Rarinca v. Romania
Posted: Tue Feb 09, 2021 4:20 pm
Rarinca v. Romania (br. 10003/16), 12.1.2021. Aplikacija odbačena kao očigledno neosnovana
Aplikantica je Mariana Rarinca, rumunska državljanka, rođena 1959. godine. Živi u Galați (Rumunija).
Slučaj se tiče sudskog postupka koji je vođen zbog ucjene predsjednika najvišeg suda u Rumuniji.
Tadašnji predsjednik Visokog kasacionog suda L.D.S. podnio je 2014. godine krivičnu prijavu protiv aplikantice. Aplikantica je 18. decembra 2014. godine osuđena za ucjenu i izrečena joj je uslovna zatvorska kazna u trajanju od tri godine.
Obje strane su se žalile na presudu. Aplikantica se, između ostalog, žalila na pristrasnost Nacionalnog odjela za borbu protiv korupcije (DNA). Žalba joj je uvažena, te je u konačnici oslobođena pravomoćnom presudom. Sud je utvrdio da u postupku nije dokazano postojanje bitnih elemenata ucjene, te da prvostepeni sud nije pravilno ispitao dokaze i argumente aplikantice.
DNA je 29. maja 2015. godine, uložila vanredan pravni lijek, kojim je traženo da se presuda od 20. maja 2015. ukine zbog nedostatka nepristranosti jednog od članova vijeća. Aplikantica se usprotivila ovakvom zahtjevu, tvrdeći da se navedeni postupak ne bi trebao koristiti za osiguravanje osuđujuće presude. Nakon nekoliko procesnih koraka – od kojih su neki održani bez prisustva aplikantice – pravni lijek je proglašen dopuštenim, te je osnovano vijeće za ispitivanje merituma. Aplikantica je osporila imenovanje nekih članova vijeća navodeći njihovu pristrasnost, ali je njen prigovor odbačen. Vanredni pravni lijek je dopušten, ukinuta je drugostepena presuda i naloženo je preispitivanje žalbe. Aplikantica se žalila i tražila poništenje ovakve odluke, ali je žalba odbačena kao nedopuštena.
Aplikantica je takođe neuspješno prigovarala na sastav sudskog vijeća određenog za preispitivanje žalbe, navodeći njihovu pristrasnost. Sud je dozvolio aplikantici da uloži dokaze u spis predmeta. Međutim, Sud je u konačnici odbio žalbe i potvrdio prvostepenu presudu. Aplikantica je zatim uložila žalbu tražeći ukidanje presude, navodeći nezakonit sastav i pristrasnost sudskog vijeća, ističući, između ostalog, da je jedan od sudija izrazio svoje mišljenje o ishodu postupka prije nego što je odlučeno u predmetu. Nakon nekoliko procesnih koraka, žalba je konačno proglašena nedopuštenom 22. oktobra 2015. godine, smatrajući da je aplikantica tražila da se zaobiđu pravila o izuzeću sudija.
Pozivajući se na član 6. (pravo na pravično suđenje), aplikantica se žali da je, između ostalog, postupak protiv nje bio nepravičan, neka od sudskih vijeća bila su nezakonito sastavljena, a neke sudije su bile pristrasne, nije bila prisutna na određenim sudskim ročištima, te da su njezini ustavni argumenti proizvoljno odbačeni.
Pozivajući se na član 4. Protokola br. 7 (pravo da ne bude suđena ili kažnjena dva puta), aplikantica se žali da je, ukidanjem konačne oslobađajuće presude, dva puta optužena za ista krivična djela.
Pozivajući se na članove 14 (zabrana diskriminacije), 17 (zabrana zloupotrebe prava) i 18 (granice korištenja ograničenja prava) i član 1. Protokola br. 12 (opšta zabrana diskriminacije), uzeti samostalno ili u vezi sa članom 6. i članom 4. Protokola br. 7, aplikantica se žali na diskriminatorni tretman, zloupotrebu moći i ograničenja njenih prava koja su joj nametnuta od strane vlasti.
