Page 1 of 1

Utvrdenje obima zaostavštine

Posted: Wed Nov 18, 2015 11:01 am
by pravnik
Utvrđenje obima zaostavštine

Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U TREBINjU
Broj: _____________________
Trebinje, 07.04.2008. godine


Osnovni sud u Trebinju, i to sudija J. J., u pravnoj stvari tužilje M. Z. rođ. P. iz Mostara, Splitska 11, koju zastupa punomoćnik S. M., advokat iz Mostara, Kralja Zvonimira 8, protiv tuženog L. P. iz Samobora, opština Gacko, radi utvrđenja obima zaostavštine, vrijednost spora 40.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave dana 21.03.2008. godine, održane u prisustvu parničnih stranaka i punomoćnika tužilje, donio je dana 07.04.2008. godine


P R E S U D U


Usvaja se tužbeni zahtjev, pa se utvrđuje da zaostavštinu pok. N. P. iz Samobora, opština Gacko, čini i nepokretnost označena kao: k.č. 331, livada ''Masna bara'', upisana u z.k. ulošku broj 26, KO Avtovac (po novom katastarskom operatu označena kao k.č. 76/1, upisana u posjedovnom listu broj 12, KO Avtovac), površine 5260 m2.

Tuženi je dužan tužilji platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 2.300 (dvije hiljadetrstotine) KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.


O b r a z l o ž e nj e


Tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužilja je tražila da se utvrdi da zaostavštinu pok. N. P. čini i nepokretnost označena kao k.č. 331, livada ''Masna bara'', upisana u z.k. ulošku broj 26, KO Avtovac (po novom katastarskom operatu označena kao k.č. 76/1, upisana u posjedovnom listu broj 12, KO Avtovac), površine 5260 m2.

Činjenice na kojima je zasnivala tužbeni zahtjev tužilja je iznijela u tužbi i ponovila na raspravi, i one se mogu ovako sumirati: Parnične stranke su djeca pok. N. P. koji je umro 20.01.2007. godine. Tužilja i tuženi su i jedini njegovi zakonski nasljednici, a ostavinski postupak pokrenut je pred Osnovnim sudom u Trebinju pod brojem 095-0-O-07-000 116. Prilikom popisa imovine, koji je zahtijevao tuženi, nije unesena nepokretnost označena kao k.č. 331, livada ''Masna bara'', upisana u z.k. ulošku broj 26, KO Avtovac (po novom katastarskom operatu označena kao k.č. 76/1, upisana u posjedovnom listu broj 12, KO Avtovac), površine 5260 m2, koju je pok. Nikola kupio od ranijeg vlasnika N. F., prema ugovoru o kupoprodaji Ov. broj 10/00 od 13.10.2000. godine. Tužilja se udala 1999. godine i sad živi u Mostaru, a tuženi je uvijek živio sa ocem i majkom na imanju u selu Samoboru. Inače, majka parničnih stranaka umrla je još 1994. godine. Tuženi je sad oženjen i ima svoju djecu. Tužilja je, kako navodi, zahtijevala da se u popis imovine unese i nepokretnost naprijed opisana, ali se tome usprotivio tuženi tvrdeći da je ta nepokretnost isključivo njegovo vlasništvo. Stoga je Osnovni sud u Trebinju rješenjem broj 095-0-O-07-000 116 od 01.06.2007. godine uputio tužilju da u parnici dokaže da ta nepokretnost ulazi u zaostavštinu pok. N. P. Međutim, tuženi, prema tvrdnji tužilje, nije govorio istinu. Tužilja navodi da je njihov otac spornu nepokretnost kupio isključivo od novca koji je dobio prodajom kuće sa placem u mjestu Mlini kod Dubrovnika. Ovu su kuću izgradili od novca koji je porodica prije izbijanja rata na području SFRJ stekla zajedničkim radom. Otac joj je i pokazao ugovor o prodaji ove kuće u Mlinima, i rekao joj da je smatrao da je kuću dobro prodao, s obzirom da je bila znatno oštećena u ratu, za iznos od 42.000,00 KM. Takođe, kako je tvrdila tužilja, otac joj je tom prilikom kazao da odmah namjerava kupiti ''Masnu baru'' od N. F., koji je iz susjednog sela Avtovca tokom rata u BiH izbjegao i sad živi u Švedskoj, pa mu je prilikom dolaska u Gacko nagovijestio prodaju.

Ove činjenice tužilja je dokazivala izvođenjem sljedećih dokaza: uvid u ugovor o kupovini sporne nepokretnosti i ugovor o prodaji nepokretnosti u Mlinima kod Dubrovnika, čitanje kursne liste o paritetu konvertibilne marke i hrvatske kune, saslušanje svjedoka M. S. i P. Z. i uvid u spis ovog suda broj 095-0-O-07-000 116.

U odgovoru na tužbu i na raspravi tuženi je osporio tužbeni zahtjev. Istakao je da tužilja, od kako se udala, nije doprinosila domaćinstvu ostavioca, da je ona materijalno obezbijeđena jer radi kao turistički vodić u Mostaru. Nije sporio da je njihov otac prodao oštećenu kuću sa placem u Mlinima kod Dubrovnika i taj novac upotrijebio za kupovinu sporne nepokretnosti. Međutim, on je istakao da iznos novca koji je njegov otac dobio prodajom nepokretnosti u Mlinima nije bio dovoljan da plati spornu nepokretnost, pa je tuženi, kako je istakao, ''priturio 20.000,00 KM'' od novca koji je uštedila njegova supruga. Naveo je da je uvijek živio na imanju s ocem i majkom, da mu je jedini izvor prihoda poljoprivreda, a on je sa svojom suprugom, pošto je otac posljednjih godina bio onemoćao, i održavao cijelo imanje. Spornu nepokretnost praktično je samo on držao u posjedu i obrađivao je. Tvrdio je i da je zahtijevao od oca da kupoprodajni ugovor o spornoj nepokretnosti glasi na očevo ime, iz poštovanja prema njemu. Stoga je predložio da se tužbeni zahtjev odbije smatrajući da, s obzirom da je živio u zajednici sa ostaviocem, ima pravo da zahtijeva da u zaostavštinu ne ulazi sporna nepokretnost, u skladu sa odredbom čl. 35. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80-u daljem tekstu: ZN).

