Page 1 of 1

Zakon o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj

Posted: Fri Jul 24, 2020 7:04 am
by LegaForum
Zakon o ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj

Službeni glasnik Republike Srpske broj: 67/20 od 22.07.2020



GLAVA I
OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se pravo na besplatnu pravnu pomoć i utvrđuju korisnici besplatne pravne pomoći, oblici i subjekti nadležni za pružanje besplatne pravne pomoći, postupak pružanja besplatne pravne pomoći, uslovi i način ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, promijenjene okolnosti koje nastupe u postupku ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć i s tim u vezi neopravdano odobrena besplatna pravna pomoć, troškovi zastupanja, kao i nadzor nad primjenom zakona i kontrola u ostvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć.

Član 2.

U cilju ostvarivanja prava na pravično suđenje i jednak pristup pravdi, fizičkom licu koje prema svom imovinskom stanju nije u mogućnosti da ostvari svoje pravo pred sudom ili drugim organima bez štete po nužno izdržavanje sebe i svoje porodice, obezbjeđuje se besplatna pravna pomoć u skladu sa ovim zakonom.

Član 3.

(1) Prava utvrđena ovim zakonom predstavljaju minimum prava, koja se drugim zakonima ne mogu umanjivati.
(2) Odobrena besplatna pravna pomoć može se ograničiti ili prestati pružati samo iz razloga koji su propisani ovim zakonom.
(3) Građanin Republike Srpske koji ostvari pravo na besplatnu pravnu pomoć u mjestu svog prebivališta, ima pravo na besplatnu pravnu pomoć bilo gdje na teritoriji Republike Srpske.

Član 4.

Pravo na besplatnu pravnu pomoć podrazumijeva pravo korisnika besplatne pravne pomoći na oslobađanje od plaćanja troškova sudskih ili administrativnih taksâ na podneske i odluke za koje se te takse plaćaju.

Član 5.

Korisnik besplatne pravne pomoći, u skladu sa ovim zakonom, može prije pokretanja sudskog postupka pokušati svoje pravo da ostvari u postupku posredovanja ili u nekom drugom postupku vansudskog rješavanja spora, ako za to postoje pravni uslovi.

Član 6.

Lice koje ostvari besplatnu pravnu pomoć po drugom zakonu, ne može ostvariti pravo na isti oblik besplatne pravne pomoći u istoj pravnoj stvari u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.

Pravo na besplatnu pravnu pomoć, u skladu sa ovim zakonom, obezbjeđuje se svim licima, bez obzira na nacionalno, odnosno etničko porijeklo, rasu, boju kože, jezik, vjersko ili političko uvjerenje, pol, polni identitet, seksualnu opredijeljenost, zdravstveno stanje, invaliditet, državljanstvo, prebivalište ili drugo lično svojstvo.

Član 8.

Sredstva za besplatnu pravnu pomoć obezbjeđuju se u budžetu Republike Srpske.

Član 9.

U postupku odlučivanja o zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 10.

Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog ili ženskog roda podrazumijevaju oba pola.

GLAVA II
KORISNICI BESPLATNE PRAVNE POMOĆI

Član 11.

(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć imaju:
1) građani Republike Srpske i druga fizička lica koja se nalaze na teritoriji Republike Srpske, a koji se identifikuju kao ugrožene kategorije u smislu člana 2. ovog zakona,
2) fizička lica koja se nalaze na teritoriji Republike Srpske, pod međunarodnom zaštitom, u skladu sa međunarodnim standardom, a naročito izbjeglice, lica pod privremenim prihvatom, žrtve trgovine ljudima, a koji nisu u stanju da izmiruju troškove pravne pomoći,
3) fizička lica evidentirana kod nadležnog organa kao lica koja su pretrpjela materijalnu štetu izazvanu vanrednom situacijom u Republici Srpskoj, bez obzira na uslove propisane ovim zakonom, ako im je zbog materijalne štete nastale usljed vanredne situacije privremeno ili trajno ugrožena egzistencija.
(2) Pravo iz stava 1. tačka 3) ovog člana, fizičko lice ostvaruje do dana saniranja materijalne štete izazvane nastalom vanrednom situacijom u Republici Srpskoj, što se dokazuje uvjerenjem organa koji o tome vodi evidenciju, o čemu se vodi računa prilikom donošenja rješenja o utvrđivanju prava na besplatnu pravnu pomoć.

