Pravno valjani ugovori o prometu nepokretnosti
Posted: Wed Jun 17, 2020 1:46 pm
PRAVNO VALjANI UGOVORI O PROMETU NEPOKRETNOSTI
Zakon o prometu nepokretnosti
član 9
Pravno su valjani ugovori o prometu nepokretnosti zaključeni u pismenoj formi sa potpisima ugovarača ovjerenim u sudu.
Obrazloženje:
"Žalba tužilaca osnovano ističe da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo i odredbe člana 33 Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima ("Sližbeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03 - u daljem tekstu ZOSPO) i člana 47 Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 112/06), i da odluka suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužilaca nije pravilna.
Prvostepeni sud je pravilnom ocjenom dokaza koji su izvedeni u toku postupka, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i nisu osnovani žalbeni navodi tužilaca da je sud povrijedio odredbe člana 191 stav 4 ZPP koje su u vezi sa članom 209 ZPP uticale na zakonitost presude prvostepenog suda. Prvostepeni sud je cijenio izvedene dokaze u smislu člana 8 ZPP i utvrdio sve činjenice koje su relevantne za presuđenje. Međutim, prvostepena presuda je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i pravni zaključak prvostepenog suda se ne može prihvatiti.
Iz stanja spisa ove parnice, proizlazi da je prvobitno postavljen tužbeni zahtjev tužilaca se odnosio na utvrđenje pravne valjanosti zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti i da su tužioci na osnovu tih ugovora stekli pravo vlasništva na objektima i zemljištu na kome su objekti sagrađeni.
Nakon donošenja rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj... od 20.11.2013. godine kojim je ukinuta prvostepena presuda broj... od 30.11.2013. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, tužioci su uredili tužbeni zahtjev podneskom koji je dostavljen sudu dana 27.01.2014. godine. Tužioci su ostali kod tužbenog zahtjeva kojim su tražili utvrđenje pravne valjanosti zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti i zahtjeva za utvrđenje sticanja prava vlasništva na kupljenim i dograđenim dijelovima njihovih stambenih jedinica. Tim podneskom su tužioci povukli zahtjev koji se odnosio na sticanje prava korištenja zemljišta na kome se nalaze predmetni objekti, tako da pozivanje prvostepenog suda na odredbu člana 47 Zakona o građevinskom zemljištu Republike Rrpske je bez uticaja na razrješenje spornog odnosa. Tužioci postavljenim tužbenim zahtjevom nisu tražili utvrđenje prava koja se mogu sticati na gradskom građevinskom zemljištu na kome su objekti izgrađeni, što u žalbi osnovano ističu tužioci. Ova odredba je od značaja za vođenje upravnog postupka u vezi sa mogućom legalizacijom bespravno sagrađenih objekata.
Kad je u pitanju pravna valjanost zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti, pravilan je zaključak prvostepenog suda da ugovori ispunjavaju sve formalno pravne uslove u smislu Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni glasnik SFRJ" broj 43/65, 57/65 i 17/67) koji je na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naime odredbom člana 9 ovog ugovora je propisano da Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo korištenja i li pravo svojine na zemljište ili zgradu mora biti pismen. Ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Kada se ima u vidu odredba člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti ("Sužbeni glasnik SFRJ broj 38/78) koja propisuje takođe pismenu formu za zaključenje ugovora kojim se prometuju nepokretnosti, ali da potpisi ugovarača moraju biti ovjereni u sudu, zaključeni ugovori su pravno valjani.
Naime, ugovor između Sekcije za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP S. kao prodavca i K. M. 1 kao kupca je zaključen dana 22.08.1969. godine a potpisi ugovornih strana su ovjereni kod Opštinskog suda u B. po brojem... dana 19.01.1982. godine. Predmet ovog ugovora je jednosoban stan u B., … broj…, površine 32 m2, prizemlje u zgradi koja se vodi pod brojem... U vrijeme zaključenja ugovora prednik tužiteljice K. M. 1 se sa porodicom nalazio u posjedu ovog stana i ugovor je u cjelosti realizovan i isplaćena je kupoprodajna cijena. Ove činjenice nisu u postupku ni sporne.
Drugi ugovor koji je predmet tužbenog zahtjeva je zaključen 09.07.1972. godine između Pogona za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP s. kao prodavca i m. Lj. kao kupca. ugovor je ovjeren kod Opštinskog suda u B. pod brojem... dana 17.03.1982. godine. predmet ovog ugovora je željeznička zgrada u B. koja se nalazi u … ulici broj... Ugovorom je definisano da će se pitanje dodjele građevinskog zemljišta regulisati posebnim ugovorom. I ovaj ugovor je u cjelosti realizovan i isplaćena je kupoprodajna cijena.
Treći ugovor je zaključen između Pogona za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP S., kao prodavca i V. M. kao kupca. Ugovor je ovjeren kod Opštinskog suda u B. pod brojem... dana 17.03.1982. godine, u Ulici…broj…, registrovana kao broj..."
