BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Zakoni Bosne i Hercegovine, Brčko distrikta BiH, Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine
#5515
Službene novine Federacije BiH, broj 75/22
Na osnovu člana 2. i člana 8. Zakona o željeznicama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 52/05), člana 16. i člana 61. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02, 102/09 i 72/17), a u skladu sa tehničkim dodacima APTU i ATMF Konvencije COTIF 1999, direktor Regulatornog odbora željeznica Bosne i Hercegovine donosi


PRAVILNIK ZA CERTIFIKACIJU I NADZOR TIJELA NADLEŽNOG ZA ODRŽAVANJE (ECM) I CERTIFIKACIJU I NADZOR FUNKCIJA SISTEMA ODRŽAVANJA


Član 1.
(Predmet Pravilnika)

(1) Ovaj Pravilnik sadrži smjernice koje će koristiti certifikaciono tijelo (u daljem tekstu: ROŽ BiH) kada ocjenjuje tijela nadležna za održavanje (u daljem tekstu: ECM) u skladu sa OTIF propisima ATMF Aneks A (u daljem tekstu: ECM propis).

(2) Za certifikaciju tijela ili organizacije koja preuzimaju jednu ili više funkcija održavanja od ECM-a (razvoj održavanja (F2), upravljanje održavanjem voznog parka (F3), pružanje usluga održavanja (F4) ili dijelove tih funkcija, primjenjuju se:

- uslovi i kriteriji procjene iz aneksa II ECM propisa, prilagođeni vrsti organizacije i obimu usluga;

- uslovi i kriteriji procjene koji opisuju posebne funkciju/e održavanja.

(3) Za certifikaciju radionice za održavanje primjenjuju se:

- uslovi i kriteriji procjene iz poglavlja I aneksa III, koji moraju biti prilagođeni specifičnim aktivnostima radionica za održavanje koje pružaju usluge održavanja;

- procedure koje opisuju funkcije pružanja usluga održavanja.

(4) Ovim Pravilnikom preuzimaju se odredbe Provedbene uredbe Komisije (EU) 2019/779 оd 16. maja 2019. o utvrđivanju detaljnih odredbi o sistemu izdavanja ovlaštenja subjektima nadležnima za održavanje vozila na temelju Direktive (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća, te o stavljanju van snage Uredbe Komisije (EU) br. 445/2011. (Tekst značajan za EGP.)

(5) Navođenje odredbi iz stava (4) vrši se isključivo u svrhu praćenja i informiranja o preuzimanju pravne stečevine EU u zakonodavstvo BiH.

Član 2.
(Područje primjene)

(1) Za svako vozilo prije puštanja u rad ili upotrebe na mreži mora biti dodijeljeno tijelo

nadležno za održavanje koje se treba upisati u nacionalni registar vozila (NVR).

(2) Kada se radi o teretnim vagonima svako tijelo zaduženo za održavanje dobit će certifikat od strane Regulatornog odbora željeznica Bosne i Hercegovine.

(3) ECM može biti željezničko preduzeće-operater, upravitelj infrastrukture ili imalac.

(4) Ne dovodeći u pitanje odgovornost željezničkih preduzeća-operatera i upravitelja infrastrukture za sigurno prometovanje voza, entitet prati pomoću sistema održavanja, da vozila za koja on garantuje održavanje budu u stanju za sigurnu vožnju. U tu svrhu ECM omogućava da se vozila održavaju u skladu s:

a) dosijeom o održavanju svakog vozila,

b) zahtjevima na snazi uključujući pravila održavanja i odredbi tehničkih specifikacija interoperabilnosti.

(5) ECM će obavljati održavanje samostalno ili će koristiti radionice za održavanje s kojima je sklopljen ugovor.

Član 3.
(Sistem certifikacije)

(1) Certifikacija ECM i pojedinih funkcija zasniva se na primjeni standarda ISO 17021:2011 kojeg prilikom provjere koristi tim za ocjenu kako bi dokazao da kandidati ispunjavaju mjerodavne zahtjeve iz Priloga II ECM propisa i da ih dosljedno primjenjuju.

(2) Svrha sistema davanja ovlaštenja je osigurati dokaze da su ECM i radionice za održavanje uspostavile svoj sistem održavanja i da su sposobne održavati vozilo za koji je ECM odgovoran za održavanje.

(3) Relevantni zahtjevi za certifikaciju iz Priloga II ECM propisa su ograničeni na upravljanje održavanjem i vršenje održavanja.

(4) Kod certifikacije radionice za održavanje, moraju se držati pod kontrolom tri glavna rizika koji se mogu iskazati na sljedeći način:

- Radionica za održavanje treba da ima sistem za održavanje zasnovan na procesima usklađenim s Prilogom II ECM propisa. Sistem zasnovan na procesima pruža sigurnost da se aktivnosti ECM-a obavljaju na strukuriran način.

- Inženjerske i tehničke poslove moraju obavljati stručna lica.

- Analize i odluke koje vode do rezultata procesa moraju biti relevantne, da bi se osigurala sigurnost.

(5) Vrsta odabrane certifikacije za radionicu je ista kao i za šemu certifikacije ECM-a.

Član 4.
(Uloga tijela nadležnog za održavanje)

(1) Uloga ECM-a u sistemu održavanja obuhvata sljedeće funkcije:

a) upravljanja, kojom se kontrolišu i koordiniraju funkcije upravljanja navedene u tačkama b) do d) ovog stava i kojom se osigurava bezbjedno stanje teretnih vagona u željezničkom sistemu,

b) razvoja održavanja, koja je odgovorna za upravljanje dokumentacijom o održavanju, uključujući i upravljanje konfiguracijama, na osnovu dizajna i operativnih podataka, kao i na osnovu performansi i iskustva,

c) upravljanja održavanja voznog parka, koja upravlja isključivanjem teretnih vagona radi održavanja i njihovim vraćanjem u promet nakon održavanja,

d) vršenja održavanja, kojom se obezbjeđuje tehničko održavanje teretnih vagona ili dijelova teretnih vagona, uključujući i izdavanje servisne dokumentacije.

