Page 1 of 1

Dickinson v. Turkey

Posted: Tue Feb 09, 2021 4:19 pm
by LegaForum
Dickinson v. Turkey (br. 25200/11), 2.2.2021. Povreda člana 10. EK
Aplikant je Michael Dickinson, britanski državljanin. U relevantno vrijeme živio je u Turskoj dvadesetak godina i predavao na dva Univerziteta u Istanbulu. Također je umjetnik za kolaž.

Slučaj se odnosi na aplikantovu krivičnu presudu zbog vrijeđanja tadašnjeg premijera Recepa Tayyipa Erdoğana, putem njegovog kolaža koji je kritikovao političku podršku gospodina Erdoğana okupaciji Iraka.

Rad aplikanta prikazivao je Premijerovu glavu zalijepljenu za tijelo psa, koji je bio na kajišu ukrašenom bojama američke zastave, a na torzu je imao zakačenu sljedeću frazu: "Nećemo biti Bushov pas". Izložio ga je u martu 2006. godine u šatoru podignutom u sklopu "Sajma mira", protesta koji je organizovan duž nasipa Bešiktaš u mjestu Kadıköy (Istanbul).

Nakon ove izložbe, vlasti su pokrenule krivični postupak protiv osobe zadužene za demonstracije, pod optužbom za vrijeđanje Premijera.

Prije ročišta u tom postupku, koje je održano 12. septembra 2006. godine, aplikant je ponovno izložio svoj rad u hodnicima zgrade suda, potom izvan te zgrade, pred kamerama dvojice novinara i drugih ljudi koji su bili prisutni na ulici. Aplikant je smješten u policijski pritvor istog dana, a zatim u pritvor prije suđenja. Pušten je 15. septembra 2006. godine.

Sutradan je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog vrijeđanja Premijera, primjenom člana 125. Krivičnog zakona.

Aplikantu je u martu 2010. godine naloženo da plati sudsku kaznu od oko 3.043 eura zbog toga što je izložio svoj kolaž u hodnicima zgrade suda i na ulici. Sud je smatrao da je rad aplikanta takav da ponižava i vrijeđa Premijera i predstavlja napad na njegovu čast i ugled. Međutim, sud je odlučio odložiti donošenje presude na pet godina.

Sud je u decembru 2015. godine ukinuo presudu u vezi s kojom je kazna odgođena i naložio obustavu krivičnog postupka. Konstatovao je da aplikant nije počinio nikakva nova namjerna krivična djela tokom petogodišnjeg perioda suspenzije te da je poštovao uslove priložene nalogu za nadzor.

Pozivajući se na član 10. (sloboda izražavanja) Konvencije, aplikant se žali na krivični postupak koji je protiv njega pokrenut zbog njegovog umjetničkog djela i na činjenicu da je na kraju tog postupka osuđen zbog vrijeđanja Premijera.

Evropski sud je zaključio da, u okolnostima ovog slučaja, nacionalna tijela nisu uspostavila pravičnu ravnotežu koje udovoljava kriterijima utvrđenim u njegovoj sudskoj praksi između prava aplikanta na slobodu izražavanja i prava suprotne strane na poštivanje njegovog privatnog života. Zaključio je da nije uspostavljen razuman odnos proporcionalnosti između uplitanja u ostvarivanje prava aplikanta na slobodu izražavanja i legitimnog cilja zaštite ugleda dotične osobe, te da je došlo do kršenja člana 10. Konvencije.