National Movement Ekoglasnost protiv Bugarske
Posted: Sun Dec 20, 2020 12:26 pm
National Movement Ekoglasnost protiv Bugarske
Povreda člana 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikant, Nacionalni pokret Ekoglasnost, bugarsko je udruženje osnovano 1992. godine i registrovano u Sofiji.
Slučaj se odnosi na naredbu aplikantu da plati navodno prekomjerne troškove nuklearnoj elektrani u postupku za obnavljanje građanskog postupka.
Aplikant je neprofitna pravna osoba koja radi na rješavanju problema zaštite okoliša u Bugarskoj. U februaru 2015. aplikant je podnio zahtjev za dopuštenje da se pridruži postupku revizije ministarske odluke koja se odnosila na jedinu nuklearnu elektranu u državi. Taj je zahtjev odbijen kao nedopušten.
Nakon zaključka vijeća Vrhovnog upravnog suda da je odluka bila zakonita, aplikantova revizija je proglašena nedopuštenom.
Aplikant je 2016. godine podnio zahtjev za obnavljanje postupka. Taj je zahtjev odbijen, a vijeće Vrhovnog upravnog suda utvrdilo je da je slučaj konačno presuđen. Aplikantu je naloženo da plati troškove za nuklearnu elektranu u iznosu od 6.000 eura.
U decembru 2016., nakon izdavanja izvršne isprave, izvršitelji su prikupili 17 EUR. Nakon daljnjeg pokušaja izvršenja sudske odluke, primijećeno je da se aplikant više ne može naći na svojoj adresi. Izvršni postupak je u toku.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju aplikant tvrdi da su troškovi bili prekomjerni.
Evropski sud je posebno utvrdio da Vrhovni upravni sud nije dao dovoljno obrazlaženje zašto je tako visok iznos troškova, te nije uspio uravnotežiti opći interes s pravima aplikanta.
Povreda člana 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikant, Nacionalni pokret Ekoglasnost, bugarsko je udruženje osnovano 1992. godine i registrovano u Sofiji.
Slučaj se odnosi na naredbu aplikantu da plati navodno prekomjerne troškove nuklearnoj elektrani u postupku za obnavljanje građanskog postupka.
Aplikant je neprofitna pravna osoba koja radi na rješavanju problema zaštite okoliša u Bugarskoj. U februaru 2015. aplikant je podnio zahtjev za dopuštenje da se pridruži postupku revizije ministarske odluke koja se odnosila na jedinu nuklearnu elektranu u državi. Taj je zahtjev odbijen kao nedopušten.
Nakon zaključka vijeća Vrhovnog upravnog suda da je odluka bila zakonita, aplikantova revizija je proglašena nedopuštenom.
Aplikant je 2016. godine podnio zahtjev za obnavljanje postupka. Taj je zahtjev odbijen, a vijeće Vrhovnog upravnog suda utvrdilo je da je slučaj konačno presuđen. Aplikantu je naloženo da plati troškove za nuklearnu elektranu u iznosu od 6.000 eura.
U decembru 2016., nakon izdavanja izvršne isprave, izvršitelji su prikupili 17 EUR. Nakon daljnjeg pokušaja izvršenja sudske odluke, primijećeno je da se aplikant više ne može naći na svojoj adresi. Izvršni postupak je u toku.
Pozivajući se na član 1. Protokola br. 1 (zaštita imovine) uz Evropsku konvenciju aplikant tvrdi da su troškovi bili prekomjerni.
Evropski sud je posebno utvrdio da Vrhovni upravni sud nije dao dovoljno obrazlaženje zašto je tako visok iznos troškova, te nije uspio uravnotežiti opći interes s pravima aplikanta.