(2) ECM će vršiti funkcije upravljanja, ali isto tako ono može da delegira funkcije iz tačaka b) do d) stava (1) ove tačke ili dijelove tih funkcija drugom ugovornom tijelu - radionici.

(3) Bez obzira na dogovore o delegiranju, entitet zadužen za održavanje (ECM) je odgovoran za ishod aktivnosti održavanja kojima upravlja i ECM će osnovati sistem za praćenje rezultata tih aktivnosti.

Član 5.
(Sistem certifikacije)

(1) Certifikacija ECM i certifikacija pojedinih funkcija zasniva se na primjeni standarda EN ISO 17021:2011 kojeg prilikom provjere koristi tim za ocjenu kako bi dokazao da kandidati ispunjavaju mjerodavne zahtjeve iz aneksa III ECM propisa i da ih dosljedno primjenjuju.

(2) Svrha sistema davanja ovlaštenja je osigurati dokaze da su ECM i radionice za održavanje uspostavile svoj sistem održavanja i da su sposobne održavati svaki teretni vagon za koji je ECM odgovoran za održavanje.

(3) Relevantni zahtjevi za certifikaciju radionice iz aneksa III i I ECM propisa su ograničeni na upravljanje održavanjem i vršenje održavanja.

(4) Kod certifikacije radionice za održavanje, moraju se držati pod kontrolom tri glavna rizika koji se mogu iskazati na sljedeći način:

- Radionica za održavanje treba da ima sistem za održavanje zasnovan na procesima usklađenim sa stavom 5(2) do 5(5) i aneksom III ECM propisa. Sistem zasnovan na procesima pruža sigurnost da se aktivnosti ECM-a obavljaju na strukturiran način.

- Inženjerske i tehničke poslove moraju obavljati stručna lica.

- Analize i odluke koje vode do rezultata procesa moraju biti relevantne da se osigura sigurnost.

(5) Vrsta odabrane certifikacije za radionicu je ista kao i za šemu certifikacije ECM-a.

Član 6.
(Nadzor i inspekcijska kontrola)

(1) Certfikacija će uključiti sistem nadzora, najmanje jednom godišnje kako bi se osigurala usklađenost s važećim zahtjevima nakon dobijanja ECM certifikata i certifikata za pojedine funkcije sistema održavanja.

(2) Predstavnici Regulatornog odbora željeznica Bosne i Hercegovine obavljat će nadzor i pregledati potrebne dokumente. Kandidati za certifikaciju će očekivano učiniti sve da timu za reviziju bude dostupan sav potreban materijal.

(3) U provođenju nadzora predstavnicima Regulatornog odbora željeznica Bosne i Hercegovine odredit će se lice u preduzeću koje će ih pratiti prilikom kontrole.

Član 7.
(Aneksi i prilozi)

Sastavnim dijelom ovog Pravilnika smatra se Aneks A ATMF-a pod nazivom "PROPISI ZA CERTIFIKACIJU I ISPITIVANJE TIJELA NADLEŽNIH ZA ODRŽAVANJE (ECM propis)" koji je u primjeni od 01.04.2021. godine. ATMF su jedinstvena pravila za tehnički prijem željezničkog materijala koji se koristi za međunarodni promet i predstavlja tehnički dodatak G Konvencije COTIF 1999.

Član 8.
(Stupanje na snagu)

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH", a objavit će se i u službenim glasnicima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i istovremeno se stavlja van snage "Uputstvo o certifikaciji i nadzoru tijela zaduženog za održavanje (ECM)" objavljeno u "Službenim glasniku BiH", broj 58/16 i u "Službenim novinama Federacije BiH", broj 11/13.

Broj 13-01-29-7-213-1/22
05. jula 2022. godine
Doboj





ATMF aneks A


Pravila za certifikaciju i nadzor tijela nadležnih za održavanje
Uredba o ECM-u


PRILOG I Kriterijumi za akreditaciju ili priznavanje tijela za certifikaciju uključenih u ocjenjivanje i dodjelu certifikata tijela nadležnog za održavanje 1. ORGANIZACIJA

Tijelo za certifikaciju dužno je dokumentovati svoju organizacionu strukturu, pri čemu opisuje dužnosti, odgovornosti i nadležnosti uprave i drugog osoblja koje vrši certifikaciju i svih odbora. Ako je tijelo za certifikaciju definisan dio nekog pravnog subjekta, opis strukture mora sadržavati hijerarhijske odnose i odnose s drugim dijelovima unutar tog pravnog subjekta.


2. NEZAVISNOST

Tijelo za certifikaciju u svom odlučivanju mora biti organizaciono i funkcionalno nezavisno od željezničkih prijevoznika, upravitelja infrastrukture, imaoca, proizvođača i tijela nadležnih za održavanje, te ne smije pružati slične usluge.
Mora se osigurati nezavisnost osoblja odgovornog za preglede radi izdavanja certifikata. Nijedna službena osoba ne smije primati novčanu naknadu na osnovu broja obavljenih pregleda ili rezultata tih pregleda.


