Sukcesija drzava
Posted: Sun Feb 12, 2017 12:47 pm
Sukcesija država
To je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojeća pravila međunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je moguće ustanoviti državu prethodnicu (ili više njih) – te jednu ili više država sljednica.
Sukcesija država ne nastupa kada se u nekoj državi u njenim postojećim granicama dese i duboke političke promjene.
1) Ustup (cesija) – postojeća država prethodnica ustupa dio svog područja nekoj već postojećoj državi sljednici i to najčešće mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu. – Niti stara država nestaje, niti nastaje nova država.
2) Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) - Država prethodnica u potpunosti postaje dijelom druge, već postojeće države sljednice (DDR i SR Njemačka). Država prethodnica prestaje postojati.
3) Ujedinjenje – Dvije ili više država prethodnica ujedinjuju se u novu državu sljednicu, i time gube svoju državnost. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna Republika Jemen Republika Jemen). Nastaje sasvim nova država sljednica.
4) Odvajanje (secesija) – Na dijelu ili na dijelovima područja države prethodnice koja i dalje postoji, nastaju jedna ili više novih država sljednica. (primjer ovoga je proces dekolonizacije nakon II svj. rata). Država prethodnica i dalje postoji na umanjenom području, ali nastaju jedna ili više novih država sljednica.
5) Raspad (disolucija) – Država prethodnica se raspada i prestaje postojati – na njenom području nastaju dvije ili više novih država sljednica. (SSSR, SFRJ, Osmansko carstvo, Austro-Ugarska itd.)
6) Podjela (partition) – više susjednih država sljednica u cjelosti podijeli čitavo područje države prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teško zamisliv. (npr. 1939. nacistička Njemačka i SSSR su podijelili Poljsku, ali to nisu priznale druge države).
Ove različite situacije zahtijevaju različita pravna pravila za rješavanje nastalih problema. Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije država. Godine 1983. je potpisana Bečka konvencija o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova (Bečka konvencija iz 1983.) Čini se da ona nikad neće stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 država postane njenim članicama. Ali uputno je izložiti temeljna pravila sadržana u toj konvenciji u vezi sa:
(a) DRŽAVLJANSTVO: Nove države sljednice slobodne su da uređuju pitanja u vezi sa svojim državljanstvom i to putem vlastitih zakona. Pri tomu moraju voditi računa o tomu da se primjenom svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez državljanstva (apatridi).
(b) PENZIJE: Svaka osoba koja je stekla pravo na penziju u državi prethodnici zadržava to svoje pravo. Države sljedcie moraju sklopiti ugovore o isplati penzija iz penzionih fondova bivše države, te o isplati penzija koje su građani neke nove države sljednice stekli na području koje je postalo drugom državom. U ovom pogledu je zabranjena diskriminacija!
(c) VLASNIČKA PRAVA: Privatna imovina fizičkih i pravnih lica nije predmet sukcesije država!
________________________________________
(d) DRŽAVNI ARHIVI: Državne arhive države prethodnice čine dokumenti (uključ. filmske, elektronske i druge zapise) što su ih organi države prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na datum sukcesije pripadali državi prethodnici.
Dakle, nisu predmetom sukcesije:
- državni arhivi federalnih jedinica koje su postale državama sljednicama
- arhivi općina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina na području svake od država sljednica
- crkveni, privatni i slični arhivi
Državni arhivi koji jesu predmet sukcesije, dijele se u tri skupine:
(1) dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji «radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država» moraju biti u državama sljednicama, moraju se svim tim državama predati u kopijama.
(2) Dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji se direktno odnose na područje jedne ili više država sljednica treba u originalima predati tim državama (npr. uređenje granica itd.)
(3) Kada se radi o raspadu i o nestanku države prethodnice, svi ostali državni arhivi države prethodnice prelaze na države sljednice na pravičan način, vodeći pri tomu računa o svim relevantnim okolnostima.
Ipak, sve države sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi državnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili, ali pod zajedničkom skrbi.
