Utvrdenje iskljucenja iz nasljeda
Posted: Wed Nov 18, 2015 11:10 am
Utvrđenje isključenja iz nasljeđa
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U FOČI
Broj: _________________
Foča, 10.04.2008. godine.
Osnovni sud u Foči, i to sudija J. J., u pravnoj stvari tužioca M. M. iz Čelebića, opština Foča, koga zastupa tetka J. E. rođ. M. iz Foče, Ul. Podrinjska br.16, protiv tuženog S. M. iz Beograda, Ul. Hercegovačka br. 64, koga zastupa punomoćnik F. R., advokat iz Goražda, Ul. Sarajevska 6, radi utvrđenja osnovanosti isključenja iz nasljeđa, vrijednost spora 45.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane 25.03.2008. godine u prisustvu tužioca i punomoćnika parničnih stranaka, donio je dana 10.04.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev, pa se utvrđuje da je osnovano isključenje tuženog kao nužnog nasljednika iz nasljeđa na zaostavštini pok. P. M. iz Čelebića, opština Foča, koje je on izrazio u svom testamentu sačinjenom 12.07. 2005. godine u Osnovnom sudu u Foči pod brojem R. 129/05.
Tuženi je dužan tužiocu platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 (hiljadu) KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je u tužbi naveo da je pok. P. M., otac parničnih stranaka, umro 03.02.2007. godine u svojoj kući u Čelebićima. On je svojim testamentom koji je sačinio u Osnovnom sudu u Foči 12.07.2005. godine, registrovanim pod brojem R. 129/05, odredio tužioca, svog sina, za jedinog svog nasljednika, a tuženog, takođe, svog sina, u potpunosti isključio iz nasljeđa. Tuženi je osporio osnovanost njegovog isključenja iz nasljeđa, pa je sud tužioca uputio na parnicu radi dokazivanja osnovanosti isključenja. Tužilac je u tužbi posebno opisao da je tuženi otišao na studije u Beograd još 1994. godine, ali nastavu uopšte nije pohađao niti je polagao ispite. Odao se kockanju i neradu. Iako je ostavilac sa suprugom i tužiocem živio isključivo od poljoprivrede, tuženi nijedne godine, otkako je otišao u Beograd, nije došao tokom ljeta da pomogne pri sabiranju ljetine. Dolazio je isključivo kad bi bila porodična slava Đurđevdan. Nikakav gest pažnje prema roditeljima i poštovanja roditeljskog doma nije ispoljavao. Tada bi redovno izazivao nered, vrijeđao bi goste, a naročito oca. Uvijek je prigovarao ocu što je svojevremeno napustio radno mjesto u preduzeću ''Maglić'' Foča i vratio se u selo da živi isključivo od poljoprivrede. Nazivao bi ga neprikladnim imenima. Tako je 06. maja 2005. godine, upravo za porodičnu slavu Đurđevdan, u pripitom stanju, nazivao oca ''svakakvim imenima'' i u takvom, ničim izazvanom, bijesu sasuo mu na glavu čitavu šerpu cicvare, tradicionalnog, vrlo masnog jela od tijesta, sira i kajmaka. Izašao je iz kuće i otišao u Beograd, nakon čega više nije ni dolazio, pa čak ni na očevu sahranu. Iako je otac parničnih stranaka, kako opisuje tužilac u tužbi, mnogo patio zbog toga što je tuženi bio kockar i neradnik, što su svi u njegovom kraju to znali, i što ga je kad god bi došao vrijeđao, ovaj postupak tuženog na porodičnoj slavi ostavioca je toliko teško pogodio da se odlučio da tuženog u testamentu isključi iz nasljeđa. Tužilac je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev jer se tuženi teže ogriješio o moralnu obavezu prema ostaviocu, a odao se i neradu i nepoštenom životu pa, prema shvatanju tužioca, postoje osnovi za isključenje iz nasljeđa propisanog odredbom čl. 45. st. 1. tač.1 i 2. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80-u daljem tekstu: ZN).