3. STRUČNOST

Tijelo za certifikaciju i dodijeljeno osoblje moraju posjedovati potrebnu stručnost, posebno u pogledu organizovanja održavanja vozila i odgovarajućeg sistema održavanja. Specifični zahtjevi koji se odnose na osoblje uključeno u upravljanje ocjenjivanjem, provođenje ocjenjivanja i izdavanje certifikata opisuju se u akreditacijskoj šemi.


4. NEPRISTRASNOST

Odluke tijela za certifikaciju moraju se zasnivati na objektivnim dokazima o usklađenosti ili neusklađenosti koje je to tijelo utvrdilo i na njegove odluke ne smiju uticati drugi interesi ili druge strane.


5. ODGOVORNOST

Tijelo za certifikaciju nije odgovorno za osiguravanje, da su zahtjevi za dodjelu certifikata kontinuirano ispunjeni.
Tijelo za certifikaciju dužno je ocijeniti dovoljan broj objektivnih dokaza, da bi moglo donijeti svoju odluku o dodjeli certifikata.


6. OTVORENOST

Tijelo za certifikaciju dužno je javnosti osigurati pristup odgovarajućim i pravovremenim informacijama o svom postupku revizije i svom postupku dodjele certifikata, ili objaviti te informacije. Ono je dužno pružati i informacije o statusu dodjele ceertifikata (uključujući davanje, produžavanje, održavanje, obnavljanje, privremeno stavljanje van snage, smanjivanje područja primjene ili oduzimanje certifikata) svim organizacijama kako bi se uspostavilo povjerenje u integritet i vjerodostojnost njihove dodjele. U pristupu ili objavljivanju odgovarajućih informacija primjenjuje se načelo otvorenosti.


7. POVJERLJIVOST

Kako bi tijelo za certifikaciju dobilo povlašteni pristup informacijama potrebnim za odgovarajuće ocjenjivanje usklađenosti sa zahtjevima za izdavanje certifikata, ono čuva povjerljivost svih poslovnih informacija koje se odnose na stranku.


8. ODGOVARANJE NA ŽALBE

Tijelo za certifikaciju dužno je uspostaviti postupak za rješavanje žalbi na odluke i druge aktivnosti povezane s njegovom dodjelom.


9. ODGOVORNOST I FINANSIRANJE

9. ODGOVORNOST I FINANSIRANJE
Tijelo za certifikaciju mora biti sposobno dokazati da je ocijenilo rizike koji proizlaze iz dodjeljivanja certifikata i da posjeduje odgovarajuća sredstva (uključujući osiguranje ili rezervu) za osiguravanje od odgovornosti nastalih iz njegovih radnji u svakom području aktivnosti i geografskom području na kome djeluje.


PRILOG II Zahtjevi i kriterijumi ocjenjivanja za organizacije koje podnose zahtjev za certifikat tijela nadležnog za održavanje ili za certifikat u pogledu funkcija održavanja koje tijelo n

Liderstvo – posvećenost razvoju i implementaciji sistema održavanja organizacije i kontinuiranom poboljšanju djelotvornosti tog sistema.
Organizacija mora imati postupke za:
(a) uspostavljanje politike održavanja koja odgovara vrsti organizacije i obimu usluge, a koju je odobrio izvršni direktor organizacije ili njegov predstavnik;
(b) osiguravanje da su bezbjednosni ciljevi uspostavljeni u skladu s pravnim okvirom i u skladu s vrstom, obimom i odgovarajućim rizicima organizacije;
(c) ocjenjivanje opšteg stanja bezbjednosti s obzirom na bezbjednosne ciljeve organizacije;
(d) izrađivanje planova i postupaka za postizanje bezbjednosnih ciljeva;
(e) osiguravanje raspoloživosti potrebnih sredstava za izvođenje svih postupaka za ispunjavanje zahtjeva iz ovog Priloga;
(f) utvrđivanje uticaja drugih radnji upravljanja na sistem održavanja i upravljanje tim uticajem;
(g) osiguravanje da je viša uprava upoznata s rezultatima praćenja učinkovitosti i revizija, te da preuzima opštu odgovornost za uvođenje promjena u sistemu održavanja;
(h) osiguravanje da su osoblje i njegovi predstavnici odgovarajuće zastupljeni i da se s njima savjetuje u definisanju, razvoju, praćenju i pregledanju bezbjednosnih aspekata svih povezanih postupaka koji mogu uključivati osoblje.
2. Upravljanje rizikom – strukturisani pristup procjeni rizika povezanih s održavanjem vozila, uključujući one koji direktno proizlaze iz operativnih postupaka i aktivnosti drugih organizacija ili osoba, i utvrđivanju odgovarajućih mjera za kontrolu rizika.
2.1 Organizacija mora imati postupke i mjere za prepoznavanje potrebe i obaveze za saradnju s imaocima, željezničkim prijevoznicima, upraviteljima infrastrukture, konstruktorima i proizvođačima vozila i komponenata i drugim zainteresovanim stranama.
2.2 Organizacija mora imati postupke za upravljanje rizicima rizika kako bi upravljala promjenama u dokumentaciji o održavanju, što obuhvata planove održavanja, opremu, postupke, organizaciju, osoblje ili interfejse, te kako bi primjenjivala zajedničke metode bezbjednosti povezane s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G.


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798.





2.3 Pri procjeni rizika organizacija mora imati postupke kako bi uzela u obzir potrebu za određivanjem, osiguravanjem i održavanjem odgovarajućeg radnog okruženja koje je u skladu sa

važećim zakonodavstvom.


zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, a posebno s Direktivom Vijeća 89/391/EEZ$$$Direktiva Vijeća od 12. juna 1989. o uvođenju mjera za podsticanje poboljšanja bezbjednosti i zdravlja radnika na radu.$$$.



