Berkman protiv Rusije
Posted: Fri Dec 04, 2020 12:59 pm
Berkman protiv Rusije (br. 46712/15), 1.12.2020. Povreda člana 5.1. EK
Povreda člana 11. EK
Povreda člana 11. u vezi s članom 14. EK
Nema povrede člana 14. EK uzet u vezi sa članom 11. EK
Aplikantica je Yelena Vladimirovna Berkman, ruska državljanka.
Slučaj se uglavnom odnosi na tvrdnju aplikantice da joj vlasti nisu omogućile pristup javnim LGBTI okupljanjima i zaštitile nju i druge sudionike od agresivnih protivnika skupa.
Aplikantica i mala skupina LGBTI aktivista su 12. oktobra 2013. godine otišli na Marsovo polje, veliki trg u Sankt Peterburgu, kako bi sudjelovali na okupljanju povodom obilježavanja “Dana izlaska”. Organizatori su unaprijed upozorili vlasti na događaj i naređeno je pojačano osiguranje u očekivanju sukoba s protivnicima skupa.
Međutim, prema aplikantici, kad je stigla, trg je blokiralo više od 100 agresivnih protivnika skupa u narodnim nošnjama i naoružanih bičevima. Opkolili su sudionike, uključujući aplikanticu, i počeli ih vrijeđati, gurkati i maltretirati. Policijski službenici raspoređeni na mjestu nisu reagirali, unatoč tome što su sudionici od njih tražili pomoć. Očito su uskočili tek kada su napetosti između dviju skupina dosegle kritičnu točku, hapseći i odvodeći samo sudionike LGBTI okupljanja u policijske stanice.
Vlada tvrdi da je oko 90 osoba uhapšeno.
Aplikantica je uhapšena oko 15.15 sati, odvedena u centralnu policijsku stanicu i optužena u prekršajnom postupku za neprimjereno izražavanje na javnom mjestu. Puštena je oko 18.30 sati. Domaći su sudovi nakon toga odbacili optužbe protiv nje i ostalih sudionika zbog nedostatka dokaza.
Građanski zahtjev aplikantice, kojim je osporila zakonitost njenog hapšenja i zadržavanja u policijskoj stanici, u konačnici nije bio uspješan. Sud je utvrdio da je njeno hapšenje bilo zakonito, dok su njeni navodi u vezi s propuštanjem vlasti da osigura ličnu sigurnost LGBTI sudionika ocijenjeni kao nepotkrijepljeni.
Pozivajući se na član 5. (pravo na slobodu i sigurnost), član 11. (sloboda okupljanja) i član 14. (zabrana diskriminacije), aplikantica prigovara da su njeno hapšenje i naknadni pritvor bili proizvoljni i protupravni te da vlasti nisu osigurale da se javni skup nastavi mirno. Tvrdi da su ta kršenja njenih prava dio diskriminacijske politike države prema LGBTI osobama.
Evropski sud je posebno utvrdio da država prema Konvenciji nije imala samo obavezu da ne ometa pravo na slobodu okupljanja. Da bi to pravo bilo djelotvorno vlasti su također imale obavezu olakšati pristup okupljanju i osigurati sigurnost sudionika. U aplikanticinom slučaju, policija, unaprijed svjesna rizika napetosti i brojnosti protivnika skupa, je bila pasivna pred homofobičnim napadima.
Sud je naglasio da je dužnost vlasti da poduzme korake zaštite bila još važnija u slučaju aplikantice, koja je pripadala ranjivoj manjinskoj skupini prema kojoj je u Rusiji postojala istorija javnog neprijateljstva.
Povreda člana 11. EK
Povreda člana 11. u vezi s članom 14. EK
Nema povrede člana 14. EK uzet u vezi sa članom 11. EK
Aplikantica je Yelena Vladimirovna Berkman, ruska državljanka.
Slučaj se uglavnom odnosi na tvrdnju aplikantice da joj vlasti nisu omogućile pristup javnim LGBTI okupljanjima i zaštitile nju i druge sudionike od agresivnih protivnika skupa.
Aplikantica i mala skupina LGBTI aktivista su 12. oktobra 2013. godine otišli na Marsovo polje, veliki trg u Sankt Peterburgu, kako bi sudjelovali na okupljanju povodom obilježavanja “Dana izlaska”. Organizatori su unaprijed upozorili vlasti na događaj i naređeno je pojačano osiguranje u očekivanju sukoba s protivnicima skupa.
Međutim, prema aplikantici, kad je stigla, trg je blokiralo više od 100 agresivnih protivnika skupa u narodnim nošnjama i naoružanih bičevima. Opkolili su sudionike, uključujući aplikanticu, i počeli ih vrijeđati, gurkati i maltretirati. Policijski službenici raspoređeni na mjestu nisu reagirali, unatoč tome što su sudionici od njih tražili pomoć. Očito su uskočili tek kada su napetosti između dviju skupina dosegle kritičnu točku, hapseći i odvodeći samo sudionike LGBTI okupljanja u policijske stanice.
Vlada tvrdi da je oko 90 osoba uhapšeno.
Aplikantica je uhapšena oko 15.15 sati, odvedena u centralnu policijsku stanicu i optužena u prekršajnom postupku za neprimjereno izražavanje na javnom mjestu. Puštena je oko 18.30 sati. Domaći su sudovi nakon toga odbacili optužbe protiv nje i ostalih sudionika zbog nedostatka dokaza.
Građanski zahtjev aplikantice, kojim je osporila zakonitost njenog hapšenja i zadržavanja u policijskoj stanici, u konačnici nije bio uspješan. Sud je utvrdio da je njeno hapšenje bilo zakonito, dok su njeni navodi u vezi s propuštanjem vlasti da osigura ličnu sigurnost LGBTI sudionika ocijenjeni kao nepotkrijepljeni.
Pozivajući se na član 5. (pravo na slobodu i sigurnost), član 11. (sloboda okupljanja) i član 14. (zabrana diskriminacije), aplikantica prigovara da su njeno hapšenje i naknadni pritvor bili proizvoljni i protupravni te da vlasti nisu osigurale da se javni skup nastavi mirno. Tvrdi da su ta kršenja njenih prava dio diskriminacijske politike države prema LGBTI osobama.
Evropski sud je posebno utvrdio da država prema Konvenciji nije imala samo obavezu da ne ometa pravo na slobodu okupljanja. Da bi to pravo bilo djelotvorno vlasti su također imale obavezu olakšati pristup okupljanju i osigurati sigurnost sudionika. U aplikanticinom slučaju, policija, unaprijed svjesna rizika napetosti i brojnosti protivnika skupa, je bila pasivna pred homofobičnim napadima.
Sud je naglasio da je dužnost vlasti da poduzme korake zaštite bila još važnija u slučaju aplikantice, koja je pripadala ranjivoj manjinskoj skupini prema kojoj je u Rusiji postojala istorija javnog neprijateljstva.