________________________________________
(e) DRŽAVNA IMOVINA: «Državna imovina države prethodnice» označava imovinu, prava i interese, koji su na datum sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prethodnice pripadali državi prethodnici.
Predmet sukcesije nije:
- imovina bivših država članica federacije
- imovina općina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina
- cjelokupna pirvatna imovina
Predmet sukcesije jeste:
- Nepokretna državna imovina – ostaje državama sljednicama na području kojih se nalazi. Ako je veoma neravnomjerno raspoređena, postoji mogućnost njene procjene i uzajamnih pravičnih kompenzacija.
- Pokretna državna imovina – ukoliko se nalazi na području države sljednice, trebalo bi da pređe u njeno vlasništvo, uz mogućnost pravičnih kompenzacija ako je neravnomjerno raspoređena. Ovaj zahrtjev je nemoguće poštovati u uslovima agresivnog rata.
Imovina koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se «u pravičnim razmjerima». To je uvijek faktičko pitanje.
(f) DRŽAVNI DUGOVI:
a. Alocirani dug – dug koji je podigla neka bivša federalna jedinica, ili neka općina ili poduzeće s njenog područja, ili ga je podigla (garantirala) država prethodnica, ali je u cijelosti utrošen na području koje je postalo područjem države sljednice u potpunosti prelazi na tu državu sljednicu.
b. Nealocirani (opći) dug – dijeli se između svih država sljednica po ključu koji vrijedi za podjelu državne imovine države prethodnice.
________________________________________
(g) SUKCESIJA U ČLANSTVU MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA:
Ne postoji nikakvo opće pravilo međunarodnog prava glede sukcesija država u članstvu u međunarodnim organizacijama.
Osim ako je država prethodnica ili država nasljednica očuvala identitet u svojoj međunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija), u svim ostalim slučajevima odlučujuća je politička volja većine država članica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije da prime novu državu u članstvo.
https://www.pravobih.com/
To je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojeća pravila međunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je moguće ustanoviti državu prethodnicu (ili više njih) – te jednu ili više država sljednica.
Sukcesija država ne nastupa kada se u nekoj državi u njenim postojećim granicama dese i duboke političke promjene.
1) Ustup (cesija) – postojeća država prethodnica ustupa dio svog područja nekoj već postojećoj državi sljednici i to najčešće mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu. – Niti stara država nestaje, niti nastaje nova država.
2) Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) - Država prethodnica u potpunosti postaje dijelom druge, već postojeće države sljednice (DDR i SR Njemačka). Država prethodnica prestaje postojati.
3) Ujedinjenje – Dvije ili više država prethodnica ujedinjuju se u novu državu sljednicu, i time gube svoju državnost. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna Republika Jemen Republika Jemen). Nastaje sasvim nova država sljednica.
4) Odvajanje (secesija) – Na dijelu ili na dijelovima područja države prethodnice koja i dalje postoji, nastaju jedna ili više novih država sljednica. (primjer ovoga je proces dekolonizacije nakon II svj. rata). Država prethodnica i dalje postoji na umanjenom području, ali nastaju jedna ili više novih država sljednica.
5) Raspad (disolucija) – Država prethodnica se raspada i prestaje postojati – na njenom području nastaju dvije ili više novih država sljednica. (SSSR, SFRJ, Osmansko carstvo, Austro-Ugarska itd.)
6) Podjela (partition) – više susjednih država sljednica u cjelosti podijeli čitavo područje države prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teško zamisliv. (npr. 1939. nacistička Njemačka i SSSR su podijelili Poljsku, ali to nisu priznale druge države).
Ove različite situacije zahtijevaju različita pravna pravila za rješavanje nastalih problema. Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije država. Godine 1983. je potpisana Bečka konvencija o sukcesiji država glede državne imovine, arhiva i dugova (Bečka konvencija iz 1983.) Čini se da ona nikad neće stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 država postane njenim članicama. Ali uputno je izložiti temeljna pravila sadržana u toj konvenciji u vezi sa:
(a) DRŽAVLJANSTVO: Nove države sljednice slobodne su da uređuju pitanja u vezi sa svojim državljanstvom i to putem vlastitih zakona. Pri tomu moraju voditi računa o tomu da se primjenom svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez državljanstva (apatridi).