3. Praćenje – strukturisani pristup kojim se osigurava da su mjere za kontrolu rizika uvedene, da pravilno funkcionišu i da postižu ciljeve organizacije.
3.1. Organizacija mora imati uspostavljen postupak redovnog prikupljanja, praćenja i analiziranja relevantnih bezbjednosnih podataka, uključujući:
(a) učinkovitost relevantnih procesa;
(b) rezultate procesa (uključujući sve ugovorene usluge i proizvode);
(c) djelotvornost mjera za kontrolu rizika;
(d) informacije o iskustvu, nepravilnostima, manjkavostima i popravkama koji proizlaze iz svakodnevnog rada i održavanja.
3.2. Organizacija mora imati postupke kako bi osigurala da se nesreće, incidenti, izbjegnute nesreće i ostali opasni događaji prijavljuju, bilježe, istražuju i analiziraju.
3.3. Organizacija mora imati uspostavljen sistem unutrašnje revizije, koji je nezavisan i nepristrasan i koji radi na transparentan način, za periodične preglede svih procesa. Taj sistem mora imati uspostavljene postupke za:
(a) izradu plana unutrašnje revizije, koji se može izmijeniti u zavisnosti od rezultata prethodnih revizija i praćenja učinkovitosti;
(b) analizu i procjenu rezultata kontrola;
(c) predlaganje i provođenje posebnih korektivnih mjera ili postupaka;
(d) provjeru djelotvornosti prijašnjih mjera ili postupaka.
3.4. Postupci navedeni u tačkama 3.1, 3.2. i 3.3. ovog odjeljka moraju biti u skladu sa zajedničkim bezbjednosnim metodama povezanim s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G.


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798,



i s metodama za ocjenjivanje nivoa bezbjednosti i rada željezničkih prevoznika u pogledu bezbjednosti

u skladu sa važećim zakonodavstvom.


na nacionalnom nivou i nivou Unije, kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (d) te direktive.