GLAVA III
OBLICI OSTVARIVANJA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI

Član 12.

Besplatna pravna pomoć ostvaruje se kao:
1) opšte obavještenje o pravima i obavezama,
2) pravni savjet i pomoć u popunjavanju obrazaca,
3) pravna pomoć u sačinjavanju svih vrsta pismena,
4) pravna pomoć u postupcima mirnog rješavanja spora (medijacija) u skladu sa zakonom,
5) zastupanje na sudu,
6) sačinjavanje apelacija.

Član 13.

(1) Opšte obavještenje o pravima i obavezama predstavlja pravo na obavještenje o pravima i obavezama iz određene pravne oblasti, načinu i postupku ostvarivanja određenog prava, kao i o mogućnosti vansudskog rješavanja određenog spora.
(2) Pravo na opšte obavještenje u istom predmetu može se ostvariti samo jednom.
(3) Pravo na opšte obavještenje o pravima i obavezama imaju sva lica bez obzira na kriterijume propisane ovim zakonom.

Član 14.

(1) Pravni savjet i pomoć u popunjavanju obrazaca predstavlja detaljno obavještenje o načinu i mogućnostima rješavanja određenog pravnog pitanja u konkretnoj pravnoj stvari.
(2) Nadležni organ za pružanje besplatne pravne pomoći vodi evidenciju o datim pravnim savjetima.
(3) Pravo na pravni savjet imaju sva lica bez obzira na kriterijume propisane ovim zakonom.

Član 15.

(1) Pravna pomoć u sačinjavanju svih vrsta pismena predstavlja sačinjavanje pismena kojima se pokreće postupak pred sudom, drugim organom ili u postupku vansudskog rješavanja spora, a koje se odnosi na pravo, obavezu ili interes korisnika besplatne pravne pomoći zasnovan na zakonu.
(2) Nadležni organ za pružanje besplatne pravne pomoći vodi evidenciju o pruženoj besplatnoj pravnoj pomoći u sačinjavanju svih vrsta pismena.
(3) Pravo na pravnu pomoć u sačinjavanju svih vrsta pismena imaju sva lica bez obzira na kriterijume propisane ovim zakonom.

Član 16.

Zastupanje na sudu podrazumijeva preduzimanje procesnih radnji u sudskim postupcima i postupcima za vansudsko rješavanje sporova u skladu sa zakonom.

Član 17.

Sačinjavanje apelacija predstavlja podnošenje apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na obrascu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član 18.

Pravo na besplatnu pravnu pomoć, u skladu sa odredbama ovog zakona, ostvaruje se u:

upravnom postupku – u dijelu koji se odnosi na sačinjavanje žalbi i vanrednih pravnih lijekova,
upravnom sporu,
parničnom postupku,
vanparničnom postupku,
izvršnom postupku.

Član 19.

Ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć ne može se odobriti u postupcima:
1) upisa u sudski registar poslovnih subjekata, kao i u drugim postupcima kod privrednih sudova,
2) registracije preduzetničke djelatnosti,
3) registracije udruženja građana ili fondacija,
4) pribavljanja lokacijskih uslova i građevinske dozvole, kao i u drugim pravnim radnjama u vezi sa građenjem,
5) sačinjavanja privatnih isprava i ugovora (ugovori, testamenti, molbe, zahtjevi, punomoći, druge privatne isprave i slično) osim ako je korisnik prava na besplatnu pravnu pomoć žrtva nasilja u porodici.

GLAVA IV
SUBJEKTI OVLAŠĆENI ZA PRUŽANJE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI

Član 20.

(1) Organ nadležan za pružanje besplatne pravne pomoći je Centar za pružanje besplatne pravne pomoći (u daljem tekstu: Centar).
(2) Pravo na pružanje besplatne pravne pomoći, u krivičnom i prekršajnom postupku ostvaruje se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje krivični postupak i zakona kojim se uređuju prekršaji.
(3) Ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, u skladu sa ovim zakonom, ne ograničava pružanje pravne pomoći drugim službama, organima i organizacijama osnovanim u skladu sa zakonom.

Član 21.

(1) Organizacija i djelokrug rada Centra propisuju se Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Centra, koji donosi direktor Centra.
(2) U jedinicama lokalne samouprave, za koje nije osnovana kancelarija Centra, način ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć propisuje se Odlukom o načinu ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć u jedinicama lokalne samouprave, koju donosi Vlada Republike Srpske (u daljem tekstu: Vlada), na prijedlog Ministarstva pravde (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(3) Pravo zastupanja u postupcima iz člana 18. ovog zakona imaju zaposleni u Centru koji su ovlašćeni da se u skladu sa odredbama procesnih zakona u Republici Srpskoj mogu pojavljivati kao punomoćnici u svim postupcima u kojima se ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć.