Da bi dokazao ove činjenice tuženi je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, te svjedoka M. P., njegove supruge, i J. L.

Nakon što je ocijenio dokaze, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07 – u daljem tekstu: ZPP), koje su pred sudom izvele parnične stranke, sud je utvrdio, kao odlučnu činjenicu, da je spornu nepokretnost ostavilac kupio isključivo od novca koji je dobio prodajom svoje nepokretnosti u Mlinima kod Dubrovnika, a koju je stekao zajedničkom gradnjom i doprinosom svoje porodice, u periodu prije izbijanja ratnog sukoba 1991. godine u bivšoj SFR Jugoslaviji.

Sud nije mogao prihvatiti da je tuženi dokazao činjenicu da je on učestvovao sa iznosom od 20.000,00 KM u kupovini sporne nepokretnosti. On je to samo tvrdio u odgovoru na tužbu i u svom iskazu prilikom saslušanja kao parnične stranke. Istina, svjedokinja M. P., supruga tuženog, svjedočila je da je ona dala iznos od 20.000,00 KM ostaviocu, njenom svekru, kada je on kupovao spornu parcelu. Međutim, njen iskaz sud nije mogao prihvatiti. Njeno svjedočenje bilo je vrlo neuvjerljivo i, očigledno, sračunato da tuženi, njen suprug uspije u ovoj parnici. Ni svjedok M. S., koga je predložio tuženi, nije posvjedočio da mu je poznato da su tuženi i njegova supruga učestvovali u kupovini sporne parcele. On je, upravo, istakao da mu je poznato, jer su mu to pričali i ostavilac i tuženi u razgovoru, da je ostavilac spornu parcelu kupio baš od novca koji je dobio prodajom kuće u Mlinima kod Dubrovnika.

Suprotno tvrdnji tuženog i svjedokinje M., svjedoci M. S. i P. Z. bili su vrlo ubjedljivi u svojim iskazima kada su posvjedočili da su oni, kao prve komšije i poznanici od djetinjstva sa pok. N., od njega bili do detalja upoznati kako je i za koji iznos prodao nepokretnost u Mlinima, te kako su tekli njegovi pregovori sa N. F. oko kupovine sporne nepokretnosti. Istakli su da su, nakon što je pok. N. zaključio ugovor o kupoprodaji sa N. F., duže vrijeme sjedili u kući pok. N., a tom prilikom bio je prisutan i tuženi. Pok. N. je, tokom razgovora, u više navrata iznio da je zadovoljan sa prodajom nepokretnosti u Dubrovniku, s obzirom na ukupnu situaciju da se teško dolazi do nepokretnosti koje su ljudi iz BiH imali u Hrvatskoj, a pogotovu što je za taj iznos uspio da kupi spornu nepokretnost, koja je, kako su svjedoci istakli, bila poznata u tom kraju kao izvanredna kosanica-bara koja je godišnje davala više od vagon sijena. Na račun te uspješne prodaje i kupovine, pok. N. je upravo to društvo posebno i počastio, pa su, prilikom potpisivanja ugovora duže sjedili u hotelu ''Metohija'' u Gacku gdje je, pok. N. izrazio zadovoljstvo što je od prodate imovine u Mlinima kupio ''Masnu baru''. On je, čak istakao, i da mu je ostalo da se mogu počastiti. Svjedoci su, takođe, potvrdili da su lično vidjeli ugovor o kupoprodaji koji je zaključio pok. N. sa N. F. i poznato im je da je kupoprodajna cijena u tom ugovoru bila 40.000,00 KM.

I prema ugovoru o kupoprodaji Ov. broj 10/00 od 13.10.2000. godine proizilazi da je kupoprodajna cijena iznosila 40.000,00 KM, a prema ugovoru Ov. broj 47-N5/00 od 17.05.2000. godine ovjeren kod ovlašćenog notara u Dubrovniku kupoprodajna cijena iznosila je 120.000,00 kuna, što prema kursnoj listi na dan zaključenja ugovora o kupovini sporne parcele približno iznosi oko 40.000,00 KM.

Prema izloženom, dokazi koje su izvele parnične stranke čvrsto su uvjerili ovaj sud da je ostavilac pok. N. P. spornu nepokretnost stekao isključivo novcem od prodaje svoje nepokretnosti u Mlinima, Republika Hrvatska.

Stoga je sporna nepokretnost pripadala isključivo ostaviocu u momentu njegove smrti i ona je činila njegovu zaostavštinu u smislu čl.2. i 175 ZN, pa može biti predmet nasljeđivanja

Dakle, tužbeni zahtjev je osnovan, pa je kao takav i usvojen.

Pošto je tužilja uspjela u sporu pripadaju joj i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od sastava tužbe u iznosu od 600,00 KM, prisustva punomoćnika tužilje na dva ročištu u iznosu od po 600, 00 KM, u skladu sa Tar. br. 2. Tarife o nagradama i naknadi za rad advokata (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05), te sudske takse na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema Tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnom dijelu Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04).

SUDIJA
J.J.



POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Izvor: http://www.medijator-prnjavorac.com