C. protiv Hrvatske
Posted: Fri Oct 09, 2020 12:25 pm
C. protiv Hrvatske
8. oktobar 2020. Povreda člana 8. EK
Aplikant je rođen 2006. godine i živi u Rijeci.
Slučaj se odnosi na zaštitu prava djeteta u sporu povodom roditeljskog staranja.
U januaru 2010. godine brak aplikantovih roditelja je razveden. Aplikant je trebao živjeti s majkom, a otac je dobio pravo da održava redovne kontakte sa djetetom.
Majka je optužila oca za seksualno zlostavljanje aplikanta i zatražila je suspenziju kontakata. Ovakav zahtjev je na kraju odbijen, jer je utvrđeno da otac nije počinio takva djela.
Upravni i sudski postupak koji je proveden nakon optužbi majke za seksualno zlostavljanje uključivao je izvještaj i mišljenje vještaka. U ovom izvještaju iz oktobra 2012. godine se, između ostalog, navodilo da je majka emocionalno zlostavljala aplikanta. Na temelju ovog stručnog mišljenja otac je tražio i na kraju je odlukom suda iz juna 2015. godina dobio skrbništvo nad djetetom („drugi set postupaka o skrbništvu“). Odluka je potvrđena u žalbenom postupku.
Majka je započela treći postupak za dobijanje starateljstva kad joj se aplikant vratio u junu 2016. godine, pobjegavši od oca nakon izvršenja sudske odluke iz drugog seta postupka o skrbništvu. Taj je postupak još uvijek u toku. Godine 2019. socijalni centar nadležan za slučaj podnio je zahtjev da se aplikant privremeno smjesti izvan porodice, ali su sudovi odbili taj zahtjev.
Aplikant se žali da mu u drugom setu postupaka o skrbništvu i prilikom izvršenja donesene odluke nije imenovan posebni skrbnik ad litem koji će zastupati i štititi njegove interese, da mu nije pružena prilika da bude saslušan u tom postupku, te da odluka o dodjeli skrbništva njegovom ocu bez ikakvog perioda pripreme ili prilagodbe nije bila u njegovom najboljem interesu, kako je predviđeno članom 8. Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je kombinacija manjkavog zastupanja i propusta da se pravilno predstavi i čuje aplikantovo mišljenje u postupku, nepopravljivo potkopala postupak donošenja odluka u ovom slučaju. Takav zaključak otklanja potrebu da Sud ispita da li su aplikantovi najbolji interesi pravilno ocijenjeni donošenjem odluke o dodjeli skrbništva njegovom ocu bez ikakvog perioda pripreme ili prilagodbe ili da li je izvršenje te odluke bilo kompatibilno s članom 8. Konvencije Ne dovodeći u pitanje bilo kakvu buduću odluku koju bi domaći sudovi mogli donijeti u ovom predmetu, koji je još uvijek u toku pred domaćim sudovima, prethodno navedeni neuspjesi navode Sud da zaključi da je došlo do povrede aplikantovog prava podnositelja na poštivanje njegovog porodičnog života, garantovanog članom 8. Konvencije.
8. oktobar 2020. Povreda člana 8. EK
Aplikant je rođen 2006. godine i živi u Rijeci.
Slučaj se odnosi na zaštitu prava djeteta u sporu povodom roditeljskog staranja.
U januaru 2010. godine brak aplikantovih roditelja je razveden. Aplikant je trebao živjeti s majkom, a otac je dobio pravo da održava redovne kontakte sa djetetom.
Majka je optužila oca za seksualno zlostavljanje aplikanta i zatražila je suspenziju kontakata. Ovakav zahtjev je na kraju odbijen, jer je utvrđeno da otac nije počinio takva djela.
Upravni i sudski postupak koji je proveden nakon optužbi majke za seksualno zlostavljanje uključivao je izvještaj i mišljenje vještaka. U ovom izvještaju iz oktobra 2012. godine se, između ostalog, navodilo da je majka emocionalno zlostavljala aplikanta. Na temelju ovog stručnog mišljenja otac je tražio i na kraju je odlukom suda iz juna 2015. godina dobio skrbništvo nad djetetom („drugi set postupaka o skrbništvu“). Odluka je potvrđena u žalbenom postupku.
Majka je započela treći postupak za dobijanje starateljstva kad joj se aplikant vratio u junu 2016. godine, pobjegavši od oca nakon izvršenja sudske odluke iz drugog seta postupka o skrbništvu. Taj je postupak još uvijek u toku. Godine 2019. socijalni centar nadležan za slučaj podnio je zahtjev da se aplikant privremeno smjesti izvan porodice, ali su sudovi odbili taj zahtjev.
Aplikant se žali da mu u drugom setu postupaka o skrbništvu i prilikom izvršenja donesene odluke nije imenovan posebni skrbnik ad litem koji će zastupati i štititi njegove interese, da mu nije pružena prilika da bude saslušan u tom postupku, te da odluka o dodjeli skrbništva njegovom ocu bez ikakvog perioda pripreme ili prilagodbe nije bila u njegovom najboljem interesu, kako je predviđeno članom 8. Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života).
Evropski sud je, između ostalog, istakao da je kombinacija manjkavog zastupanja i propusta da se pravilno predstavi i čuje aplikantovo mišljenje u postupku, nepopravljivo potkopala postupak donošenja odluka u ovom slučaju. Takav zaključak otklanja potrebu da Sud ispita da li su aplikantovi najbolji interesi pravilno ocijenjeni donošenjem odluke o dodjeli skrbništva njegovom ocu bez ikakvog perioda pripreme ili prilagodbe ili da li je izvršenje te odluke bilo kompatibilno s članom 8. Konvencije Ne dovodeći u pitanje bilo kakvu buduću odluku koju bi domaći sudovi mogli donijeti u ovom predmetu, koji je još uvijek u toku pred domaćim sudovima, prethodno navedeni neuspjesi navode Sud da zaključi da je došlo do povrede aplikantovog prava podnositelja na poštivanje njegovog porodičnog života, garantovanog članom 8. Konvencije.