Da bi dokazao činjenice koje je iznio u tužbi tužilac je predložio saslušanje svjedoka Z. M., majke parničnih stranaka, T. P., M. P. i S. B., čitanje novinskog članka iz dnevnog lista ''Novosti'' od 27.09.2006. godine pod naslovom: ''Uhapšen kockar i besposličar'' koji se odnosio na tuženog, te uvid u testament pok. P. M. i spis Osnovnog suda u Foči broj O. 14/07 i rješenje roj O. 14/07 od 15.09.2007. godine.
Tuženi je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost njegovog isključenja iz nasljeđa koje je u testamentu izrazio njegov otac. Smatrao je da on ima pravo da živi kako hoće i da je on ''svoj čovjek'', i niko mu to pravo, pa ni otac, nije mogao osporavati. Nije poricao da je oca, kako je istakao, korio. Bilo mu je krivo što je još 1985. godine otac napustio radno mjesto u preduzeću ''Maglić'' i vratio u selo da živi isključivo od poljoprivrede. Nije sporio ni da je za porodičnu slavu naružio oca i prosuo mu jelo na glavu, ali to se ne može smatrati težim ogrešenjem prema ocu, kao ostaviocu. Po shvatanju tuženog, takvi su postupci među srodnicima danas toliko uobičajeni, pa se nikako njegov postupak ne može okarakterisati kao ogrešenje o neke moralne običaje. Danas se ne živi patrijarhalno i pošteno kao nekad, zaključio je tuženi u odgovoru na tužbu i predložio da se tužbeni zahtjev odbije.
Tuženi je kao dokaz jedino predložio saslušanje majke Z. kao svjedoka.
Sud je prihvatio provođenje predloženih dokaza, pa je njihovom ocijenom u skladu sa čl. 8. i 123. st.2. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, u daljem tekstu: ZPP), zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Da bi zavještalac isključio iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio, a kako to propisuje odredba čl. 45. ZN, moraju postojati osnovi isključenja taksativno nabrojani u ovoj odredbi. Tako je navedenom odredbom propisano da zavještalac može isključiti iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio: ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu; ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju; ako je učinio krivično djelo upravljeno na podrivanje vlasti radnog naroda, nezavisnosti zemlje njene odbrambene snage ili socijalističke izgradnje; ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Po mišljenju ovog suda, postojali su osnovi isključenja propisani u odredbi čl. 45.st.1.tač.1. ZN jer se povredom moralne obaveze tuženi, kao nužni nasljednik, teže ogriješio prema svom ocu, kao zavještaocu, ali i iz tač. 4. iste zakonske odredbe jer se tuženi odao neradu i nepoštenom životu.
Uostalom, ni sam tuženi nije osporavao svoje ponašanje i svoje navike, nego je samo to pravdao kao ''uobičajeno u današnje doba''.
S druge strane, dokazi koje je izveo tužilac, uvjerili su sud, bez imalo sumnje, u istinitost činjenica iznesenih u tužbi.
Prije svega, svjedokinja Z. M., majka parničnih stranaka, po prirodi majčinskog odnosa prema sinovima, u konkretnoj situaciji, sasvim je prirodno da govori istinu. Ona je u cjelosti potvrdila navode iz tužbe i uvjerljivo, prilikom kazivanja vrlo potišteno rekla da je tuženi osramotio ne samo ostavioca nego cijelu porodicu M. Detaljno je opisala njegove postupke prema ocu, a naročito ''bruku i sramotu'' koju je počinio za porodičnu slavu pred rodbinom i gostima, a i ''pred samim Bogom'', kako je rekla. Nastavila je kazivati: ''Da nije ništa nego te bruke, dosta je. Pok. P. nije umro, nego je presvisnuo od jada sinovljevog, rđa ga ubila, ko' što ga je i ubila''. Dalje nije mogla ni kazivati, oblio ju je znoj i zamolila je da se više ne ispituje, da ''svoju bruku ne može više ni kazivati''.
