Page 1 of 1

Naknada stete u slucaju saobracajnog udesa

Posted: Mon Nov 16, 2015 4:37 pm
by pravnik
Naknada štete u slučaju saobraćajnog udesa

OPĆINSKI SUD U LIVNU
ODJELJENJE U TOMISLAVGRADU
Broj: ___________________
Ljubuško, 28.09.2004. godine


Općinski sud u Ljubuškom, sudija M.M., u pravnoj stvari tužitelja: 1. A.Č. sin J. iz Brižnika, Općina Tomislavgrad i 2. malodobnog M.Č. sin A. iz Brižnika, Općina Tomislavgrad, kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik A.Č., a oba tužitelja punomoćnik T.T.,advokat iz Ljubuškog, protiv tuženih: 1. „C.O“ d.d. Ljubuški, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju D.D. i 2. „S.O.“ d.d. Sarajevo, ul. Mis Irbina , br. 17. kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju E.E., radi naknade štete v.s. 57.000,00 KM, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18.09.2004. godine, u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženih, donio je dana 28.09.2004. godine,:


P R E S U D U

Tuženoj „C.O.“ d.d. Ljubuški se nalaže da mldb tužitelju. M.Č. na ime naknade nematerijalne štete plati ukupno 41.500,00 KM (četrdeset jednu hiljadu petsto konvertibilnih maraka) i to:

- za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 35.000,00 KM (trideset pethiljada konvertibilnih maraka) ,
- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.000,00 KM (tri hiljade konvertibilnih maraka),
- za pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 KM (dvije hiljade petsto konvertibilnih maraka),
- za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 1.000,00 KM (jednu hiljadu konvertibilnih maraka),

sa zakonskim zateznim kamatama počev od 05.12.2002.godine pa do isplate, kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.400,00 KM (tri hiljade četiristotine konvertibilnih maraka), sve u roku od 30 dana.

Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva mldb. tužitelja. M.Č. u odnosu na tuženu „C.O.“ a u cijelosti se odbija tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu „S.O.“ d.d. Sarajevo.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A.Č. da mu tuženi solidarno plate iznos od 7.000,00 KM (sedamhiljada KM) sa zakonskim zateznim kamatama od 05.12.2002.godine do isplate, kao i da mu naknade troškove postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Tužbom od 05.12.2002. godine tužitelji ističu da se desila saobraćajna nezgoda kojom prilikom je povrijeđen tužitelj mldb. M.Č. Do saobraćajne nezgode je došlo 1.11.2000.godine kada je osiguranik „C.O.“ d.d. Ljubuški, D.A. upravljajući svojim vozilom marke „Pasat“, krećući se lokalnim putem Tomislavgrad – D.Drižnik, u momentu dok je iz suprotnog pravca vozilo osiguranika drugotuženog kojim je upravljao K.S. pretičući nepoznato vozilo, osiguranik prvotuženog udario mldb. M.Č. koji se kao pješak kretao desnom stranom puta prema naselju D.Drižnik, leđima okrenut u odnosu na vozilo prvotuženog. Tom prilikom je mldb. M.Č. teško stradao zadobivši niz teških tjelesnih povreda i to: lom lijeve nadkoljenice, lom lijeve nadlaktice, tešku ozljedu glave, te niz lakših povreda, zbog kojih je dva mjeseca bio u komi, a liječenje je trajalo dugo vremena sa posledicama i do danas. Zbog nanijetih povreda njegovom mldb. sinu, duševne bolove je trpio otac tj. prvotužitelj, a posebno teške bolove i strah trpio je drugotužitelj, zbog čega traže da se oba tužena solidarno obavežu na naknadu prouzrokovane štete. Osnov odgovornosti tužene „C.O.“ d.d. Ljubuški se zasniva na ugovoru o obaveznom osiguranju lica D.A. koji je neposredno prouzrokovalo štetu udarivši svojim vozilom mldb. tužitelja, a odgovornost tuženog „S.O.“ d.d. Sarajevo proizilazi iz radnji njegovog osiguranika K.S. koji je u tom trenutku preticao nepoznato vozilo, krećući se iz suprotnog pravca, čime je onemogućio vozača – osiguranika prvotuženog da zaobiđe mldb. tužitelja.Visinu zahtjeva prvotužitlj kao otac oštećenog postavio je u iznosu od 7.000,00 KM a drugotužitelj u ukupnom iznosu od 50.000,00 KM( za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 40.000,00 KM, fizičku bol 4.000,00 KM, strah 3.000,00 KM i naruženost 3.000,00 KM)

Tužena „C.O.“ d.d. Ljubuški u odgovoru na tužbu ističe da priznaje pasivnu legitimacije prema drugotužitelju jer je D.A. njegov osiguranik, ali ističe prigovor podijeljene odgovornosti jer se mldb. tužitelj nepropisno kretao u dubini kolovoza desnom stranom.Osporava zahtjev prvotužitelja.