4. Kontinuirano poboljšavanje – strukturisani pristup analiziranju informacija prikupljenih redovnim praćenjem, revizijama ili drugim odgovarajućim sredstvima, te upotrebi rezultata radi učenja i donošenja preventivnih ili korektivnih mjera za održavanje ili poboljšavanje nivoa bezbjednosti.
Organizacija mora imati postupke kako bi osigurala:
(a) ispravljanje utvrđenih nedostataka;
(b) uvođenje novosti u području bezbjednosti;
(c) korištenje nalaza unutrašnjih revizija za poboljšanje sistema;
(d) provođenje preventivnih ili korektivnih mjera, kad su potrebne, kako bi garantovale da je željeznički sistem u skladu s normama i ostalim zahtjevima tokom životnog vijeka opreme i rada;
(e) upotrebu relevantnih informacija koje se odnose na istrage i uzroke nesreća, incidenata, izbjegnutih nesreća i ostalih opasnih situacija radi učenja i, prema potrebi, donošenja preventivnih ili korektivnih mjera za poboljšavanje nivoa bezbjednosti;
(f) procjenu, i prema potrebi, provođenje odgovarajućih preporuka nacionalnih tijela za bezbjednost, preporuka nacionalnog istražnog tijela ili preporuka na osnovu industrijskih ili unutrašnjih istraga;
(g) razmatranje i uzimanje u obzir relevantnih izvještaja ili informacija željezničkih prevoznika/upravitelja infrastrukture, imaoca ili drugih relevantnih izvora.
5. Struktura i odgovornost – strukturisani pristup definisanju odgovornosti pojedinaca i timova kako bi se pouzdano postizali bezbjednosni ciljevi organizacije.
5.1. Organizacija mora imati postupke za raspodjelu odgovornosti za sve relevantne procese u cijeloj organizaciji.
5.2. Organizacija mora imati postupke za jasno definisanje područja odgovornosti koja se odnose na bezbjednost i podjelu odgovornosti posebnim funkcijama povezanim s njima i s njihovim interfejsima. Ti postupci uključuju postupke iz tačke 2.1. između organizacije i imaoca i prema potrebi željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture.
5.3. Organizacija mora imati postupke za osiguravanje, da članovi osoblja kojima su dodijeljene odgovornosti unutar organizacije posjeduju ovlaštenja, stručnost i odgovarajuća sredstva za izvršavanje svojih funkcija. Odgovornost i stručnost moraju biti usklađeni i kompatibilni s dodijeljenom ulogom, a delegiranja moraju biti u pisanom obliku.
5.4. Organizacija mora imati postupke kojima osigurava koordinaciju aktivnosti povezanih s relevantnim procesima u organizaciji.
5.5. Organizacija mora imati postupke kako bi osobe koje imaju ulogu u upravljanju bezbjednosti snosile odgovornost za svoj rad.
6. Upravljanje kompetencijama – strukturisani pristup kojim se osigurava da zaposleni posjeduju traženu stručnost kako bi na siguran, djelotvoran i učinkovit način ostvarivali ciljeve organizacije u svim okolnostima.
6.1. Organizacija mora uspostaviti sistema upravljanja kompetencijama kojim se osigurava:
(a) identifikovanje radnih mjesta s odgovornošću za izvođenje svih postupaka unutar sistema koji su neophodni za poštovanje zahtjeva iz ovog Priloga;
(b) identifikovanje radnih mjesta koja uključuju bezbjednosne zadatke;
(c) raspoređivanje osoblja s odgovarajućom stručnošću na odgovarajuće zadatke.
6.2. U sistemu upravljanja kompetencijama organizacije moraju postojati postupci za upravljanje stručnošću osoblja, uključujući najmanje:
(a) utvrđivanje znanja, vještina i iskustva potrebnih za izvođenje zadataka povezanih s bezbjdnosti u skladu s njihovim odgovornostima;
(b) principi izbora, uključujući osnovni nivo obrazovanja, mentalnu i fizičku sposobnost;
(c) početnu obuku i osposobljavanje ili potvrde o stečenoj stručnosti i vještinama;
(d) garanciju da je svo osoblje svjesno relevantnosti i važnosti svojih aktivnosti i na koji način doprinosi postizanju bezbjednosnih ciljeva;
(e) stalno osposobljavanje i periodično obnavljanje postojećeg znanja i vještina;
(f) periodične provjere stručne osposobljenosti i prema potrebi mentalne i fizičke sposobnosti;
(g) posebne mjere u slučaju nesreća/incidenata ili duže odsutnosti s radnog mjesta, prema potrebi.
7. Informacije – strukturisani pristup kojim se osigurava dostupnost važnih informacija osobama koje donose mišljenja i odluke na svim nivoima organizacije.
7.1. Organizacija mora imati postupke kojima utvrđuje načine izvještavanja kako bi osigurala da se prema potrebi informacije o svim relevantnim procesima primjereno razmjenjuju unutar nje same i u njenoj komunikaciji s drugim učesnicima, uključujući upravitelje infrastrukture, željezničke prevoznike, imaoce i konstruktore ili proizvođače vozila ili komponenata, ili oboje, te da se te informacije odmah i na jasan način dostave osobi s odgovarajućom ulogom, u vlastitoj organizaciji i u drugim organizacijama.
7.2. Kako bi se osigurala odgovarajuća razmjena informacija, organizacija mora imati postupke za:
(a) primanje i obradu specifičnih informacija;
(b) utvrđivanje, izradu i širenje specifičnih informacija;
(c) stavljanje na raspolaganje pouzdanih i ažuriranih informacija.
7.3. Organizacija mora imati postupke kako bi osigurala da su ključne operativne informacije:
(a) relevantne i važeće;
(b) tačne;
(c) potpune;
(d) odgovarajuće ažurne;
(e) provjerene;
(f) dosljedne i jednostavne za razumijevanje (uključujući jezik koji se koristi);
(g) saopštene članovima osoblja u skladu s njihovim odgovornostima prije njihove primjene;
(h) lako dostupne osoblju, prema potrebi uz distribuciju kopija.
7.4. Zahtjevi utvrđeni u tačkama 7.1, 7.2. i 7.3. posebno se primjenjuju na sljedeće operativne informacije:
(a) provjere tačnosti i cjelovitosti nacionalnih registara vozila u pogledu označavanja (uključujući načine) i registracije vozila koje održava organizacija;
(b) dokumentaciju o održavanju;
(c) informacije o podršci pruženoj imaocima i prema potrebi drugim stranama, uključujući željezničke prijevoznike i upravitelje infrastrukture; https://www.anwalt-derbeste.de
(d) informacije o osposobljenosti osoblja i naknadnom nadzoru tokom razvoja održavanja;
(e) informacije o prometovanju (uključujući pređene kilometre, vrstu i obim djelatnosti, te incidente ili nesreće) i zahtjeve željezničkih prijevoznika, imaoca i upravitelja infrastrukture;
(f) evidenciju obavljenog održavanja, uključujući informacije o nedostacima koji su otkriveni tokom kontrolnih pregleda i korektivne mjere koje su željeznički prijevoznici ili upravitelji infrastrukture preduzeli, kao što su kontrolni pregledi i praćenja prije polaska voza ili tokom vožnje;
(g) puštanje u upotrebu i vraćanje u promet;
(h) naloge za održavanje;
(i) tehničke informacije koje se moraju osigurati željezničkim prijevoznicima/upraviteljima infrastrukture i imaocima radi uputstva za održavanje;
(j) informacije za vanredne situacije koje se odnose na situacije kad je bezbjedno stanje prometovanja narušeno, a koje se mogu sastojati od:
i. uvođenja ograničenja upotrebe ili posebnih radnih uslova za vozila koja održava organizacija ili druga vozila iz iste serije, čak i ako ih održavaju druga tijela nadležna za održavanje, pri čemu se i te informacije moraju podijeliti sa svim uključenim stranama;
ii. hitnih informacija o pitanjima u vezi sa bezbjednošću koja su utvrđena tokom održavanja, kao što su uočeni nedostaci na komponenti koja je zajednička više od jednoj kategoriji ili seriji vozila;
(k) sve relevantne informacije ili podatke koji su potrebni za podnošenje godišnjih izvještaja o održavanju tijelu za certifikaciju i relevantnim stranama (uključujući imaoce), pri čemu se i taj izvještaj na zahtjev mora staviti na raspolaganje nacionalnim tijelima za bezbjednost.
8. Dokumentacija – strukturisani pristup kojim se osigurava praćenje svih relevantnih informacija
8.1. Organizacija mora imati odgovarajuće postupke kojima se osigurava propisno dokumentovanje svih relevantnih procesa.
8.2. Organizacija mora imati odgovarajuće postupke za:
(a) redovno praćenje i ažuriranje sve relevantne dokumentacije;
(b) formatiranje, izradu, distribuciju i provjeru promjena sve relevantne dokumentacije;
(c) primanje, prikupljanje i pohranjivanje sve relevantne dokumentacije.
9. Aktivnosti ugovaranja – strukturisani pristup kojim se osigurava da se podugovorenim radnjama upravlja na odgovarajući način kako bi se postigli ciljevi organizacije
9.1. Organizacija mora imati odgovarajuće postupke kojima se osigurava identifikacija svih proizvoda i usluga povezanih sa bezbjednošću.
9.2. Kad za proizvode i usluge povezane sa bezbjednošću koristi izvođače ili dobavljače, ili oboje, organizacija mora imati postupke kako bi prilikom izbora provjerila:
(a) stručnost izvođača, podizvođača i dobavljača;
(b) imaju li izvođači, podizvođači i dobavljači odgovarajući i dokumentovan sistem održavanja i upravljanja.
9.3. Organizacija mora imati postupak za utvrđivanje zahtjeva koje ti izvođači i dobavljači moraju ispunjavati.
9.4. Organizacija mora imati postupke za praćenje jesu li dobavljači i/ili izvođači svjesni rizika koji predstavljaju za rad organizacije.
9.5. Kad je izvođačev ili dobavljačev sistem održavanja ili upravljanja odobren, postupak praćenja opisan u tački 3. može se ograničiti na rezultate ugovorenih operativnih procesa iz tačke 3.1. podtačke (b).
9.6. U ugovoru između ugovornih stranaka moraju biti jasno definisani, poznati i dodijeljeni barem osnovni principi za sljedeće procese:
(a) odgovornosti i zadaci povezani s pitanjima bezbjednosti željeznice;
(b) obaveze u pogledu prenosa relevantnih informacija između stranaka;
(c) praćenje dokumenata povezanih sa bezbjednosti.


