutim, tužitelj neosnovano ove troškove potražuje u vidu materijalne štete jer po odredbi člana 320 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH imaju karakter troškova učinjenih u povodu parnice. Naime, obraćanje nadležnom ministarstvu ima značaj pozitivne procesne pretpostavke od kojoj zavisi dopustivost pokretanja parničnog postupka čije nepoštivanje ima za sankciju odbacivanje tužbe. Stoga ove troškove treba kvalifikovati kao parnične troškove nastale u povodu parnice i kao opravdane u smislu člana 324 stav 1 citiranog zakona i potraživati u sklopu ukupnih parničnih troškova, a ne kao materijalnu štetu kako to tužitelj neosnovano potražuje. Cijeneći da je odredbom člana 2 stav 2 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad advokata FBiH propisano da za obrazložene podneske sa odštetnim zahtjevom pripada 50% nagrade iz člana 12, to je prvostepeni sud pogrešno zaključio da su troškovi sačinjavanja predmetnog podneska obuhvaćeni nagradom za sačinjavanje tužbe.
Nakon otklanjanja ukazanih nedostatka u primjeni materijalnog prava, a cijeneći da shodno članu 20 stav 3 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH, sud nije vezan za pravni osnov, drugostepeno vijeće je zaključilo da tužitelj neosnovano potražuje naknadu materijalne štete sa zakonskom zateznom kamatom na ime sačinjavanja podneska za mirno rješenje spora, ali da mu pripada pravo na naknadu u sklopu troškova parničnog postupka. Stoga je prvostepena presuda preinačena u ovom djelu na način da je o ovom zahtjevu odlučeno u okviru ukupnih troškova spora.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja, broj: S1 3 P 018936 16 Gž od 05.04.2016. godine)