(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 P 050759 15 Gž 2 od 14.5.2015. godine)
Zakon o prometu nepokretnosti
član 9
Pravno su valjani ugovori o prometu nepokretnosti zaključeni u pismenoj formi sa potpisima ugovarača ovjerenim u sudu.
Obrazloženje:
"Žalba tužilaca osnovano ističe da je prvostepeni sud pogrešno primjenio materijalno pravo i odredbe člana 33 Zakona o osnovnim svojinsko pravnim odnosima ("Sližbeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske" broj 38/03 - u daljem tekstu ZOSPO) i člana 47 Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 112/06), i da odluka suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužilaca nije pravilna.
Prvostepeni sud je pravilnom ocjenom dokaza koji su izvedeni u toku postupka, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i nisu osnovani žalbeni navodi tužilaca da je sud povrijedio odredbe člana 191 stav 4 ZPP koje su u vezi sa članom 209 ZPP uticale na zakonitost presude prvostepenog suda. Prvostepeni sud je cijenio izvedene dokaze u smislu člana 8 ZPP i utvrdio sve činjenice koje su relevantne za presuđenje. Međutim, prvostepena presuda je donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i pravni zaključak prvostepenog suda se ne može prihvatiti.
Iz stanja spisa ove parnice, proizlazi da je prvobitno postavljen tužbeni zahtjev tužilaca se odnosio na utvrđenje pravne valjanosti zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti i da su tužioci na osnovu tih ugovora stekli pravo vlasništva na objektima i zemljištu na kome su objekti sagrađeni.
Nakon donošenja rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj... od 20.11.2013. godine kojim je ukinuta prvostepena presuda broj... od 30.11.2013. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, tužioci su uredili tužbeni zahtjev podneskom koji je dostavljen sudu dana 27.01.2014. godine. Tužioci su ostali kod tužbenog zahtjeva kojim su tražili utvrđenje pravne valjanosti zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti i zahtjeva za utvrđenje sticanja prava vlasništva na kupljenim i dograđenim dijelovima njihovih stambenih jedinica. Tim podneskom su tužioci povukli zahtjev koji se odnosio na sticanje prava korištenja zemljišta na kome se nalaze predmetni objekti, tako da pozivanje prvostepenog suda na odredbu člana 47 Zakona o građevinskom zemljištu Republike Rrpske je bez uticaja na razrješenje spornog odnosa. Tužioci postavljenim tužbenim zahtjevom nisu tražili utvrđenje prava koja se mogu sticati na gradskom građevinskom zemljištu na kome su objekti izgrađeni, što u žalbi osnovano ističu tužioci. Ova odredba je od značaja za vođenje upravnog postupka u vezi sa mogućom legalizacijom bespravno sagrađenih objekata.
Kad je u pitanju pravna valjanost zaključenih ugovora o prodaji nepokretnosti, pravilan je zaključak prvostepenog suda da ugovori ispunjavaju sve formalno pravne uslove u smislu Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni glasnik SFRJ" broj 43/65, 57/65 i 17/67) koji je na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naime odredbom člana 9 ovog ugovora je propisano da Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo korištenja i li pravo svojine na zemljište ili zgradu mora biti pismen. Ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo.
Kada se ima u vidu odredba člana 9 Zakona o prometu nepokretnosti ("Sužbeni glasnik SFRJ broj 38/78) koja propisuje takođe pismenu formu za zaključenje ugovora kojim se prometuju nepokretnosti, ali da potpisi ugovarača moraju biti ovjereni u sudu, zaključeni ugovori su pravno valjani.
Naime, ugovor između Sekcije za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP S. kao prodavca i K. M. 1 kao kupca je zaključen dana 22.08.1969. godine a potpisi ugovornih strana su ovjereni kod Opštinskog suda u B. po brojem... dana 19.01.1982. godine. Predmet ovog ugovora je jednosoban stan u B., … broj…, površine 32 m2, prizemlje u zgradi koja se vodi pod brojem... U vrijeme zaključenja ugovora prednik tužiteljice K. M. 1 se sa porodicom nalazio u posjedu ovog stana i ugovor je u cjelosti realizovan i isplaćena je kupoprodajna cijena. Ove činjenice nisu u postupku ni sporne.
Drugi ugovor koji je predmet tužbenog zahtjeva je zaključen 09.07.1972. godine između Pogona za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP s. kao prodavca i m. Lj. kao kupca. ugovor je ovjeren kod Opštinskog suda u B. pod brojem... dana 17.03.1982. godine. predmet ovog ugovora je željeznička zgrada u B. koja se nalazi u … ulici broj... Ugovorom je definisano da će se pitanje dodjele građevinskog zemljišta regulisati posebnim ugovorom. I ovaj ugovor je u cjelosti realizovan i isplaćena je kupoprodajna cijena.
Treći ugovor je zaključen između Pogona za gazdovanje stambenim zgradama ŽTP S., kao prodavca i V. M. kao kupca. Ugovor je ovjeren kod Opštinskog suda u B. pod brojem... dana 17.03.1982. godine, u Ulici…broj…, registrovana kao broj..."
(Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, 71 0 P 050759 15 Gž 2 od 14.5.2015. godine)