Aplikantica je Mariana Rarinca, rumunska državljanka, rođena 1959. godine. Živi u Galați (Rumunija).
Slučaj se tiče sudskog postupka koji je vođen zbog ucjene predsjednika najvišeg suda u Rumuniji.
Tadašnji predsjednik Visokog kasacionog suda L.D.S. podnio je 2014. godine krivičnu prijavu protiv aplikantice. Aplikantica je 18. decembra 2014. godine osuđena za ucjenu i izrečena joj je uslovna zatvorska kazna u trajanju od tri godine.
Obje strane su se žalile na presudu. Aplikantica se, između ostalog, žalila na pristrasnost Nacionalnog odjela za borbu protiv korupcije (DNA). Žalba joj je uvažena, te je u konačnici oslobođena pravomoćnom presudom. Sud je utvrdio da u postupku nije dokazano postojanje bitnih elemenata ucjene, te da prvostepeni sud nije pravilno ispitao dokaze i argumente aplikantice.
DNA je 29. maja 2015. godine, uložila vanredan pravni lijek, kojim je traženo da se presuda od 20. maja 2015. ukine zbog nedostatka nepristranosti jednog od članova vijeća. Aplikantica se usprotivila ovakvom zahtjevu, tvrdeći da se navedeni postupak ne bi trebao koristiti za osiguravanje osuđujuće presude. Nakon nekoliko procesnih koraka – od kojih su neki održani bez prisustva aplikantice – pravni lijek je proglašen dopuštenim, te je osnovano vijeće za ispitivanje merituma. Aplikantica je osporila imenovanje nekih članova vijeća navodeći njihovu pristrasnost, ali je njen prigovor odbačen. Vanredni pravni lijek je dopušten, ukinuta je drugostepena presuda i naloženo je preispitivanje žalbe. Aplikantica se žalila i tražila poništenje ovakve odluke, ali je žalba odbačena kao nedopuštena.
Aplikantica je takođe neuspješno prigovarala na sastav sudskog vijeća određenog za preispitivanje žalbe, navodeći njihovu pristrasnost. Sud je dozvolio aplikantici da uloži dokaze u spis predmeta. Međutim, Sud je u konačnici odbio žalbe i potvrdio prvostepenu presudu. Aplikantica je zatim uložila žalbu tražeći ukidanje presude, navodeći nezakonit sastav i pristrasnost sudskog vijeća, ističući, između ostalog, da je jedan od sudija izrazio svoje mišljenje o ishodu postupka prije nego što je odlučeno u predmetu. Nakon nekoliko procesnih koraka, žalba je konačno proglašena nedopuštenom 22. oktobra 2015. godine, smatrajući da je aplikantica tražila da se zaobiđu pravila o izuzeću sudija.
Pozivajući se na član 6. (pravo na pravično suđenje), aplikantica se žali da je, između ostalog, postupak protiv nje bio nepravičan, neka od sudskih vijeća bila su nezakonito sastavljena, a neke sudije su bile pristrasne, nije bila prisutna na određenim sudskim ročištima, te da su njezini ustavni argumenti proizvoljno odbačeni.
Pozivajući se na član 4. Protokola br. 7 (pravo da ne bude suđena ili kažnjena dva puta), aplikantica se žali da je, ukidanjem konačne oslobađajuće presude, dva puta optužena za ista krivična djela.
Pozivajući se na članove 14 (zabrana diskriminacije), 17 (zabrana zloupotrebe prava) i 18 (granice korištenja ograničenja prava) i član 1. Protokola br. 12 (opšta zabrana diskriminacije), uzeti samostalno ili u vezi sa članom 6. i članom 4. Protokola br. 7, aplikantica se žali na diskriminatorni tretman, zloupotrebu moći i ograničenja njenih prava koja su joj nametnuta od strane vlasti.