Član 22.

(1) Pravo zastupanja u postupcima iz člana 18. ovog zakona imaju zaposleni u Centru koji su diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom i imaju najmanje dvije godine radnog iskustva na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, pravo zastupanja u postupcima iz člana 18. tačka 1) ovog zakona imaju zaposleni u Centru koji su diplomirani pravnici sa položenim stručnim ispitom za rad u republičkim organima uprave.

Član 23.

Centar ne može da odbije niti da ograniči pružanje besplatne pravne pomoći, osim iz razloga propisanih ovim zakonom.



GLAVA V
POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ

Član 24.

(1) Zahtjev za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć u postupku zastupanja podnosi se Centru, na propisanom obrascu, uz dokaze o ispunjavanju uslova za pružanje besplatne pravne pomoći.
(2) Dokazima iz stava 1. ovog člana smatraju se: uvjerenje nadležnog organa o nezaposlenosti, uvjerenje nadležnog organa za socijalni rad o podacima o kojima vodi evidenciju, potvrda o visini primanja za zaposlena lica, uvjerenje nadležnog poreskog organa o ukupno prijavljenim prihodima koji podliježu oporezivanju za podnosioca zahtjeva i članove njegovog porodičnog domaćinstva, uvjerenje o redovnom školovanju, rješenje o penzionisanju, penzioni ček, uvjerenje o invaliditetu, kućna lista, uvjerenje o posjedovanju, odnosno neposjedovanju nepokretnosti, uvjerenje nadležnog poreskog organa o visini poreske obaveze, ovjerena izjava o redovnim i povremenim primanjima i prihodima i druge isprave izdate od nadležnih organa.
(3) Za tačnost podataka upisanih u zahtjevu, pod materijalnom i krivičnom odgovornošću, odgovara podnosilac zahtjeva, sa čim se upoznaje prilikom podnošenja zahtjeva, što potvrđuje svojim potpisom.
(4) Izgled i sadržaj obrasca iz stava 1. ovog člana propisuje se pravilnikom.
(5) Pravilnik o izgledu i sadržaju obrasca za pružanje besplatne pravne pomoći donosi ministar pravde (u daljem tekstu: ministar).

Član 25.

Korisniku besplatne pravne pomoći kome je priznato pravo na besplatnu pravnu pomoć u nekom drugom predmetu u posljednjih šest mjeseci, prilikom odlučivanja o novom zahtjevu ponovo se ne utvrđuje ispunjenost uslova za odobravanje besplatne pravne pomoći.

Član 26.

(1) Ako se nakon podnošenja zahtjeva za pružanje besplatne pravne pomoći provjerom utvrdi da je podnosilac zahtjeva naveo netačne podatke, direktor Centra donosi rješenje kojim odbija zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
(3) U slučaju iz stava 1. ovog člana, podnosilac zahtjeva ne može ponovo da podnese zahtjev za pružanje besplatne pravne pomoći u roku od šest mjeseci od dana donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva.

Član 27.

Besplatna pravna pomoć ne odobrava se podnosiocu zahtjeva koji je ranije odustao od zahtjeva za ostvarivanje besplatne pravne pomoći u istom predmetu.

Član 28.

(1) O pravu na besplatnu pravnu pomoć odlučuje direktor Centra rješenjem bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(2) Rješenje o odobrenoj besplatnoj pravnoj pomoći važi do donošenja pravosnažne odluke nadležnog organa.
(3) Direktor Centra rješenjem odobrava besplatnu pravnu pomoć i nakon donošenja pravosnažne odluke nadležnog organa radi izjavljivanja vanrednih pravnih lijekova, samo ukoliko je Centar zastupao korisnika prava na besplatnu pravnu pomoć u postupku koji je pravosnažno okončan.
(4) Rješenje iz stava 2. ovog člana obavezno sadrži i dio koji se odnosi na troškove iz člana 42. ovog zakona.
(5) Na rješenje iz stava 3. ovog člana, podnosilac zahtjeva ima pravo žalbe Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
(6) Centar je obavezan da tokom cijelog postupka obavještava korisnika besplatne pravne pomoći o svim fazama postupka.