Tužena „S.O.“ d.d. Sarajevo u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer njegov osiguranik nije svojim radnjama u vožnji doprinio štetnom događaju budući da na dijelu saobraćajnice na kojem je vršio radnju preticanja nije bilo zabrane obavljanja ove radnje, a nije mogao ni vidjeti vozilo osiguranika prvotužene jer je iz tog pravca bila blaga krivina.

U toku postupka provedeni su dokazi uviđajem na licu mjesta u prisustvu vještaka saobraćajne struke ing. A.Č. iz Mostara, saslušanjem svjedoka vozača učesnika u saobraćajnoj nezgodi T.A. i K.S., pročitani su: nalaz i mišljenje „Prometis“, d.o.o. Zagreb od 15.11.2000. godine, nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke prim.dr. Z.A. od 20.05.1999. godine, krivični spis Općinskog suda u Tomislavgradu broj K-25/97.

Sud je ocjenjujući izvedene dokaze u smislu odredbi iz čl. 8. i 123. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), odlučio kao u izreci presude.

Među parničnim strankama nisu sporne činjenice nastanka štetnog događaja, kao i postojanja pasivne legitimacije prvotužene.

Sporna su pravna pitanja o doprinosu drugotužitelja nastanku štetnog događaja, kao i postojanje odgovornosti osiguranika drugotuženog za nastanak štetnog događaja, te visina tužbenog zahtjeva.

Član 919. preuzetog Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) propisana je obaveza osiguravača kada se dogodi osigurani slučaj da isplati naknadu.

Prvotužitelj, A.Č. pravni osnov naknade nematerijalne štete temelji na odredbi člana 201.st.3. ZOO. Ovom odredbom je predviđena novčana naknada za slučaj smrti ili teškog invaliditeta bliske osobe. Međutim, ovaj zakonski osnov za dosuđivanje nematerijalne štete se ne odnosi na svaki oblik invaliditeta, već samo na naročito teški oblik koji se graniči sa potpunim inavaliditetom.

U konkretnom slučaju prvotužitelj je otac drugotužitelju kao oštećenom licu kojem su utvrđene teške tjelesne povrede kao posljedica štetnog događaja, ali takve povrede prema nalazu vještaka medicinske struke iako su ostavile trajne posljedice na drugotužitelja ne spadaju u kategoriju naročito teškog invaliditeta. Za ovaj vid naknade invaliditeta se pretpostavlja da vanjske manifestacije invaliditeta kod bliske osobe izazivaju duševnu bol, a prema nalazu vještaka nema takvih manifestacija osim kada dobija epileptičke napade, što ovisi i o disciplini da koristi propisane lijekove, u kojem slučaju se ti napadi dešavaju rijetko ili nikako.

Kako se kod drugotužitelja nije utvrdio teški invaliditet kao osnova za dosuđene nematerijalne štete, to je sud odbio prvotužitelja sa njegovim tužbenim zahtjevom, kao neosnovanim.

Ispitujući osnovanost tužbenog zahtjeva drugotužitelja u odnosu na tuženu „C.O.“ koja je istakla prigovor podijeljene odgovornosti u smislu člana 192. ZOO, ovaj sud nalazi da je isti djelimično osnovan, iz slijedećih razloga:

Čl. 30 Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima , koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme nastanka štetnog dogođaja, propisuje da je vozač dužan da obrati pažnju na pješake koji se nalaze na kolovozu ili stupaju na kolovoz.

Čl. 103 st.2 istog Zakona propisuje da ako se pješak kreće po kolovozu, on mora da se kreće što bliže ivici kolovoza i to veoma pažljivo i na način kojim ne ometa ili sprečava saobraćaj vozila.

Malodobni drugotužitelj, koji je vrijeme nastanka štetnog dogođaja bio dobi od 13 godina, kretao se saobraćajnicom desnom stranom na način da je bio okrenut leđima u odnosu na vozila koja su dolazila tom stranom i pri tome kako saobraćajnica nije imala trotoar, isti je prema pismenom nalazu vještaka saobraćajne struke ušao u dubinu saobraćajnice od 180 cm, iako je mogao da se kreće kranjim dijelom saobraćajnice, budući da nije bio spriječen nekim preprekama (stijena, provalija i sl.). I prema iskazu svjedoka D.A., kojeg je sud prihvatio kao uvjerljiv (nije bio u suprotnosti sa zapisnikom sa uviđaja na licu mjesta kao objektivnim dokazom), utvrđeno je da je saobraćajnica bila dosta uska, pa je isti svjedok u momentu kada je primijetio drugotužitelja, zvučnim signalom upozorio na njegovo približavanje, ali da malodobni drugotužitelj na to nije reagirao.