I svjedoci T. P., M. P. i S. B. bili su uvjerljivi u kazivanju da je tuženi na dan 06.05.2005. godine teško vrijeđao ostavioca i da mu je tom prilikom sasuo jelo na glavu. Svjedokinja S., inače, student u Beoradu, pojasnila je da je tuženi poznat među svim fočacima kao kockar i besposličar i da ga se svi klone i stide. Poznato joj je i da je hapšen a čitala je i članak u listu ''Novosti''o njegovom hapšenju, zbog kockanja, a kasnije, kako je kazala, i suđen je zbog toga.
Svjedok T. P. uvjerljivo je iznio da mu je poznat odnos tuženog prema ostaviocu, da zna da je tuženi kockar, a što mu je pričala i njegova kćerka P. koja je inače student u Beogradu. To što je na ''porodičnoj slavi uradio to je za naš narod naspram mrtve glave'', slikovito je objasnio ovaj svjedok.
Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da se tuženi povredom moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu. Prema ostaviocu, kao svom ocu ponašao se i ophodio mimo svih uobičajenih pravila i moralnih normi. Njegovo ponašanje mora se porediti sa shvatanjem sredine u kojoj je živio ostavilac P. To je, proističe i iz iskaza svjedoka, još uvijek patrijarhalna sredina gdje je otac kao ''glava kuće'' izuzetno poštovan. Suprotno tim moralnim običajima, tuženi je iskazao krajnje neprilično ponašanje, a naročito na porodičnoj slavi, što je prema shvatanju sredine u kojoj je ostavilac živio naspram ''mrtve glave'', kako je slikovito opisao svjedok T.
I drugi osnov za isključenje tuženog, kao nužnog nasljednika, koji predstavlja odavanje neradu i nepoštenom životu, takođe je dokazan. To su potvrdili svjedoci, a detaljno je opisala svjedokinja S., koja je kao student u Beogradu imala prilike da upozna život tuženog, a potvrdila je i istinitost iz novinskog člana objavljenog u dnevnom listu ''Novosti'' da je tuženi hapšen kao kockar i skitnica.
Uostalom, ni tuženi, praktično, nije osporavao svoje postupke i način života, nego je samo to pravdao zato što je smatrao da je to uobičajeno u ''današnje vrijeme'', kao i da je to njegova ''lična stvar''.
Prema izloženom bilo je osnovano isključenje tuženog iz nasljeđa. Zavještalac je u svom testamentu, koji je pročitan pred sudom, izrazio na nesumnjiv način, shodno čl. 46. st.1. ZN, da isključuje tuženog u potpunosti iz nasljeđa, slikovito navodeći i osnov za isključenje riječima: ''On je toliko nemoralan, da mi samo nije jasno na koga liči, a takav je neradnik i badavadžija da bi prije crko' od gladi nego se latio posla''.
Dakle, bili su ispunjeni uslovi iz čl. 45. i 46. ZN za isključenje tuženog, kao nužnog nasljednika, iz nasljeđa, pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.
Pošto je tužilac uspio u sporu pripadaju mu i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od takse na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04). Tužiocu nisu priznati troškovi sastava tužbe i prisustva punomoćnik na dva ročišta, koje je zahtijevao prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad advokata (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05). Punomoćnik nije bio advokat, nego srodnik tužioca, pa mu, prema odredbi čl. 383. ZPP-a, ne pripada pravo na nagradu koja bi mu pripadala samo u slučaju da je advokat.
S u d i j a
J. J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com
Bosna i Hercegovina
Republika Srpska
OSNOVNI SUD U FOČI
Broj: _________________
Foča, 10.04.2008. godine.