Član 29.

Direktor Centra obavezan je da dostavi generalnu punomoć sudovima u Republici Srpskoj o licima ovlašćenim za zastupanje u postupku pružanja besplatne pravne pomoći.

Član 30.

(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana korisnik besplatne pravne pomoći ima pravo žalbe Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.





GLAVA VI
USLOVI I NAČIN OSTVARIVANJA BESPLATNE PRAVNE POMOĆI

Član 31.

(1) Fizičko lice stiče status korisnika besplatne pravne pomoći, pod uslovom da ispunjava sljedeće kriterijume:
1) finansijski kriterijum,
2) kriterijum ličnog svojstva ili statusa pred nadležnim organom,
3) kriterijum očigledne osnovanosti,
4) kriterijum obaveznosti po posebnim zakonima i međunarodnim konvencijama koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu.
(2) Ukoliko u istom postupku zahtjev za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć podnesu korisnici sa suprotstavljenim interesima, Centar zastupa korisnika koji se prvi obrati sa zahtjevom, osim u slučaju iz člana 35. stav 1. tačka 7) ovog zakona.

Član 32.

(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć po finansijskom kriterijumu ostvaruju lica lošeg imovinskog stanja.
(2) Lice lošeg imovinskog stanja je lice koje prema svom opštem imovinskom stanju i stanju članova svoje porodične zajednice nema sredstava da plati punomoćnika ili radnje punomoćnika, kao i troškove postupka bez štete po nužno izdržavanje sebe i svoje porodice i čiji prihod i prihod članova porodične zajednice u zbiru ne prelazi prosječnu neto platu ostvarenu na nivou Republike Srpske u prethodnoj fiskalnoj godini.
(3) Osnov za utvrđivanje prava na besplatnu pravnu pomoć po finansijskom kriterijumu u porodičnoj zajednici sa pet ili više članova su prihodi i primanja koja u zbiru ne prelaze dvije prosječne neto plate ostvarene u Republici Srpskoj u prethodnoj fiskalnoj godini.
(4) Članovima porodice smatraju se lica koja su kao takva utvrđena zakonom kojim se uređuju porodični odnosi, a koji sa korisnikom besplatne pravne pomoći žive u porodičnoj zajednici i koje je korisnik besplatne pravne pomoći dužan da izdržava.

Član 33.

(1) Prihodima, u smislu ovog zakona, ne smatraju se primanja po osnovu novčane pomoći, dodatak za njegu i druga primanja za njegu i pomoć, kao i dodatak za pomoć i njegu drugog lica, dječji dodatak, materinski dodatak, pomoć za opremu novorođenčeta, pronatalitetna naknada za trećerođeno i četvrtorođeno dijete, lična i porodična invalidnina, naknada roditelju-njegovatelju djeteta sa smetnjama u razvoju, primanja po osnovu boračko-invalidske zaštite, borački dodatak, naknada za troškove prevoza, smještaja i ishrane djece sa smetnjama u razvoju u procesu obrazovanja, troškovi prevoza do posla i povratka sa posla, naknada za ishranu u toku rada (topli obrok), dnevnice za službeno putovanje, stipendije i druga primanja namijenjena za omogućavanje obuke i obrazovanja, dohodak od rada lica sa posebnim potrebama koja primaju institucionalnu njegu, a koji se dobijaju mimo kriterijuma koji važe za redovno zaposlenje, sredstva namijenjena za sanaciju posljedica prirodnih i drugih nepogoda, naknada za dijete u hraniteljskom odnosu koju prima porodica podnosioca zahtjeva i primanja po osnovu zakonskog izdržavanja djece.
(2) Iz ukupnih prihoda i primanja podnosioca zahtjeva odbijaju se rate kredita za prvu stambenu jedinicu porodičnog domaćinstva, kao i troškovi mjesečne zakupnine za stan u kojem živi podnosilac zahtjeva sa članovima porodične zajednice, pod uslovom da ima zaključen i ovjeren ugovor o podstanarskom odnosu.
(3) Prilikom utvrđivanja prava na besplatnu pravnu pomoć na osnovu finansijskog kriterijuma ne uzima se u obzir prihod i imovina onih članova porodice koji su podnosiocu zahtjeva suprotstavljena stranka u postupku.

Član 34.