Kod tih činjenica ovaj sud zaključuje da je sporna šteta mogla biti ili izbjegnuta ili u manjem obimu da je malodobni drugotužitelj skrenuo prema kraju saobraćajnice u momentu nailaska vozila osiguranika prvotužene, te je stoga ocijenio da postoji doprinos malodobnog drugotužitelja kao oštećenog 20%, a osiguranika prvotužene 80%.

Medicinskim vještačenjem dr. Z.A., kojem stranke nisu prigovorile, a sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka nepristrasnim i stručnim, pa ga zato prihvaća, utvrđeno je da je tužitelj mldb. M.Č. u predmetnoj saobraćajnoj nesreći zadobio povrede na glavi sa nagnječenjem mozga, krvarenjem podmoždane ovojnice što je praćeno i moždanom komom, te prelomi lijeve nadlaktične kosti i lijeve bedrene kosti, i da se radilo o teškim i po život opasnim povredama zbog kojeg je utvrđeno umanjenje opće životne aktivnosti sa 55%. Liječenje je završeno, a na nozi i glavi su ostali ožiljci koji predstavljaju naruženost blažeg stupnja, a kao trajna posljedica glave i mozga kod malodobnog tužitelja je ostao psiho organski sindrom sa kliničkim evidnetnim znacima. Oštećeni je trpio bolove jakog intenziteta u vremenu od dva do tri dana, a nakon dolaska svijesti povremene bolove jakog i trajne bolove srednjeg intenziteta još dvije do tri sedmice, a dalje za dva mjeseca trpio je bolove srednjeg i trajne bolove umjerenog intenziteta. Strah jakog intenziteta trpio je tri do pet dana, a zatim strah srednjeg intenziteta sedam do deset dana i naredne dvije sedmice strah umjerenog intenziteta, te da nije bio sposoban za pohađanje nastave u vremenu od najmanje godinu dana. Prema nalazu vještaka malodobni oštećeni do daljnjeg mora uzimati anti epileptike za sprečavanje napada padavice te da mora obaviti još jedan operativni zahvat kojim će se odstraniti osteosintetski materijal kojim je pelom fiksiran, ali taj zahvat je tehničke prirode i ne utječe na postojeće stanje koje se može smatrati definitivno.

Tužitelj mldb. M.Č. traži za posljedice povrede naknadu nematerijalne štete od 50.000,00 KM. Ocjenjujući navedeni zahtjev u odnosu na utvrđene činjenice osnovom medicinskog vještačenja sud je djelimično prihvatio tužbeni zahtjev i odredio pravičnu naknadu u ukupnom iznosu od 41.000,00 KM., i za svaki vid nematerijalne štete dosudio određeni iznoskako slijedi.

Visinu naknade namaterijalne štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti po članu 200. i 203. ZOO sud je odredio cijeneći stepen invaliditeta, jačina, trajanje posljedice, dob i zanimanje oštećenog. U tom smislu budući da je utvrđeno umanjenje životne aktivnosti od 55% sa trajnim posljedicama, te da je malodobni oštećenik učenik osnovne škole sa 13 godina života, ovaj sud je istom dosudio naknadu od 35.000,00 KM.

Kod ocjene naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova sud je cijenio karakter ozljede, neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, vrste ozljeda i dijela tijela na kojima je ono nastalo. U tom smislu malodobni tužitelj M.Č. je pretrpio tešku tjelesnu povredu koja je imala za posljedicu i komatozno stanje sa višemjesečnim ležanjem u bolnici, hirurškim zahvatima, izdvajanjem djeteta iz porodične sredine, pa je prema ocjeni ovog suda pravična naknada za ovaj vid štete 3.000,00 KM.

Na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenog straha cijenjen je intenzitet kao i dužina trajanja straha te je sud odredio pravičnu naknadu u iznosu od 2.500,00 KM.

Odlučujući o zahtjevu za nadoknadu nematrijalne štete za duševne bolove zbog naruženosti cijenjen je izgled tijela malodobnog oštećenog obzirom na postojanje ožiljaka u predjelu natkoljenice i glave, koji ožiljci predstavljaju estetsku naruženot blažeg stupnja, uočljivih trećim licima ponekad, naročito u odnosu na ožiljak na nozi koji se ne vidi kada je malodobni oštećeni obučen, dok je ožiljak na glavi lociran na predjelu prema tjemenu pa se zbog kose slabije uočava. Dakle, postoji osnova za dosudu satisfakcije u iznosu od 1.000,00 KM.

