Page 1 of 1

Utvrdenje smetanja suposjeda na nekretninama

Posted: Tue Nov 17, 2015 12:19 pm
by pravnik
Utvrđenje smetanja suposjeda na nekretninama

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U BANJOJ LUCI
Broj: ___________________
Banja Luka, 17.11.2007.god.

Osnovni sud u Banjoj Luci i to sudija pojedinac M.P., u pravnoj stvari tužiteljice K.K. iz Banja Luke, Otokara Keršovanija 83, koju zastupa punomoćnik M.M., advokat iz Banja Luke, protiv tuženih L.L. i R.R., oboje iz Banja Luke, Otokara Keršovanija 85, radi smetanja suposjeda dvorišta, vrijednost predmeta spora 300,00 KM, nakon glavne rasprave održane dana 27.10.2007. godine u prisutnosti parničnih stranaka, a odsutnosti uredno obavještenog punomoćnika tužiteljice, donio je dana 17.11.2007. godine


R J E Š E N J E


Utvrđuje se da su tuženi dana 18.11.2006. godine smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom suposjedu parcele označene kao kč.br. 1570 „dvorište“ površine 190 m2 upisana u posjedovni list br. 17 k.o. Petrićevac na taj način što su na južnom dijelu ove parcele istovarili drva i time onemogućili tužiteljicu da na tom dijelu parcele slaže sijeno, što je do tada činila, slijedom čega se tuženima nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje i vrate tužiteljici oduzeti suposjed dvorišta tako što će skloniti drva sa južnog dijela dvorišta, te im se zabranjuje svako daljnje uznemiravanje tužiteljičinog suposjeda tog dvorišta, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom novčane kazne.

Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.


O b r a z l o ž e n j e


Tužiteljica je u tužbi i tokom postupka navela da su ona i tuženi suposjednici dvorišta označenog kao kč.br. 1570, površine 190 m2, upisana u posjedovni list br. 17 k.o. Petrićevac. Suposjed su vršili na taj način što su dvorište zajednički koristili za potrebe svojih domaćinstava, a tužiteljica je svake godine na južnom dijelu dvorišta slagala stog sijena, dok su tuženi na sjevernom dijelu parcele slagali svoja drva. Dana 18.11.2006. godine tužiteljica je vidjela da su tuženi na južni dio pomenute nekretnine, gdje je ona uvijek slagala svoje sijeno, istovarili veću količinu drva. Kad ih je ona upozorila da drva premjeste na sjeverni dio dvorišta, gdje su do tada držali drva, tuženi su izjavili da zabranjuju tužiteljici suposjed dvorišta. Kako pokušaj nagodbe nije uspio, tužiteljica je 24. 11. 2006. godine podnijela tužbu sudu tražeći utvrđenje čina smetanja suposjeda dvorišta, uspostavu pređašnjeg posjedovnog stanja i zabranu daljnjeg smetanja.

Tuženi su u odgovoru na tužbu priznali da su istovarili drva na navedenu parcelu, ali poriču da je tužiteljica bila u suposjedu ove parcele. Tvrde da tužiteljica od 2003. godine ne koristi sporno dvorište za potrebe svog domaćinstva i da od tada samo oni ovo dvorište drže u posjedu. Predložili su da se tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije.

Provedeni su dokazi saslušanjem tužiteljice i prvotuženog u svojstvu parnične stranke, te svjedoka J.J. i T.T., kao i uvidom u posjedovni list br. 17 k.o. Petrićevac, pa je ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljem tekstu: ZPP), odlučeno kao u izreci rješenja iz slijedećih razloga:

Prema članu 80. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, u daljem tekstu: ZOSPO), suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima sa drugim suposjednicima, ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu vršenja faktičke vlasti na stvari koja je u njihovom posjedu.

Među parničnim strankama nije sporno da su tuženi odložili drva na južni dio dvorišta, ali je sporno da li je predmetna parcela bila u suposjedu stranaka ili je pak bila u isključivom posjedu tuženih. Naime, tužiteljica tvrdi da su ona i tuženi zajednički koristili i održavali predmetno dvorište, te da su tuženi na sjevernom dijelu slagali drva, a da je ona na južnom dijelu dvorišta slagala sijeno. S druge strane, tuženi tvrde da je tužiteljica unazad zadnjih nekoliko godina prestala slagati stogove sijena u spornom dvorištu.

Saslušani svjedoci su potvrdili navode tužiteljice te saglasno izjavili da su tuženi oduvijek koristili sjeverni dio parcele, na kojem su uglavnom držali drva i drugi materijal, dok je tužiteljica svake godine kosila parcelu i sijeno odlagala na južni dio dvorišta, te da je to je činila sve do jeseni 2006. godine, kada su tuženi zauzeli cijelo dvorište i po istome pobacali drva. Sud nije imao razloga da ne vjeruje ovim svjedocima, koji su najbliži susjedi parničnih stranaka, u jednakim su odnosima sa obje strane u sporu, te nemaju razloga da budu pristrasni. Osim toga, ni prvotuženi prilikom saslušanja u svojstvu stranke nije tvrdio da je tužiteljica potpuno prestala koristiti dvorište, već je samo isticao da ona od 2003. godine više ne slaže stogove sijena u dvorištu.

Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da su dokazane činjenice koje se odnose na posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, u smislu čl. 78 ZOSPO, te je tužiteljici pružio blagovremeno zatraženu posjedovnu zaštitu i u cjelosti usvojio postavljeni tužbeni zahtjev, uz određivanje zabrane budućeg smetanja, pod prijetnjom sankcije predviđene odredbom čl. 79 istog zakona.

Obzirom da do zaključenja glavne rasprave tužiteljica nije postavila zahtjev za naknadu troškova spora u smislu člana 396 ZPP, ovaj sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.



S U D I J A
Miodrag Pantić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

https://www.advokat.attorney/