Osnovni sud u Foči, i to sudija J. J., u pravnoj stvari tužioca M. M. iz Čelebića, opština Foča, koga zastupa tetka J. E. rođ. M. iz Foče, Ul. Podrinjska br.16, protiv tuženog S. M. iz Beograda, Ul. Hercegovačka br. 64, koga zastupa punomoćnik F. R., advokat iz Goražda, Ul. Sarajevska 6, radi utvrđenja osnovanosti isključenja iz nasljeđa, vrijednost spora 45.000,00 KM, po zaključenju glavne rasprave održane 25.03.2008. godine u prisustvu tužioca i punomoćnika parničnih stranaka, donio je dana 10.04.2008. godine
P R E S U D U
Usvaja se tužbeni zahtjev, pa se utvrđuje da je osnovano isključenje tuženog kao nužnog nasljednika iz nasljeđa na zaostavštini pok. P. M. iz Čelebića, opština Foča, koje je on izrazio u svom testamentu sačinjenom 12.07. 2005. godine u Osnovnom sudu u Foči pod brojem R. 129/05.
Tuženi je dužan tužiocu platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 (hiljadu) KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e nj e
Tužilac je u tužbi naveo da je pok. P. M., otac parničnih stranaka, umro 03.02.2007. godine u svojoj kući u Čelebićima. On je svojim testamentom koji je sačinio u Osnovnom sudu u Foči 12.07.2005. godine, registrovanim pod brojem R. 129/05, odredio tužioca, svog sina, za jedinog svog nasljednika, a tuženog, takođe, svog sina, u potpunosti isključio iz nasljeđa. Tuženi je osporio osnovanost njegovog isključenja iz nasljeđa, pa je sud tužioca uputio na parnicu radi dokazivanja osnovanosti isključenja. Tužilac je u tužbi posebno opisao da je tuženi otišao na studije u Beograd još 1994. godine, ali nastavu uopšte nije pohađao niti je polagao ispite. Odao se kockanju i neradu. Iako je ostavilac sa suprugom i tužiocem živio isključivo od poljoprivrede, tuženi nijedne godine, otkako je otišao u Beograd, nije došao tokom ljeta da pomogne pri sabiranju ljetine. Dolazio je isključivo kad bi bila porodična slava Đurđevdan. Nikakav gest pažnje prema roditeljima i poštovanja roditeljskog doma nije ispoljavao. Tada bi redovno izazivao nered, vrijeđao bi goste, a naročito oca. Uvijek je prigovarao ocu što je svojevremeno napustio radno mjesto u preduzeću ''Maglić'' Foča i vratio se u selo da živi isključivo od poljoprivrede. Nazivao bi ga neprikladnim imenima. Tako je 06. maja 2005. godine, upravo za porodičnu slavu Đurđevdan, u pripitom stanju, nazivao oca ''svakakvim imenima'' i u takvom, ničim izazvanom, bijesu sasuo mu na glavu čitavu šerpu cicvare, tradicionalnog, vrlo masnog jela od tijesta, sira i kajmaka. Izašao je iz kuće i otišao u Beograd, nakon čega više nije ni dolazio, pa čak ni na očevu sahranu. Iako je otac parničnih stranaka, kako opisuje tužilac u tužbi, mnogo patio zbog toga što je tuženi bio kockar i neradnik, što su svi u njegovom kraju to znali, i što ga je kad god bi došao vrijeđao, ovaj postupak tuženog na porodičnoj slavi ostavioca je toliko teško pogodio da se odlučio da tuženog u testamentu isključi iz nasljeđa. Tužilac je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev jer se tuženi teže ogriješio o moralnu obavezu prema ostaviocu, a odao se i neradu i nepoštenom životu pa, prema shvatanju tužioca, postoje osnovi za isključenje iz nasljeđa propisanog odredbom čl. 45. st. 1. tač.1 i 2. Zakona o nasljeđivanju (''Sl. list SR BiH'', broj 7/80-u daljem tekstu: ZN).
