BiH Pravo 2019.

Bosanskohercegovački pravni portal

Državljanstva, boravišta, udruge, lokacijske, građevinske i ine dozvole, povrat nacionalizirane imovine, komunalne naknade ...
#3184
Odluka redovnog suda kojom je ponisten ugovor o radu na neodrecleno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima, te obavezan apelant da tuzitelja vrati na rad i rasporedi na poslove i zadatke po ugovoru o radu na neodrecleno vrijeme, odnosno na druge poslove koji odgovaraju strucnim i radnim sposobnostima tuzitelja sadrzi detaljna i jasna obrazlozenja u pogledu primjene odredaba Zakona o radu Republike Srpske.


Odluka o dopustivosti AP 40/17 od 15. februara 2017. godine

Iz činjenica predmeta proizlazi da je presudom prvostepenog suda, koja je potvrđena presudom drugostepenog suda, poništeno rješenje tuženog (apelanta) o prestanku radnog odnosa tužitelju, poništen je ugovor o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima, obavezan je tuženi da tužitelja vrati na rad i rasporedi na poslove i zadatke po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, odnosno na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima tužitelja, kao i da tužitelju isplati izgubljene plaće i druga primanja.

Iz presude drugostepenog suda:

„Suprotno argumentima žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud u ponov- ljenom postupku pravilno utvrdio da je pri donošenju osporenih akata tuženi po- grešno primijenio materijalno pravo na štetu tužioca. Žalba se zasniva na tvrdnji da je sporni ugovor o radu pod izmijenjenim okolnostima od 25. 12. 2012. godine

tužilac prihvatio, potpisao i otpočeo rad sa obavljanjem radnog mjesta portira, da bi mu i taj ugovor prestao na zakonit način zbog prestanka potrebe za radom u smislu odredbe člana 126. st. 1. tač. 2. ZOR-a. Navedeno stanovište izraženo u žalbi je ne- prihvatljivo. Naime, pravilan je zaključak pobijane presude da se pomenuti ugovor o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima ne može poistovjetiti sa institutom otkazivanja ugovora o radu sa ponudom zaključivanja ugovora pod izmijenjenim uslovima. Odredbom čl. 137. st. 1. ZOR-a je propisano da posloda- vac može otkazati ugovor o radu radniku uz istovremenu ponudu za zaključivanje ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima. Odredbe ZOR-a koje uređuju otkazi- vanje ugovora o radu od strane poslodavca shodno se primjenjuju i na otkaziva- nje ugovora u smislu st. 1. pomenutog člana (st. 2), a ako radnik prihvati ponudu poslodavca za zaključivanjem ugovora o radu pod izmijenjenim uslovima zadržava pravo da kod nadležnog suda osporava dopuštenost takve izmjene ugovora (st. 3). Otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora omogućava poslodavcu da dođe do izmjene ugovora o radu. Dakle, osnovna svrha ovog instituta vezuje se za činjenicu da ukoliko poslodavac želi izmijeniti sadržaj ugovora o radu (ugovoriti sa radnikom obavljanje nekih drugih poslova, promjeniti mu mjesto rada ili visinu plate), može to učiniti protiv volje radnika samo ako otkaže postojeći ugovor i isto- vremeno predloži radniku sklapanje novog ugovora. Pri tome je poslodavac dužan dokazati postojanje zakonom predviđenog opravdanog razloga za redovni otkaz, na isti način kao i kada se ugovor o radu otkazuje bez ponude za sklapanje novog ugo- vora. Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu se sastoji od dva dijela: otkaza postojećeg ugovora o radu (s njegovim određenim sadržajem) i ponude da se ugovor o radu (radni odnos) nastavi, ali pod izmijenjenim uslovima (s novim sadržajem). Poslodavac ne može ponudu za izmjenu ugovora o radu sastaviti naknadno jer su oba dijela povezana. Ako radnik prihvati ponudu za izmjenu ugovora, on zadržava pravo da u sudskom postupku pobija dopuštenost otkaza. Iz svega navedenog proi- zilazi da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužioca kojim se traži poništenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod izmijenjenim okolnostima, broj 2120712 od 25. 12. 2012. godine, jer je isti nezakonit. Nesumnjivo je da je pomenuti ugovor o radu zaključen suprotno odredbi čl. 137. ZOR-a, o čemu je prvostepeni sud u pobijanoj presudi dao iscrpno i argumentovano obrazloženje. Po mišljenju ovog suda, pravilno je postupio prvostepeni sud i kada je poništio i rješenje o prestanku radnog odnosa tužiocu, broj 1227/13 od 23. 01. 2013. godine, smatrajući ga nezakonitim. Pomenuto rješenje tuženi je donio u skladu sa odredbom čl. 126. st. 1. tač. 2. i čl. 141. st. 3. ZOR-a. Kao sporno pitanje od koga zavisi pravilna primjena materijalnog prava u ovoj pravnoj situaciji pojavilo se pitanje da li je uslijed nastanka organizacionih promjena kod tuženog prestala potreba za obavljanjem po- slova koje je tužilac obavljao na radnom mjestu portira u periodu od nepunih mjesec dana. Poslodavac može da uvede tehnološke, ekonomske i organizacione promjene