Korisnik prava na besplatnu pravnu pomoć ne može biti lice iz člana 32. ovog zakona, koje u vlasništvu ili suvlasništvu ima poslovni prostor ili više od jedne stambene jedinice, kao i lice koje ima registrovanu djelatnost.

Član 35.
(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć po kriterijumu ličnog svojstva ili statusa pred nadležnim organom, bez obzira na utvrđene finansijske kriterijume iz člana 32. ovog zakona, imaju:
1) djeca u postupku ostvarivanja prava na zakonsko izdržavanje i djeca o čijim se pravima, obavezama ili interesima zasnovanim na zakonu odlučuje u postupku pred sudom, drugim državnim organom, odnosno javnom ustanovom,
2) djeca bez roditeljskog staranja,
3) članovi porodica poginulih i nestalih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske i dobitnici odlikovanja Vojske Republike Srpske,
4) žrtve ratne torture,
5) nezaposleni demobilisani borci Vojske Republike Srpske,
6) korisnici novčane pomoći, u skladu sa propisima kojima se uređuje oblast socijalne zaštite,
7) žrtve nasilja u porodici kojima se daje prioritet pri odobravanju besplatne pravne pomoći u odnosu na drugog podnosioca zahtjeva u bračnim i porodičnim postupcima,
8) lica sa invaliditetom, bez obzira na uzrok i vrijeme nastanka invalidnosti,
9) lica sa oduzetom poslovnom sposobnošću i duševno oboljela lica smještena u zdravstvene ustanove,

10) lica sa četvoro ili više djece, sve dok su djeca na redovnom školovanju,
11) lica koja prijavljuju korupciju u postupcima zaštite prijavioca korupcije,

12) lica kojima je to pravo utvrđeno drugim zakonima Republike Srpske.
(2) Organ koji postupa po prijavi za nasilje u porodici obavezan je da upozna žrtvu nasilja u porodici sa pravom na besplatnu pravnu pomoć i o tome odmah obavijesti Centar radi preduzimanja radnji propisanih zakonom.
Član 36.

Prilikom odlučivanja o zahtjevu za pružanje besplatne pravne pomoći, Centar cijeni sve okolnosti i činjenice o zahtjevu, te da li je očigledno osnovan predmet u vezi sa kojim je podnesen zahtjev.

Član 37.

(1) Predmet u vezi sa kojim je podnesen zahtjev za pružanje besplatne pravne pomoći smatra se očigledno neosnovanim, te se besplatna pravna pomoć ne odobrava:
1) ako se iz zahtjeva, dokaza i činjenica na kojima se zahtjev zasniva očigledno može zaključiti da je takav zahtjev neosnovan, ili
2) ako je riječ o neopravdanom vođenju postupka.
(2) Smatra se da je u pitanju neopravdano vođenje postupka kada je podnosilac zahtjeva u očiglednom nesrazmjeru sa stvarnim izgledom na uspjeh, kao i kada želi da vodi postupak radi postizanja svrhe koja je suprotna načelima poštenja i morala.

Član 38.

Besplatna pravna pomoć pruža se i licima koja na tu pomoć imaju pravo po posebnim zakonima ili po međunarodnim konvencijama koje obavezuju Bosnu i Hercegovinu.



GLAVA VII
PROMIJENJENE OKOLNOSTI, POSTUPAK ZBOG NEOPRAVDANO ODOBRENE BESPLATNE PRAVNE POMOĆI I TROŠKOVI ZASTUPANJA

Član 39.

(1) Korisnik besplatne pravne pomoći, u periodu od odobravanja besplatne pravne pomoći do okončanja postupka, dužan je da obavještava Centar o promjenama svih činjenica i okolnosti koje su od uticaja za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, o čemu se stranka obavještava prilikom podnošenja zahtjeva.
(2) Promjene iz stava 1. ovog člana, korisnik besplatne pravne pomoći mora da prijavi odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana saznanja za promjene.

Član 40.

(1) Kada Centar utvrdi da su nastupile okolnosti koje ukazuju da korisnik besplatne pravne pomoći više ne ispunjava uslove za korišćenje prava na besplatnu pravnu pomoć, ili ih ispunjava za neki drugi oblik te pomoći, pokreće po službenoj dužnosti postupak utvrđivanja postojanja uslova za dalje korišćenje besplatne pravne pomoći.
(2) Nakon sprovedenog postupka kojim je utvrđeno da korisnik besplatne pravne pomoći ne ispunjava uslove za korištenje prava na besplatnu pravnu pomoć, direktor Centra donosi rješenje, kojim se ukida rješenje o odobrenoj besplatnoj pravnoj pomoći, bez odgađanja, a najkasnije u roku od osam dana od dana okončanja postupka iz stava 1. ovog člana.
(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.