II. Zahtjevi i kriterijumi ocjenjivanja za funkciju nosioca razvoja održavanja

1. Organizacija mora imati postupak za:
(a) identifikaciju svih aktivnosti održavanja koje utiču na bezbjednost i upravljanje tim aktivnostima;
(b) identifikaciju svih komponenti ključnih za bezbjednost i upravljanje tim komponentama.
2. Organizacija mora imati postupke za garanciju usklađenosti s osnovnim zahtjevima za interoperabilnost, uključujući ažuriranja tokom životnog vijeka, što se postiže:
(a) osiguravanjem poštovanja specifikacija povezanih s osnovnim parametrima

kako su utvrđeni u mjerodavnim JTP-ima;


Za interoperabilnost, kako su utvrđeni u mjerodavnim tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (TSI-jevi);





(b) provjeravanjem da je dokumentacija o održavanju dosljedna s

Informacijama uključenim u Sertifikat operacija kao što je navedeno u članu 11. stavu 3. ATMF-a;


odobrenjem koje se odnosi na vozilo (uključujući sve nacionalne zahtjeve o bezbjednosti) u svim okolnostima, uključujući usklađenost s tehničkom dokumentacijom i vrstom zapisa kao u Europskom registru odobrenih tipova vozila (ERATV);



(c) upravljanjem svim zamjenama u okviru održavanja;
(d) utvrđivanjem potrebe za procjenom rizika od mogućeg uticaja predmetne promjene na bezbjednost željezničkog sistema primjenom zajedničkih metoda bezbjednosti povezanih s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G;


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798;



(e) upravljanjem konfiguracijom svih tehničkih promjena koje utiču na integritet sistema vozila.
3. Organizacija mora imati postupak za projektovanje i podršku implementacije objekata za održavanje, opreme i alata koji su posebno izrađeni i neophodni za izvođenje održavanja. Organizacija mora imati postupak kojim provjerava da se ti objekti, oprema i alati koriste, skladište i održavaju u skladu s planom održavanja i u skladu sa zahtjevima za njihovo održavanje.
4. U trenutku puštanja vozila u promet organizacija mora imati postupke za:
(a) dobijanje pristupa preporukama za održavanje iz početne dokumentacije i prikupljanje dovoljno informacija o planiranim radnjama;
(b) analiziranje tih preporuka za održavanje iz početne dokumentacije, te izrađivanje početne dokumentacije o održavanju, primjenjujući zajedničke metode bezbjednosti povezane s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G;


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798 i uzimajući u obzir i informacije koje se nalaze u eventualnim povezanim garancijama;





(c) osiguravanje da je početna dokumentacija o održavanju ispravno izrađena u skladu s time.
5. Kako bi dokumentacija o održavanju bila ažurna tokom cijelog životnog vijeka vozila, organizacija mora imati postupke za:
(a) prikupljanje barem relevantnih informacija povezanih s:
i. vrstom i obimom radnji koje se stvarno izvode, uključujući, ali ne ograničavajući se na, nesreće, ozbiljne nesreće i incidente,

kako su definisani u članu 2. ATMF-a;


kako su definisani u Direktivi (EU) 2016/798;





ii. otkrivenim kvarovima na komponentama;
iii. vrstom i obimom planiranih radnji;
iv. stvarno izvedenim održavanjem;
(b) utvrđivanje potrebe za ažuriranjem, uzimajući u obzir granične vrijednosti za interoperabilnost;
(c) predlaganje i odobravanje izmjena i njihova uvođenja, kako bi se omogućilo donošenje odluke koja se zasniva na jasnim kriterijumima, uzimajući u obzir nalaze procjene rizika provedene primjenom zajedničkih metoda bezbjednosti povezanih s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G;


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798;



(d) osiguravanje da se promjene izvode u skladu s tim;
(e) praćenje djelotvornosti tih promjena

u skladu s mjerama koje se primjenjuju u državi o kojoj je riječ.


postupkom u skladu s metodama za ocjenjivanje nivoa bezbjednosti i rada željezničkih prevoznika u pogledu bezbjednosti na nacionalnom nivou i nivou Unije, kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (d) Direktive (EU) 2016/798.





