Urucenje dokumenata po pitanjima indirektnog oporezivanja
Posted: Sat Mar 23, 2019 10:14 am
Uručenje dokumenata po pitanjima indirektnog oporezivanja
U postupcima indirektnog oporezivanja koji su pokrenuti po službenoj dužnosti, pravilno je prvostepeni organ primijenio odredbu člana 65. stav
2. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, a ne odredbe o dostavljanju propisane Zakonom o upravnom postupku, jer se radi o lex specialis zakonu.
Iz obrazloženja:
Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem tužene UIO Banja Luka broj 01/4-2-UP/II- 396/15 od 14.09.2015. godine odbijena žalba tužitelja izjavljena na rješenje Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar broj 04/4-1/III-17-1-UP/I-4-000018-5/15 od 25.06.2015. godine, a kojim rješenjem je odbačena kao neblagovremena žalba tužitelja izjavljena na Zaključak Sektora za poreze Odsjek za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar broj 04/4-1/III-17-I-UP/I-4-000018- 4/15 od 12.05.2015. godine, kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar o utvrđivanju razreza porezne obaveze broj 04/4-1/III-17-1-UP/1-4-000018-4/15 od 11.03.2015. godine.
Iz dokaza u spisu nesporno proizlazi da je tužitelj propustio zakonom propisani rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih
obveznika Mostar o utvrđivanju razreza porezne obaveze broj 04/4-1/III-17-1- UP/1-4-000018-4/15 od 11.03.2015. godine. Pravilno od strane tužene nisu prihvaćeni razlozi navedeni u zahtjevu za povrat u pređašnje stanje koji opravdavaju tužitelja za prekoračenje roka za izjavljivanje žalbe. Naime, vijeće za upravne sporove je ocijenilo kao pravilnim postupanje tuženog organa u pogledu dostavljanja rješenja o razrezu neizravnih poreza tužitelju „L...“ d.o.o sa sjedištem u ..., ..., odnosno da prilikom dostavljanja rješenja nije došlo do povrede pravila postupka u pogledu dostavljanja. Kod utvrđivanja poreske obaveze poreskom obvezniku primijenjene su odredbe Zakona o postupku indirektnog oporezivanja („Službeni glasnik BiH“ broj: 89/05 i 100/13) i to odredbe člana 65. stav 1. navedenog zakona–postupci koji se pokreću po službenoj dužnosti, pa je stoga i rješenje o utvrđivanju poreske obaveze uručeno na adresu podnosioca zahtjeva. Navedena odredba u stavu 2. propisuje da se dokumenti mogu uručiti na adresu osobe koje ima obaveze indirektnih poreza, na adresu njegovog zastupnika, na njegovo radno mjesto, na mjesto poslovne djelatnosti ili na bilo koje drugo mjesto koje je odgovarajuće za ove potrebe.
Dakle, u konkretnom slučaju izostala je primjena Zakona o upravnom postupku iz razloga što se isti prema odredbi člana 2. stav 1. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja supsidijarno primjenjuje-Opći principi će se dopunski primijeniti samo ako odredbe zakona o indirektnim propisima i podzakonskih akata nisu dovoljne. Odrebama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja su propisana pravila dostavljanja dokumenata, a isti zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o upravnom postupku. Istim zakonom je propisan i rok za žalbu protiv svakog prvostepenog rješenja, koji prema članu 136. tog zakona iznosi 15 dana od dana uručenja rješenja. Na postupak rješavanja po žalbi obzirom da nije detaljno regulisan navedenim zakonom Uprava za indirektno oporezivanje primjenjuje odredbe Zakona o upravnom postupku. Stoga nema osnova pozivanje tužitelja na pogrešnu primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku u pogledu pitanja uručenja dokumenata, odnosno pozivanje na praksu Vrhovnog suda Srbije iz 1980. godine. Cijeneći odredbu člana 65. stav 2. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, pravilno je prvostepeni organ izvršio dostavljanje rješenja na adresu zakonskog zastupnika tužitelja, jer je to neposredno odgovorna osoba tužitelja koja je prema članu 25. stav 2. navedenog zakona ovlaštena da zastupa pravno lice
„L...“ d.o.o. u postupcima indirektnog oporezivanja. Iz stanja spisa se da zaključiti da je dostavljanje izvršeno na adresu prebivališta koja je navedena od strane tužitelja kao zainteresovane strane. Pravilno vijeće za upravne sporove zaključuje da je tužena u žalbenom postupku cijenila činjenicu o prekoračenju prekluzivnog roka za izjavljivanje žalbe. Naime, ožalbeni zaključak od 12.05.2015. godine je
dostavljen zakonskom zastupniku tužitelja dana 13.05.2015. godine, tako da je posljednji dan isteka roka isticao dana 28.05.2015. godine. Kako je punomoćnik tužitelja žalbu putem preporučene pošiljke poslao dana 01.06.2015. godine, dakle po proteku roka od 15 dana, to je pravilna odluka tuženog organa o odbacivanju žalbe kao neblagovremene primjenom odredbe člana 222. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 020324 17 Uvp od 18.10.2017. godine)
https://www.pravobih.com/
U postupcima indirektnog oporezivanja koji su pokrenuti po službenoj dužnosti, pravilno je prvostepeni organ primijenio odredbu člana 65. stav
2. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, a ne odredbe o dostavljanju propisane Zakonom o upravnom postupku, jer se radi o lex specialis zakonu.