166

167




u djelokrugu svoga rada. Ako njihova primjena bude zahtijevala smanjenje ili uki- danje određenih poslova mora doći do prestanka radnog odnosa zaposlenih koji su ih obavljali. Prema odredbi čl. 126. st. 1. tač. 2, ZOR-a, poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku ako se iz ekonomskih, organizacionih i tehnoloških razloga ukaže potreba za prestankom njegovog rada i ako mu poslodavac, s obzirom na eko- nomsko stanje, proizvodne i druge radne kapacitete i organizaciju rada, kao i druge radne sposobnosti radnika, ne može obezbijediti drugi odgovarajući posao (stav 2.). Dakle, uslov da se otkaz ugovora o radu može dati u smislu odredbi čl. 126. st. 1. ZOR-a je da poslodavac radniku ne može obezbijediti drugi odgovarajući posao. Za pravilnu primjenu ove odredbe odlučna činjenica je da je kod tuženog prestala potreba za radom tužioca ukidanjem radnog mjesta na kojem je isti bio raspore- đen. Tuženi je u spornoj odluci o jednostranom otkazu ugovora o radu naveo da su osnov za prestanak radnog odnosa tužiocu ekonomski, organizacioni i tehnološki razlozi zbog kojih je prestala potreba za njegovim radom u preduzeću. Iz stanja spisa proizilazi da je tuženi dana 01. 03. 2013. donio novi Pravilnik o sistematizaciji (za- dataka i poslova) radnih mjesta, kojim je ukinuo radna mjesta portira. Međutim, taj Pravilnik nije bio na snazi na dan 23. 01. 2013. godine, kada je doneseno sporno rješenje o prestanku radnog odnosa tužiocu, što znači da radno mjesto portira u tom momentu nije bilo ukinuto, te da nisu bili ispunjeni uslovi da se tužiocu jednostrano otkaže ugovor o radu, a što je pravilno zaključio i prvostepeni sud. Zato je pravilan zaključak pobijane presude da tuženi nije imao pravni osnov za donošenje spornog rješenja o prestanku radnog odnosa tužiocu, jer sve dok je sistematizovano radno mjesto na koje je on raspoređen, ne postoji osnov za prestanak radnog odnosa po osnovu organizacionih promjena tuženog.”

Iz odluke Ustavnog suda BiH:

„Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Okružni sud u osporenoj odluci dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu primjene relevantnih odredaba ZOR-a, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo šta što bi ukazalo na proizvoljno postupanje Okružnog suda u tom pogledu. […]”

Iz okolnosti konkretnog slučaja zapravo proizlazi da je drugostepeni sud detaljno razmotrio sve apelantove žalbene navode i dao detaljne razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, iz čega proizlazi da dato obrazloženje u cijelosti korespondira standardu obrazložene odluke. To je bio razlog koji je rukovodio Ustavni sud da donese odluku kojom se ova apelacija odbacuje kao očigledno (prima facie) neosnovana.
Ugovor o kreditu

najlakse ti je da ih nazoves i vidis direktno sa n[…]

Izvršni postupak u BiH

Pozdrav, zanima me da li netko zna koji je zastarn[…]

pitanje

Tvoje prezime je tvoja licna stvar, u svako doba g[…]

ODGOVORNOST DRŽAVE ZA ŠTETU ZBOG NEOPRAVDA[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja