Page 1 of 1

Dokazivanje

Posted: Fri Sep 25, 2015 8:36 am
by pravnik
DOKAZIVANJE
­ Kao dokazno sredstvo upotrijebit će se sve što je podesno za utvrđivanje stanja stvari i što odgovara pojedinom slučaju, kao sto su:
1. isprave,
2. svjedoci,
3. izjava stranke,
4. vještaci,
5. uviđaj.
­ Da li neku činjenicu treba dokazivati ili ne, odlučuje službena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta činjenica može imati uticaja na rješavanje stvari.
­ Dokazi se izvode pošto se utvrdi sta je u činjeničnom pogledu sporno ili šta treba dokazivati.
­ Ne treba dokazivati:
a) činjenice koje su opće poznate.
b) činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopušteno dokazivati nepostojanje tih činjenica.

1. Javne isprave
­ Javne isprave su - isprave koje je izdao nadležni organ ili institucija kojoj je povjereno vršenje javnih ovlaštenja - u okviru svoje nadležnosti i koje mogu biti prilagođene elektronskoj obradi. Ovakva isprava dokazuje ono što se u njoj potvrđuje ili određuje – tj. smatraju se istinitim. Pretpostavka je oboriva, pa stranke imaju pravo dokazivati suprotno.
­ Isprave koje služe kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja službena osoba koja vodi postupak. Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka neće dobrovoljno da je podnese ili pokaže, službena osoba koja vodi postupak pozvat će tu stranku da podnese ili pokaže ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka ne postupi po pozivu, službena osoba koja vodi postupak cijenit će, s obzirom na sve okolnosti slučaja, od kakvog je to uticaja za rješavanje stvari. Ako se isprava nalazi kod organa uprave, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit će ovu ispravu po službenoj dužnosti. Ti organi, institucije i pravna lica dužni su postupiti po traženju nadležnog organa. Ako se isprava nalazi kod treće osobe, a ta osoba neće dobrovoljno da je pokaže, organ koji vodi postupak pozvat će zaključkom tu osobu da pokaže ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti.
­ Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate važe kao javne isprave, imaju, pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave, ako su propisno ovjerene.

2. Uvjerenja
­ Uvjerenje je javna isprava koju izdaje organ o onim činjenicama o kojima vodi službenu evidenciju. Službena evidenicja je evidencija koja je propisana zakonom ili drugim propisom.
­ Organ uprave je dužan na zahtjev građana izdati uvjeranje u roku od 5 dana od dana podnesenog zahtjeva.
­ Ako organ utvrdi u postupku da ne može izdati uvjerenje, donijeće rješenje kojim odbija stranku sa podnesenim zahtjevom.
­ Organi uprave su dužni izdavati i uvjerenja o kojima ne vodi službenu evidenciju ako je to propisano zakonom.

3. Svjedoci
­ Svjedok može biti svaka fizička osoba koja je bila sposobna da opazi činjenicu o kojoj ima da svjedoći i koja je u stanju da to svoje opažanje saopći.
­ Osoba koja u postupku učestvuje u svojstvu službene osobe ne može biti svjedok.
­ Svaka osoba koja se kao svjedok poziva dužna je da se odazove pozivu, a i da svjedoći, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
­ Ne može se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja službene, državne ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.
­ Svjedok može uskratiti svjedoćenje:
1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izložio teškoj sramoti, znatnoj imovinskoj šteti ili krivičnom gonjenju njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do 3 stupnja zaključno, njegovog bračnog druga ili srodnika po tazbini, do 2 stupnja zaključno i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika;
2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti a da ne povrijedi obavezu da čuva poslovnu, profesionalnu, umjetničku ili znanstvenu tajnu;
3) o onome što je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoćniku;
4) o onome o čemu se stranka ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku.
Svjedok se može osloboditi dužnosti svjedoćenja i o pojedinim drugim činjenicama kad iznese važne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da učini vjerovatnim.
­ Svjedok će se prethodno upozoriti da je dužan da govori istinu, da ne smije nista presutjeti i da može na svoj iskaz biti zaklet, pa će mu se predočiti i posljedice davanja lažnog iskaza. Od svjedoka će se zatim uzeti opći osobni podaci. Službena osoba koja vodi postupak ukazat će svjedoku na koja pitanja može uskratiti svjedoćenje.
­ Nakon toga svjedoku će se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat će se da iznese šta mu je o tome poznato. Nije dopušteno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. Svjedok će se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono što svjedoći.
­ Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslušan, organ koji vodi postupak može narediti da se prisilno dovede i da snosi troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano.

4. Izjava stranke
­ Ako za utvrđivanje određene činjenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva činjenica ne može utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, za utvrđivanje te činjenice može se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke.
­ Izjava se unosi u zapisnik.
­ Prije uzimanja izjave stranke službena osoba koja vodi postupak dužna je upozoriti stranku na krivičnu i materijalnu odgovornost za davanje lažne izjave

5. Vještaci
­ Kad je za utvrđivanje ili ocjenu neke činjenice važne za rješavanje stvari potrebno stručno znanje kojim ne raspolaze službena osoba koja vodi postupak, izvest će se dokaz vještačenjem.
­ Radi izvođenja dokaza vještačenjem službena osoba koja vodi postupak određuje, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, jednog vještaka, a kad ocijeni da je vještačenje složeno, može odrediti dva ili više vještaka.
­ Za vještake će se odrediti osobe koje su stručne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovlaštenje za davanje stručnog mišljenja o pitanjima iz odgovorajuće struke, ako je takvo ovlaštenje predviđeno propisima.

6. Uviđaj
­ Uviđaj se vrši kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe koja vodi postupak.
­ Stranke imaju pravo da prisustvuju uviđaju. Uviđaj se može izvršiti i uz sudjelovanje vještaka.

7. Osiguranje dokaza
­ Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći kasnije izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano, može se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego što je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti.
­ Osiguranje dokaza vrši se po služb. dužnosti ili po prijedlogu stranke, odn. osobe koja ima pravni interes.
­ Za osiguranje dokaza u toku postupka nadležan je organ koji vodi postupak.
­ Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadležan je organ na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati, odn. na čijem području borave osobe koje treba saslušati.
­ O osiguranju dokaza donosi se poseban zaključak. Protiv zaključka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopuštena je posebna žalba, koja ne prekida tok postupka.


www.advokat.attorney