Član 41.

(1) Kao neopravdano odobrena besplatna pravna pomoć smatra se već ostvarena besplatna pravna pomoć koja je bila odobrena na osnovu netačnih podataka, podataka koje je podnosilac prećutao ili je besplatna pravna pomoć neosnovano korišćena usljed skrivanja promjene činjenica i okolnosti iz člana 39. ovog zakona.
(2) U slučaju iz stava 1. ovog člana, korisnik besplatne pravne pomoći dužan je da nadoknadi troškove neopravdano odobrene besplatne pravne pomoći.
(3) Troškovi postupka neopravdano odobrene besplatne pravne pomoći predstavljaju troškove koji nastanu u sačinjavanju podnesaka, isprava, davanju pravnih savjeta i mišljenja i drugih radnji koje se u postupku pojavljuju, kao i troškove koji u radu i u vezi sa radom nastanu za subjekte ovlašćene za pružanje besplatne pravne pomoći.
(4) Troškovi iz stava 3. ovog člana ne mogu biti niži od 20 KM niti viši od 2.000 KM.
(5) Uredbu o visini i naknadi troškova neopravdano odobrene besplatne pravne pomoći donosi Vlada Republike Srpske.
(6) Centar, uz prethodno pribavljeno mišljenje Pravobranilaštva Republike Srpske, i korisnik besplatne pravne pomoći kome je besplatna pravna pomoć neopravdano odobrena mogu da zaključe sporazum o načinu izmirenja troškova iz ovog člana.
(7) U slučaju da korisnik kome je neopravdano odobrena besplatna pravna pomoć ne prihvati sporazum iz stava 6. ovog člana, ili ne nadoknadi troškove neopravdano odobrene besplatne pravne pomoći, Centar dostavlja Pravobranilaštvu Republike Srpske zahtjev za pokretanje postupka pred nadležnim sudom.

Član 42.

(1) Troškovi zastupanja korisnika besplatne pravne pomoći koji nastanu u sudskom postupku obračunavaju se u skladu sa zakonom kojim se taj postupak uređuje.

Član 43.



GLAVA VIII
NADZOR NAD PRIMJENOM ZAKONA I KONTROLA OSTVARIVANJA PRAVA NA BESPLATNU PRAVNU POMOĆ

Član 44.

Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo.

Član 45.

(1) Nadzor nad savjesnim i stručnim pružanjem besplatne pravne pomoći obavlja organ pred kojim se postupak vodi i pred kojim korisnik besplatne pravne pomoći ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć i Ministarstvo.
(2) Pod nesavjesnim i nestručnim pružanjem besplatne pravne pomoći smatra se propuštanje određenih radnji ili rokova, kao i preduzimanje radnji suprotno opštim pravilima struke i profesije usljed kojih korisnik besplatne pravne pomoći nije ostvario svoje pravo.
(3) Kada organ pred kojim se vodi postupak i pred kojim korisnik besplatne pravne pomoći ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć utvrdi da je pravna pomoć pružena nesavjesno ili nestručno, o tome odmah obavještava Ministarstvo.
(4) Ministarstvo, po prijemu obavještenja iz stava 3. ovog člana, sprovodi postupak i utvrđuje postojanje odgovornosti u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava i obaveze državnih službenika.



GLAVA IX
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 46.

(1) U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vlada donosi Odluku o načinu ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć u jedinicama lokalne samouprave (član 21. stav 2).
(2) U roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vlada donosi Uredbu o visini i naknadi trošova neopravdano odobrene besplatne pravne pomoći (član 41. stav 5).
(3) U roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, ministar donosi Pravilnik o izgledu i sadržaju obrasca za pružanje besplatne pravne pomoći (član 24. stav 5).

Član 47.

Postupci koji su započeti a nisu okončani do stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se i okončati po odredbama onog zakona koji je povoljniji za podnosioca zahtjeva.

Član 48.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 120/08, 89/13 i 63/14).

Član 49.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske“.



Broj: 02/1-021-602/20 PREDSJEDNIK
Datum: 25. jun 2020. godine NARODNE SKUPŠTINE

Nedeljko Čubrilović