6. U primjeni postupka upravljanja kompetencijama na funkciju nosioca razvoja održavanja u obzir se uzimaju barem sljedeće aktivnosti koje utiču na bezbjednost:
(a) primjena zajedničkih metoda bezbjednosti povezanih s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G;


kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798, u ocjenjivanju promjena u dokumentaciji o održavanju;





(b) tehničke discipline koje su potrebne za upravljanje izradom i izmjenama dokumentacije o održavanju, te izradom, ocjenjivanjem, potvrđivanjem i odobravanjem zamjena u okviru održavanja;
(c) održavanje komponenata ključnih za bezbjednost;
(d) tehnike spajanja (uključujući varenje i povezivanje);
(e) ispitivanja bez razaranja.
7. U primjeni postupka dokumentovanja na funkciju nosioca razvoja održavanja potrebno je garantovati praćenje barem sljedećih elemenata:
(a) dokumentacije koja se odnosi na izradu, ocjenjivanje, potvrđivanje i odobravanje zamjene u okviru održavanja;
(b) konfiguracije vozila, uključujući, ali ne ograničavajući se na, komponente ključne za bezbjednost i izmjene softvera u vozilu;
(c) zapisa o izvedenom održavanju;
(d) rezultata studija o stečenim iskustvima;
(e) svih sljedećih verzija dokumentacije o održavanju, uključujući procjenu rizika;
(f) izvještaja o stručnosti i nadzoru izvođenja održavanja i upravljanja održavanjem voznog parka;
(g) tehničkih informacija koje se moraju dati imaocima, željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture.


III. Zahtjevi i kriterijumi ocjenjivanja za funkciju nosioca upravljanja održavanjem voznog parka

1. Organizacija mora imati postupak za provjeru stručnosti, raspoloživosti i sposobnosti tijela odgovornog za izvođenje održavanja prije izdavanja naloga za održavanje. Zbog toga radionice za održavanje moraju biti primjereno kvalifikovane kako bi mogle odlučivati o zahtjevima za tehničku stručnost za obavljanje funkcije nosioca izvođenja održavanja.
2. Organizacija mora imati postupak za sastavljanje paketa radova i za izdavanje i objavljivanje naloga za održavanje.
3. Organizacija mora imati postupak za pravovremeno slanje vozila na održavanje.
4. Organizacija mora imati postupak za upravljanje povlačenjem vozila iz prometa radi održavanja ili kad je bezbjedno prometovanje narušeno ili kad potrebe održavanja utiču na normalno prometovanje.
5. Organizacija mora imati postupak za utvrđivanje potrebnih mjera za provjeru koje se primjenjuju na izvedeno održavanje i puštanje vozila u upotrebu.
6. Organizacija mora imati postupak za izdavanje obavještenja o vraćanju u promet, uključujući definiciju ograničenja upotrebe kako bi se osiguralo sigurno prometovanje uzimanjem u obzir dokumentacije o puštanju u upotrebu.
7. U primjeni postupka upravljanja kompetencijama na funkciju nosioca upravljanja održavanjem voznog parka potrebno je uzeti u obzir u najmanju ruku vraćanje u promet, uključujući definisanje ograničenja upotrebe.
8. U primjeni informacionog postupka na funkciju nosioca upravljanja održavanja voznog parka funkciji nosioca izvođenja održavanja potrebno je pružiti barem sljedeće elemente:
(a) primjenjiva pravila i tehničke specifikacije;
(b) plan održavanja za svako vozilo;
(c) popis rezervnih dijelova, uključujući dovoljno detaljan tehnički opis svakog dijela kako bi se zamjena sličnim izvodila uz jednake garancije;
(d) popis materijala, uključujući dovoljno detaljan opis njihove upotrebe i potrebne informacije u području zdravlja i bezbjednosti;
(e) dokumentaciju u kojoj su utvrđene specifikacije za aktivnosti koje utiču na bezbjednost i koja sadržava granične vrijednosti za korektivno održavanje i upotrebu komponenata;
(f) popis komponenata ili sistema za koje su utvrđeni pravni zahtjevi i popis tih zahtjeva (uključujući kočione posude i cisterne za prevoz opasnih materija);
(g) primjenu zajedničkih metoda bezbjednosti povezanih s metodama vrednovanja i procjene rizika,

kao što je navedeno u JTP GEN-G;


Kako su donesene u skladu s članom 6. stavom 1. tačkom (a) Direktive (EU) 2016/798, u ocjenjivanju promjena koje utiču na funkciju nosioca upravljanja održavanjem voznog parka.





9. U primjeni informacionog postupka na funkciju nosioca upravljanja održavanja voznog parka zainteresovane strane potrebno je obavijestiti barem o vraćanju u promet, uključujući ograničenja upotrebe važna za korisnike (željezničke prevoznike i upravitelje infrastrukture).
10. U primjeni postupka dokumentovanja na funkciju nosioca upravljanja održavanjem voznog parka potrebno je zabilježiti barem sljedeće elemente:
(a) naloge za održavanje;
(b) vraćanje u promet, uključujući ograničenja upotrebe važna za željezničke prijevoznike i upravitelje infrastrukture.