Da bi dokazao činjenice koje je iznio u tužbi tužilac je predložio saslušanje svjedoka Z. M., majke parničnih stranaka, T. P., M. P. i S. B., čitanje novinskog članka iz dnevnog lista ''Novosti'' od 27.09.2006. godine pod naslovom: ''Uhapšen kockar i besposličar'' koji se odnosio na tuženog, te uvid u testament pok. P. M. i spis Osnovnog suda u Foči broj O. 14/07 i rješenje roj O. 14/07 od 15.09.2007. godine.
Tuženi je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost njegovog isključenja iz nasljeđa koje je u testamentu izrazio njegov otac. Smatrao je da on ima pravo da živi kako hoće i da je on ''svoj čovjek'', i niko mu to pravo, pa ni otac, nije mogao osporavati. Nije poricao da je oca, kako je istakao, korio. Bilo mu je krivo što je još 1985. godine otac napustio radno mjesto u preduzeću ''Maglić'' i vratio u selo da živi isključivo od poljoprivrede. Nije sporio ni da je za porodičnu slavu naružio oca i prosuo mu jelo na glavu, ali to se ne može smatrati težim ogrešenjem prema ocu, kao ostaviocu. Po shvatanju tuženog, takvi su postupci među srodnicima danas toliko uobičajeni, pa se nikako njegov postupak ne može okarakterisati kao ogrešenje o neke moralne običaje. Danas se ne živi patrijarhalno i pošteno kao nekad, zaključio je tuženi u odgovoru na tužbu i predložio da se tužbeni zahtjev odbije.
Tuženi je kao dokaz jedino predložio saslušanje majke Z. kao svjedoka.
Sud je prihvatio provođenje predloženih dokaza, pa je njihovom ocijenom u skladu sa čl. 8. i 123. st.2. Zakona o parničnom postupku (''Sl. glasnik RS'', broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, u daljem tekstu: ZPP), zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
Da bi zavještalac isključio iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio, a kako to propisuje odredba čl. 45. ZN, moraju postojati osnovi isključenja taksativno nabrojani u ovoj odredbi. Tako je navedenom odredbom propisano da zavještalac može isključiti iz nasljeđa nasljednika koji ima pravo na nužni dio: ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu; ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom drugu, djetetu ili roditelju; ako je učinio krivično djelo upravljeno na podrivanje vlasti radnog naroda, nezavisnosti zemlje njene odbrambene snage ili socijalističke izgradnje; ako se odao neradu i nepoštenom životu.
Po mišljenju ovog suda, postojali su osnovi isključenja propisani u odredbi čl. 45.st.1.tač.1. ZN jer se povredom moralne obaveze tuženi, kao nužni nasljednik, teže ogriješio prema svom ocu, kao zavještaocu, ali i iz tač. 4. iste zakonske odredbe jer se tuženi odao neradu i nepoštenom životu.
Uostalom, ni sam tuženi nije osporavao svoje ponašanje i svoje navike, nego je samo to pravdao kao ''uobičajeno u današnje doba''.
S druge strane, dokazi koje je izveo tužilac, uvjerili su sud, bez imalo sumnje, u istinitost činjenica iznesenih u tužbi.
Prije svega, svjedokinja Z. M., majka parničnih stranaka, po prirodi majčinskog odnosa prema sinovima, u konkretnoj situaciji, sasvim je prirodno da govori istinu. Ona je u cjelosti potvrdila navode iz tužbe i uvjerljivo, prilikom kazivanja vrlo potišteno rekla da je tuženi osramotio ne samo ostavioca nego cijelu porodicu M. Detaljno je opisala njegove postupke prema ocu, a naročito ''bruku i sramotu'' koju je počinio za porodičnu slavu pred rodbinom i gostima, a i ''pred samim Bogom'', kako je rekla. Nastavila je kazivati: ''Da nije ništa nego te bruke, dosta je. Pok. P. nije umro, nego je presvisnuo od jada sinovljevog, rđa ga ubila, ko' što ga je i ubila''. Dalje nije mogla ni kazivati, oblio ju je znoj i zamolila je da se više ne ispituje, da ''svoju bruku ne može više ni kazivati''.