Naknada nematerijalne štete predviđena članom 200. ZOO predstavlja oblik popravljanja štete koji se cijeni po principu pravičnosti i vid je novčanog zadovoljenja. U tom smislu ovaj sud slijedi praksu dosadašnjih sličnih slučajeva kod određivanja visine te pravične naknade po pojedinim oblicima, pa je iznad dosuđenog iznosa zahtjev malodobnog tužitelja M.Č. ocijenio kao previsoko postavljen i time neosnovan, jer se ne radi o presuđenju naknade štete u smislu potpunog novčanog ekvivalenta.

Kako tužitelj ima pravo samo na srazjerno smanjenu naknadu (čl.192. u vezi sa čl.205.ZOO) to u konačnici presuđivanja nakon odbijanja tužiteljevog doprinosa od 20% od određenih novčanih naknada za svaki pojedini oblik, valjalo mu je dosuditi iznose navedene kao u izreci ove presude.

Odlučujući o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije tuženog „S.O.“, kao osiguravača u odnosu na vozača K.S. koji je upravljao vozilom iz suprotnog pravca i u momentu nastanka štetnog događaja vršio radnju preticanja, ovaj sud ocjenjuje da je osnovan.

Naime, iz nalaza vještaka saobraćajne struke ing. A.Č. iz Mostara koji je usaglašen sa nalazom preduzeća „Prometis“ d.o.o. Zagreb od 15.11.2000. godine proizilazi da je vozač K.S. postupao u skladu sa uslovima na putu, s obzirom da u položaju u kojem se nalazio u momentu preticanja nije mogao uočiti kretanje vozila osiguranika tužene „C.O.“ zbog blage desne krivine iz koje se pojavilo vozilo tog osiguravača. Dakle, vozač motornog vozila koje je bilo osigurano kod tuženog „S.O.“ svojim radnjama nije uzrokovao nastanku štete kod malodobnog tužitelja M.Č. u spornoj saobraćajnoj nezgodi, kao štetnom dogođaju, pa time ni ta osiguravajuća kuća nije dužna učestvovati u snošenju posljedica predmetne štete.

U slučaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu, kada je više učesnika u saobraćajnoj nezgodi, a udes je prouzrokovan isključivo krivicom jednog imaoca (kao što je ovdje slučaj) primjenjuju se pravila o odgovornosti po osnovu krivice ( čl. 178. ZOO). Vozač koji je osiguranik drugotuženog „S.O.“ nije kriv za nastali udes u kojem je stradao mldb. tužitelj M.Č. pa samim tim nema ni pasivne legitimacije tog osiguravača. Stoga nije osnovan zahtjev ni tužitelja A.Č. ni tužitelja mldb. M.Č. u odnosu na tuženog „S.O.“.

Kamata na iznose naknade nematerijalne štete pripada osnovom čl. 277. st. 1. ZOO, jer prema odredbi člana 324. stav 2. ZOO dužnik dolazi u docnju kad ga povjerilac pozove da ispuni obavezu (dan podnošenja tužbe, kako je tužitelj i zahtjevao - čl.2.st.1.ZPP). Pored toga to je u skladu i sa zaključkom Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH od 9.4.2003.godine koji je objavljen u Biltenu sudske prakse 2002/2003 (sentenca 14).

Sud je odlučio da tužena „C.O.“ naknadi sve troškove tužitelju malodobni M.Č, jer nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (čl.386.st.3.ZPP). Tužitelju su priznati potrebni troškovi i to: za sastav tužbe i za zastupanje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi za svaku radnju po 560,00 KM, te naknade za nalaze vještacima: preduzeću „Prometis“, d.o.o. Zagreb u iznosu od 300,00 KM, saobraćajne struke A.Č. u iznosu od 150,00 KM i medicinske struke dr. Z.A. takođe u iznosu od 150,00 KM, kao i troškovi za sudske takse na tužbu i presudu po 610,00 KM. Ukupno su dakle, troškovi tužitelja malodobnog M.Č utvrđeni u iznosu od 3.400,00 KM . Visina troškova je određena na osnovu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata u FBiH koja je važila u vrijeme izvršenja pojedinačnih radnji, te članu 31. Zakona o advokaturi FBiH Pri tome, sud je uzeo u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice (čl.387.ZPP

Sudija,
M.M.
Pouka:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti
žalbu Kantonalnom sudu u Livnu u roku
od 30 dana od dana donošenja presude u četiri
primjerka putem ovog suda.