Iz obrazloženja:
Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem tužene UIO Banja Luka broj 01/4-2-UP/II- 396/15 od 14.09.2015. godine odbijena žalba tužitelja izjavljena na rješenje Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar broj 04/4-1/III-17-1-UP/I-4-000018-5/15 od 25.06.2015. godine, a kojim rješenjem je odbačena kao neblagovremena žalba tužitelja izjavljena na Zaključak Sektora za poreze Odsjek za kontrolu velikih poreskih obveznika Grupa za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar broj 04/4-1/III-17-I-UP/I-4-000018- 4/15 od 12.05.2015. godine, kojim je odbijen prijedlog tužitelja za povrat u pređašnje stanje zbog propuštanja roka za žalbu na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika Mostar o utvrđivanju razreza porezne obaveze broj 04/4-1/III-17-1-UP/1-4-000018-4/15 od 11.03.2015. godine.
Iz dokaza u spisu nesporno proizlazi da je tužitelj propustio zakonom propisani rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih
obveznika Mostar o utvrđivanju razreza porezne obaveze broj 04/4-1/III-17-1- UP/1-4-000018-4/15 od 11.03.2015. godine. Pravilno od strane tužene nisu prihvaćeni razlozi navedeni u zahtjevu za povrat u pređašnje stanje koji opravdavaju tužitelja za prekoračenje roka za izjavljivanje žalbe. Naime, vijeće za upravne sporove je ocijenilo kao pravilnim postupanje tuženog organa u pogledu dostavljanja rješenja o razrezu neizravnih poreza tužitelju „L...“ d.o.o sa sjedištem u ..., ..., odnosno da prilikom dostavljanja rješenja nije došlo do povrede pravila postupka u pogledu dostavljanja. Kod utvrđivanja poreske obaveze poreskom obvezniku primijenjene su odredbe Zakona o postupku indirektnog oporezivanja („Službeni glasnik BiH“ broj: 89/05 i 100/13) i to odredbe člana 65. stav 1. navedenog zakona–postupci koji se pokreću po službenoj dužnosti, pa je stoga i rješenje o utvrđivanju poreske obaveze uručeno na adresu podnosioca zahtjeva. Navedena odredba u stavu 2. propisuje da se dokumenti mogu uručiti na adresu osobe koje ima obaveze indirektnih poreza, na adresu njegovog zastupnika, na njegovo radno mjesto, na mjesto poslovne djelatnosti ili na bilo koje drugo mjesto koje je odgovarajuće za ove potrebe.
Dakle, u konkretnom slučaju izostala je primjena Zakona o upravnom postupku iz razloga što se isti prema odredbi člana 2. stav 1. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja supsidijarno primjenjuje-Opći principi će se dopunski primijeniti samo ako odredbe zakona o indirektnim propisima i podzakonskih akata nisu dovoljne. Odrebama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja su propisana pravila dostavljanja dokumenata, a isti zakon je lex specialis u odnosu na Zakon o upravnom postupku. Istim zakonom je propisan i rok za žalbu protiv svakog prvostepenog rješenja, koji prema članu 136. tog zakona iznosi 15 dana od dana uručenja rješenja. Na postupak rješavanja po žalbi obzirom da nije detaljno regulisan navedenim zakonom Uprava za indirektno oporezivanje primjenjuje odredbe Zakona o upravnom postupku. Stoga nema osnova pozivanje tužitelja na pogrešnu primjenu odredbi Zakona o upravnom postupku u pogledu pitanja uručenja dokumenata, odnosno pozivanje na praksu Vrhovnog suda Srbije iz 1980. godine. Cijeneći odredbu člana 65. stav 2. Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, pravilno je prvostepeni organ izvršio dostavljanje rješenja na adresu zakonskog zastupnika tužitelja, jer je to neposredno odgovorna osoba tužitelja koja je prema članu 25. stav 2. navedenog zakona ovlaštena da zastupa pravno lice
„L...“ d.o.o. u postupcima indirektnog oporezivanja. Iz stanja spisa se da zaključiti da je dostavljanje izvršeno na adresu prebivališta koja je navedena od strane tužitelja kao zainteresovane strane. Pravilno vijeće za upravne sporove zaključuje da je tužena u žalbenom postupku cijenila činjenicu o prekoračenju prekluzivnog roka za izjavljivanje žalbe. Naime, ožalbeni zaključak od 12.05.2015. godine je
dostavljen zakonskom zastupniku tužitelja dana 13.05.2015. godine, tako da je posljednji dan isteka roka isticao dana 28.05.2015. godine. Kako je punomoćnik tužitelja žalbu putem preporučene pošiljke poslao dana 01.06.2015. godine, dakle po proteku roka od 15 dana, to je pravilna odluka tuženog organa o odbacivanju žalbe kao neblagovremene primjenom odredbe člana 222. stav 2. Zakona o upravnom postupku BiH.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 U 020324 17 Uvp od 18.10.2017. godine)
https://www.pravobih.com/