I svjedoci T. P., M. P. i S. B. bili su uvjerljivi u kazivanju da je tuženi na dan 06.05.2005. godine teško vrijeđao ostavioca i da mu je tom prilikom sasuo jelo na glavu. Svjedokinja S., inače, student u Beoradu, pojasnila je da je tuženi poznat među svim fočacima kao kockar i besposličar i da ga se svi klone i stide. Poznato joj je i da je hapšen a čitala je i članak u listu ''Novosti''o njegovom hapšenju, zbog kockanja, a kasnije, kako je kazala, i suđen je zbog toga.
Svjedok T. P. uvjerljivo je iznio da mu je poznat odnos tuženog prema ostaviocu, da zna da je tuženi kockar, a što mu je pričala i njegova kćerka P. koja je inače student u Beogradu. To što je na ''porodičnoj slavi uradio to je za naš narod naspram mrtve glave'', slikovito je objasnio ovaj svjedok.
Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio kao odlučnu činjenicu da se tuženi povredom moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu. Prema ostaviocu, kao svom ocu ponašao se i ophodio mimo svih uobičajenih pravila i moralnih normi. Njegovo ponašanje mora se porediti sa shvatanjem sredine u kojoj je živio ostavilac P. To je, proističe i iz iskaza svjedoka, još uvijek patrijarhalna sredina gdje je otac kao ''glava kuće'' izuzetno poštovan. Suprotno tim moralnim običajima, tuženi je iskazao krajnje neprilično ponašanje, a naročito na porodičnoj slavi, što je prema shvatanju sredine u kojoj je ostavilac živio naspram ''mrtve glave'', kako je slikovito opisao svjedok T.
I drugi osnov za isključenje tuženog, kao nužnog nasljednika, koji predstavlja odavanje neradu i nepoštenom životu, takođe je dokazan. To su potvrdili svjedoci, a detaljno je opisala svjedokinja S., koja je kao student u Beogradu imala prilike da upozna život tuženog, a potvrdila je i istinitost iz novinskog člana objavljenog u dnevnom listu ''Novosti'' da je tuženi hapšen kao kockar i skitnica.
Uostalom, ni tuženi, praktično, nije osporavao svoje postupke i način života, nego je samo to pravdao zato što je smatrao da je to uobičajeno u ''današnje vrijeme'', kao i da je to njegova ''lična stvar''.
Prema izloženom bilo je osnovano isključenje tuženog iz nasljeđa. Zavještalac je u svom testamentu, koji je pročitan pred sudom, izrazio na nesumnjiv način, shodno čl. 46. st.1. ZN, da isključuje tuženog u potpunosti iz nasljeđa, slikovito navodeći i osnov za isključenje riječima: ''On je toliko nemoralan, da mi samo nije jasno na koga liči, a takav je neradnik i badavadžija da bi prije crko' od gladi nego se latio posla''.
Dakle, bili su ispunjeni uslovi iz čl. 45. i 46. ZN za isključenje tuženog, kao nužnog nasljednika, iz nasljeđa, pa je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.
Pošto je tužilac uspio u sporu pripadaju mu i troškovi postupka, na osnovu čl. 386. ZPP-a. Troškovi se sastoje od takse na tužbu i presudu u iznosu od po 500,00 KM, prema tar. br. 1. i 2. Taksene tarife kao sastavnog dijela Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'', broj 18/99-97/04). Tužiocu nisu priznati troškovi sastava tužbe i prisustva punomoćnik na dva ročišta, koje je zahtijevao prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad advokata (''Sl. glasnik RS'', broj 68/05). Punomoćnik nije bio advokat, nego srodnik tužioca, pa mu, prema odredbi čl. 383. ZPP-a, ne pripada pravo na nagradu koja bi mu pripadala samo u slučaju da je advokat.
S u d i j a
J. J.
POUKA O PRAVU NA IZJAVLjIVANjE PRAVNOG LIJEKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu Okružnom sudu u Trebinju u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com