IV. Zahtjevi i kriterijumi ocjenjivanja za funkciju nosioca izvođenja održavanja

1. Organizacija mora imati postupke za:
(a) provjeravanje cjelovitosti i primjerenosti informacija koje je funkcija nosioca upravljanja održavanjem voznog parka dostavila u vezi s naručenim djelatnostima;
(b) provjeravanje upotrebe potrebnih i relevantnih dokumenata o održavanju i ostalih normi koji su primjenjivi na izvođenje usluga održavanja u skladu s nalozima za održavanje;
(c) osiguravanje da su sve relevantne specifikacije o održavanju, kako su definisane u primjenjivim pravilima i navedenim normama iz naloga za održavanje, raspoložive svom uključenom osoblju (npr. nalaze se u internim uputama za rad).
2. Organizacija mora imati postupke za osiguravanje:
(a) da se komponente (uključujući rezervne dijelove) i materijali koriste kako je utvrđeno u nalozima za održavanje i dokumentaciji dobavljača;
(b) da se komponente i materijali skladište, da se njima rukuje i da se prevoze na način kojim se sprečava habanje i oštećivanje, kako je utvrđeno u nalozima za održavanje i dokumentaciji dobavljača;
(c) da su sve komponente i materijali, uključujući one koje dobavlja stranka, u skladu s relevantnim nacionalnim i međunarodnim propisima, kao i sa zahtjevima iz odgovarajućih naloga za održavanje.
3. Organizacija mora imati postupke za utvrđivanje, identifikovanje, pružanje, osiguravanje dostupnosti i evidenciju primjerenih i odgovarajućih prostora, opreme i alata koji joj omogućavaju obavljanje usluga održavanja u skladu s nalozima za održavanje i ostalim primjenjivim specifikacijama, pri čemu garantuje:
(a) sigurno izvođenje održavanja, uključujući zdravlje i bezbjednost osoblja za održavanje;
(b) ergonomiju i zaštitu zdravlja, uključujući interfejse između korisnika i informacionih sistema ili dijagnostičke opreme.
4. Ako je potrebno osigurati važeće rezultate, organizacija mora imati uspostavljene postupke kojima se osigurava da se njena mjerna oprema:
(a) umjerava ili verifikuje u zadatim vremenskim razmacima ili prije upotrebe u skladu s međunarodnim, nacionalnim ili industrijskim mjernim normama – ako takve norme ne postoje, potrebno je zabilježiti osnovnu vrijednost upotrijebljenu za umjeravanje ili verifikaciju;
(b) prema potrebi podešava ili ponovo podešava;
(c) identifikuje kako bi se osiguralo utvrđivanje statusa umjeravanja;
(d) štiti od podešavanja zbog kojih bi mjerni rezultati bili nevažeći;
(e) štiti od oštećenja i pogoršanja tokom rukovanja, održavanja i skladištenja.
5. Organizacija mora imati postupke za osiguravanje da se svi prostori, oprema i alati pravilno koriste, umjeravaju, čuvaju i održavaju u skladu s dokumentovanim postupcima.
6. Organizacija mora imati postupke za provjeravanje, da su izvedeni zadaci u skladu s nalozima za održavanje i za izdavanje obavještenja o puštanju u upotrebu. Obavještenje o puštanju u upotrebu mora sadržavati sve informacije koje su korisne za definisanje ograničenja upotrebe.
7. U primjeni postupka procjene rizika (posebno tačaka 2.2. i 2.3. odjeljka I) na funkciju nosioca izvođenja održavanja radno okruženje ne uključuje samo radionice u kojima se izvodi održavanje nego i kolosijeke izvan objekata radionica i sva mjesta na kojima se izvode djelatnosti održavanja.
8. U primjeni postupka upravljanja kompetencijama na funkciju nosioca izvođenja održavanja u obzir se, prema potrebi, uzimaju barem sljedeće radnje koje utiču na bezbjednost:
(a) tehnike spajanja (uključujući varenje i povezivanje);
(b) ispitivanja bez razaranja;
(c) konačna provjera vozila i puštanje u upotrebu;
(d) održavanje sistema kočenja, osovinskih sklopova i vučne opreme, te održavanje određenih komponenata teretnih vagona za prijevoz opasnih materija, kao što su spremnici, ventili itd;
(e) održavanje komponenti ključnih za bezbjednost;
(f) održavanje prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih sistema;
(g) održavanje sistema za upravljanje vratima;
(h) ostala utvrđena stručna područja koja utiču na bezbjednost.
9. U primjeni informacionog postupka na funkciju nosioca izvođenja održavanja funkcijama upravljanja održavanjem voznog parka i razvoja održavanja pružaju se barem sljedeći elementi:
(a) radovi izvedeni u skladu s nalozima za održavanje;
(b) svi eventualni kvarovi ili manjkavosti povezani sa bezbjednošću koje je organizacija utvrdila;
(c) puštanje u upotrebu.
10. U primjeni postupka dokumentovanja na funkciju nosioca izvođenja održavanja potrebno je zabilježiti barem sljedeće elemente za aktivnosti održavanja koje utiču na bezbjednost, kako se navodi u tački 1. podtački (a) odjeljka II:
(a) jasno identifikovanje svih prostora, opreme i alata;
(b) svi izvedeni radovi održavanja, uključujući korišteno osoblje, alate, opremu, rezervne dijelove i materijale, pri čemu se uzimaju u obzir:
i. mjerodavna nacionalna pravila države u kojoj organizacija ima poslovno sjedište;
ii. zahtjevi utvrđeni u nalozima za održavanje, uključujući zahtjeve za vođenje evidencije;
iii. konačna provjera i odluka o puštanju u upotrebu;
(c) kontrolne mjere koje se zahtijevaju u nalozima za održavanje i puštanjem u upotrebu;
(d) rezultati umjeravanja i verifikacije, pri čemu se prije početka upotrebe mora potvrditi i, prema potrebi, ponovo potvrditi sposobnost računarskog softvera koji se koristi za praćenje i mjerenje posebnih zahtjeva za obavljanje željenih zadataka;
(e) važenje rezultata prijašnjih mjerenja kad se utvrdi da mjerni instrument ne ispunjava zahtjeve.

Pozdrav, trenutno sam zaposlen u firmi sa SSS, u m[…]