(b) PENZIJE: Svaka osoba koja je stekla pravo na penziju u državi prethodnici zadržava to svoje pravo. Države sljedcie moraju sklopiti ugovore o isplati penzija iz penzionih fondova bivše države, te o isplati penzija koje su građani neke nove države sljednice stekli na području koje je postalo drugom državom. U ovom pogledu je zabranjena diskriminacija!
(c) VLASNIČKA PRAVA: Privatna imovina fizičkih i pravnih lica nije predmet sukcesije država!
________________________________________
(d) DRŽAVNI ARHIVI: Državne arhive države prethodnice čine dokumenti (uključ. filmske, elektronske i druge zapise) što su ih organi države prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na datum sukcesije pripadali državi prethodnici.
Dakle, nisu predmetom sukcesije:
- državni arhivi federalnih jedinica koje su postale državama sljednicama
- arhivi općina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina na području svake od država sljednica
- crkveni, privatni i slični arhivi
Državni arhivi koji jesu predmet sukcesije, dijele se u tri skupine:
(1) dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji «radi redovitog upravljanja područjem na koje se odnosi sukcesija država» moraju biti u državama sljednicama, moraju se svim tim državama predati u kopijama.
(2) Dijelovi državnih arhiva države prethodnice koji se direktno odnose na područje jedne ili više država sljednica treba u originalima predati tim državama (npr. uređenje granica itd.)
(3) Kada se radi o raspadu i o nestanku države prethodnice, svi ostali državni arhivi države prethodnice prelaze na države sljednice na pravičan način, vodeći pri tomu računa o svim relevantnim okolnostima.
Ipak, sve države sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi državnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili, ali pod zajedničkom skrbi.
________________________________________
(e) DRŽAVNA IMOVINA: «Državna imovina države prethodnice» označava imovinu, prava i interese, koji su na datum sukcesije država, prema unutrašnjem pravu države prethodnice pripadali državi prethodnici.
Predmet sukcesije nije:
- imovina bivših država članica federacije
- imovina općina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina
- cjelokupna pirvatna imovina
Predmet sukcesije jeste:
- Nepokretna državna imovina – ostaje državama sljednicama na području kojih se nalazi. Ako je veoma neravnomjerno raspoređena, postoji mogućnost njene procjene i uzajamnih pravičnih kompenzacija.
- Pokretna državna imovina – ukoliko se nalazi na području države sljednice, trebalo bi da pređe u njeno vlasništvo, uz mogućnost pravičnih kompenzacija ako je neravnomjerno raspoređena. Ovaj zahrtjev je nemoguće poštovati u uslovima agresivnog rata.
Imovina koja se nalazi u inostranstvu, dijeli se «u pravičnim razmjerima». To je uvijek faktičko pitanje.
(f) DRŽAVNI DUGOVI:
a. Alocirani dug – dug koji je podigla neka bivša federalna jedinica, ili neka općina ili poduzeće s njenog područja, ili ga je podigla (garantirala) država prethodnica, ali je u cijelosti utrošen na području koje je postalo područjem države sljednice u potpunosti prelazi na tu državu sljednicu.
b. Nealocirani (opći) dug – dijeli se između svih država sljednica po ključu koji vrijedi za podjelu državne imovine države prethodnice.
________________________________________
(g) SUKCESIJA U ČLANSTVU MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA:
Ne postoji nikakvo opće pravilo međunarodnog prava glede sukcesija država u članstvu u međunarodnim organizacijama.
Osim ako je država prethodnica ili država nasljednica očuvala identitet u svojoj međunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija), u svim ostalim slučajevima odlučujuća je politička volja većine država članica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije da prime novu državu u članstvo.
https://www.pravobih.com/