Bartolo Parnis i ostali protiv Malte
Posted: Fri Oct 08, 2021 12:07 pm
Bartolo Parnis i ostali protiv Malte (br. 49378/18, 49380/18, 49496/18 i 49676/18), 7.10.2021.
Povreda člana 1. Protokola 1
Povreda člana 13. u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikantice su Greta Bartolo Parnis, Patricia Anastasi, Anna Maria Saddemi i Josephine Azzopardi, malteške državljanke.
Slučaj se odnosi na njihovu imovinu koja je pogođena Zakonom iz 2007. godine, za koji tvrde da krši njihova imovinska prava s obzirom na to da je vlasnicima koji su primali vrlo nisku zakupninu nametnut prinudni zakup, te pravne lijekove u vezi navedenog. Ovim zakonom dopušteno je zakupcima koji nisu deložirani da ostanu u zauzetom prostoru pod posebnim uvjetima (uključujući nisku stanarinu). Na temelju ovog zakona stanari predmetnih stanova nastavili su tamo boraviti.
Oni su se pozvali na član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita imovine), te član 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek). Podnositelji predstavke su se žalili da kršenje njihovih imovinskih prava, u odnosu na stanove koji su i dalje bili predmet zakona iz 2007., nije dovedeno do kraja i da Ustavni sud koji je odlučivao u njihovim predmetima nije adekvatno nadoknadio povredu, s obzirom na vrijednost imovine.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da imovina nije vraćena aplikantima, niti je Ustavni sud naložio deložaciju stanara, niti alternativno postavio višu buduću najamninu. Iako je Ustavni sud naložio da se stanari više ne mogu oslanjati na relevantne zakonske odredbe iz 2007. godine kako bi očuvali prava zakupa na nekretnini, Sud je već izrazio sumnju u učinkovitost takvog pristupa. U novijoj presudi Cauchi protiv Malte, Sud je zaključio da takvo odlučenje Ustavnog suda nije imalo učinak na okončanje kršenja obzirom da, više od dvije godine nakon presude domaćeg suda, aplikanti nastavljaju trpjeti istu povredu svojih imovinskih prava.
Uzimajući u obzir odlučenja domaćih sudova koji se odnose na član 1. Protokola br. 1, Sud smatra da nije potrebno detaljno preispitivati osnovanost aplikacije. Utvrđuje da su, kako su utvrdili domaći sudovi, aplikanti morali snositi nesrazmjeran teret. Štoviše, kako je Sud već utvrdio u kontekstu statusa žrtve aplikanata, domaći sudovi nisu omogućili dovoljnu olakšicu aplikantima koji i dalje trpe istu povredu.
Povreda člana 1. Protokola 1
Povreda člana 13. u vezi sa članom 1. Protokola broj 1 uz EK
Aplikantice su Greta Bartolo Parnis, Patricia Anastasi, Anna Maria Saddemi i Josephine Azzopardi, malteške državljanke.
Slučaj se odnosi na njihovu imovinu koja je pogođena Zakonom iz 2007. godine, za koji tvrde da krši njihova imovinska prava s obzirom na to da je vlasnicima koji su primali vrlo nisku zakupninu nametnut prinudni zakup, te pravne lijekove u vezi navedenog. Ovim zakonom dopušteno je zakupcima koji nisu deložirani da ostanu u zauzetom prostoru pod posebnim uvjetima (uključujući nisku stanarinu). Na temelju ovog zakona stanari predmetnih stanova nastavili su tamo boraviti.
Oni su se pozvali na član 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita imovine), te član 13. Konvencije (pravo na djelotvoran pravni lijek). Podnositelji predstavke su se žalili da kršenje njihovih imovinskih prava, u odnosu na stanove koji su i dalje bili predmet zakona iz 2007., nije dovedeno do kraja i da Ustavni sud koji je odlučivao u njihovim predmetima nije adekvatno nadoknadio povredu, s obzirom na vrijednost imovine.
Evropski sud je, između ostalog, istakao da imovina nije vraćena aplikantima, niti je Ustavni sud naložio deložaciju stanara, niti alternativno postavio višu buduću najamninu. Iako je Ustavni sud naložio da se stanari više ne mogu oslanjati na relevantne zakonske odredbe iz 2007. godine kako bi očuvali prava zakupa na nekretnini, Sud je već izrazio sumnju u učinkovitost takvog pristupa. U novijoj presudi Cauchi protiv Malte, Sud je zaključio da takvo odlučenje Ustavnog suda nije imalo učinak na okončanje kršenja obzirom da, više od dvije godine nakon presude domaćeg suda, aplikanti nastavljaju trpjeti istu povredu svojih imovinskih prava.
Uzimajući u obzir odlučenja domaćih sudova koji se odnose na član 1. Protokola br. 1, Sud smatra da nije potrebno detaljno preispitivati osnovanost aplikacije. Utvrđuje da su, kako su utvrdili domaći sudovi, aplikanti morali snositi nesrazmjeran teret. Štoviše, kako je Sud već utvrdio u kontekstu statusa žrtve aplikanata, domaći sudovi nisu omogućili dovoljnu olakšicu aplikantima koji i dalje trpe istu povredu.