Pravne posljedice ništavosti ugovora o radu na isplaćene plate
Posted: Sat Feb 20, 2021 2:22 pm
Pravne posljedice ništavosti ugovora o radu na isplaćene plate
Član 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni glasnik BiH” 2/92, 13/93 I 13/94);
Posljedice ništavnosti ugovora o radu nemaju dejstva na isplaćene plate u situaciji kada je za vrijeme trajanja ugovora rad izvršavan, niti se po tom osnovu primljene plate smatraju neosnovano isplaćenim, budući da pripadaju i za sam faktički rad.
Iz obrazloženja:
Upravo činjenica da lica koje je zaključilo sa tužiteljem predmetne ugovor o radu nije bilo ovlašteno da preduzme bilo kakve radnju u pravnom prometu za vrijeme trajanja upisa u promjenu u registar, ukazuje da su predmetni ugovori protivni prinudnim propisima, a time i ništavi shodno članu 103. stav 1. ZOO. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stava 2. citiranog člana na koju žalba ukazuje jer nedostatak ovlaštenja za zaključenje pravnog posla ima za posljedicu apsolutnu ništavnost ugovora........
.......Protivtužbenim zahtjevom potraživana je isplata kao posljedica ništavnosti, a ne utvrđenje činjenice da tužitelj-protivtuženi nije ispunjavao svoje ugovorne obaveze. Stoga nije bilo razloga za primjenu člana 124. ZOO koju prvostepeni sud citira u obrazloženju.
Nadalje, plate koje su predmet protivtužbenog zahtjeva za isplatu stečenu su iz osnova radnog odnosa zaključenog na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, za koji se utvrdilo da su zaključeni protivno prinudnim propisima. Ništavnost ugovora ne mijenja činjenicu da je potraživani iznos stečen iz osnova rada. Ugovor o radu je sui generis ugovor radnog zakonodavstva i ne može se u svemu podvesti pod norme obligacionog prava koje se supsidijarno primjenjuju. Plata koja se isplaćuje iz osnova radnog odnosa predstavlja naknadu za obavljeni rad. Ova naknada pripada zaposleniku za obavljeni rad i kada ugovor nije zaključen, dakle, pripada i za faktički rad. Pravo na platu kao sva druga prava iz rada ne stiče se zaključenjem ugovora nego stupanjem na rad, shodno odredbi člana 12. stav 5. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 26/04 sa izmjenama). Stoga je prvostepeni sud pogrešno primijenio član 104. stav 1. ZOO kada obavezao tužitelja usvajanjem protivtužbe da tuženoj isplati iznose plata primljene na osnovu ugovora o radu za koje je utvrđeno da su ništavi. Naime, sud je propustio cijeniti da posljedice ništavnih ugovora o radu, iz naprijed navedenih razloga, nemaju dejstvo na isplaćene plate, niti je tužena-protivužitelj u postupku dokazivala da za vrijeme trajanja ugovora rad nije obavljan.
Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja-protivtuženog djelimično usvojiti i nakon otklanjanja propusta u primjeni materijalnog prava, prvostepenu presudu preinačiti u dijelu odluke o protivtužbi i odbiti zahtjev za obavezivanje tužitelja-protivtuženog da tuženoj-protivtužitelju na ime neosnovano isplaćenih plata isplati iznos od 10.307,15 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 031848 19 Gž od 21.10.2019. godine)
Član 104. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni glasnik BiH” 2/92, 13/93 I 13/94);
Posljedice ništavnosti ugovora o radu nemaju dejstva na isplaćene plate u situaciji kada je za vrijeme trajanja ugovora rad izvršavan, niti se po tom osnovu primljene plate smatraju neosnovano isplaćenim, budući da pripadaju i za sam faktički rad.
Iz obrazloženja:
Upravo činjenica da lica koje je zaključilo sa tužiteljem predmetne ugovor o radu nije bilo ovlašteno da preduzme bilo kakve radnju u pravnom prometu za vrijeme trajanja upisa u promjenu u registar, ukazuje da su predmetni ugovori protivni prinudnim propisima, a time i ništavi shodno članu 103. stav 1. ZOO. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni stava 2. citiranog člana na koju žalba ukazuje jer nedostatak ovlaštenja za zaključenje pravnog posla ima za posljedicu apsolutnu ništavnost ugovora........
.......Protivtužbenim zahtjevom potraživana je isplata kao posljedica ništavnosti, a ne utvrđenje činjenice da tužitelj-protivtuženi nije ispunjavao svoje ugovorne obaveze. Stoga nije bilo razloga za primjenu člana 124. ZOO koju prvostepeni sud citira u obrazloženju.
Nadalje, plate koje su predmet protivtužbenog zahtjeva za isplatu stečenu su iz osnova radnog odnosa zaključenog na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, za koji se utvrdilo da su zaključeni protivno prinudnim propisima. Ništavnost ugovora ne mijenja činjenicu da je potraživani iznos stečen iz osnova rada. Ugovor o radu je sui generis ugovor radnog zakonodavstva i ne može se u svemu podvesti pod norme obligacionog prava koje se supsidijarno primjenjuju. Plata koja se isplaćuje iz osnova radnog odnosa predstavlja naknadu za obavljeni rad. Ova naknada pripada zaposleniku za obavljeni rad i kada ugovor nije zaključen, dakle, pripada i za faktički rad. Pravo na platu kao sva druga prava iz rada ne stiče se zaključenjem ugovora nego stupanjem na rad, shodno odredbi člana 12. stav 5. Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 26/04 sa izmjenama). Stoga je prvostepeni sud pogrešno primijenio član 104. stav 1. ZOO kada obavezao tužitelja usvajanjem protivtužbe da tuženoj isplati iznose plata primljene na osnovu ugovora o radu za koje je utvrđeno da su ništavi. Naime, sud je propustio cijeniti da posljedice ništavnih ugovora o radu, iz naprijed navedenih razloga, nemaju dejstvo na isplaćene plate, niti je tužena-protivužitelj u postupku dokazivala da za vrijeme trajanja ugovora rad nije obavljan.
Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja-protivtuženog djelimično usvojiti i nakon otklanjanja propusta u primjeni materijalnog prava, prvostepenu presudu preinačiti u dijelu odluke o protivtužbi i odbiti zahtjev za obavezivanje tužitelja-protivtuženog da tuženoj-protivtužitelju na ime neosnovano isplaćenih plata isplati iznos od 10.307,15 KM sa zakonskim zateznim kamatama.
(Presuda vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH, broj: S1 3 P 031848 19 Gž od 21.10.2019. godine)