BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#2342
Zastupanje, dejstva zastupanja, zaključenje ugovora od strane neovlašćenog lica, pismeno priznanje duga, odricanje od zastarjelosti

Osoba, koja nije ovlaštena za zastupanje, ne može stvoriti obavezu za zastupanog ako joj zastupani nije dao ovlaštenje za to, pa samo posjedovanje pečata ne upućuje na postojanje ovlaštenja za korištenje istog u svrhu za koju je potrebno posebno ovlaštenje, kao što je stvaranje novčane obaveze.


PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Čl.84., 85., 88., 366., 387. ZOO
(Sl.list SFRJ br.2/78, 39/85 i 57/89, Sl.list R BiHbr.2/92 i 13/93, Sl. novine F BiH br.29/03 i 42/11
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku - Presuda Općinskog suda u Bihaću br.17 0 Ps 030811 11 Ps od 7.4.2014. godine,-
- Presuda Kantonalnog suda u Bihaću br.17 0 Ps 030811 14 Pž od 13.10.2014. godine

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 17 0 Ps 030811 15 Rev
Sarajevo, 20.02.2018. godine


Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amre Hadžimustafić, kao predsjednice vijeća, Fatime Mrdović i Snježane Malešević, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP... G..., koga zastupa punomoćnik J. T., advokat iz B. L., protiv tuženog „K.“ d.o.o., koga zastupa punomoćnik Z. P., advokat iz C., radi isplate duga, v.s. 41.780,17 KM, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 17 0 Ps 030811 14 Pž od 13.10.2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20.02.2018. godine, donio je slijedeću:


P R E S U D U

Revizija se odbija.


O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću, broj: 17 0 Ps 030811 11 Ps od 07.04.2014. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženi na ime duga isplati iznos od 41.780,17 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.01.2011. godine, pa do isplate, kao i troškovima parničnog postupka u iznosu od 4.561,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 07.04.2014. godine. Tužitelj je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.884,40 KM u roku od 30 dana.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 17 0 Ps 030811 14 Pž od 13.10.2014. godine žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.125,00 KM.

Blagovremeno podnesenom revizijom drugostepenu presudu pobija tužitelj, zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud usvoji reviziju i preinači pobijanu presudu tako da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, ili da je ukine i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku , ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi isplati dug u iznosu od 41.780,00 KM, koji je nastao iz osnova zaključenog ugovora o prodaji robe, zajedno sa sporednim potraživanjima.

Iz činjeničnog stanja koje su utvrdili nižestepeni sudovi proizlazi da su tužitelj i tuženi bili u poslovnim odnosima, da je tužitelj isporučivao tuženom robu – drobljeni kameni agregat, da je tužitelj ispostavljao tuženom račune za isporučenu robu, i da je tuženi dio kupljene robe platio tužitelju, ali mu je ostao dužan iznos od 41.780,17 KM.

Prema utvrđenju nižestepenih sudova, posljednji računi iz utuženog iznosa duga su dospjeli za plaćanje dana 31.10.2007. godine, a predmetna tužba je podnesena sudu dana 21.04.2011. godine, tj. nakon proteka trogodišnjeg roka zastarjelosti međusobnih potraživanja iz ugovora o prometu roba i usluga, iz člana 374. Zakona o obligacionim odnosima (dalje ZOO) . Prilikom odlučivanja o prigovoru zastarjelosti potraživanja, nižestepeni sudovi su imali u vidu i utvrđenu činjenicu da je tužitelj dostavio tuženom izvod otvorenih stavki sa stanjem duga do 31.12.2010. godine, u kojem je bio evidentiran predmetni dug u iznosu od 41.780,17 KM, i da je taj izvod u ime tuženog dana 21.01.2011. godine potpisala i pečatom tuženog ovjerila A. K., koja je u to vrijeme bila zaposlenik tuženog u svojstvu pripravnika, te da je u to vrijeme potraživanje tužitelja već bilo zastarjelo.

Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su ocijenili da je prigovor zastarjelosti potraživanja osnovan, budući da u ovom slučaju nije došlo ni do prekida zastare potraživanja pismenim priznanjem duga u smislu odredbe člana 387. stav 1. ZOO, niti do odricanja od zastarjelosti iz člana 366. stav 1. istog zakona, iz razloga što K. A., koja je potpisala izvod iz otvorenih stavki tužitelja, nije bila lice ovlašteno za zastupanje i predstavljanje tuženog, niti je od strane direktora tuženog, kao ovlaštenog lica, imala ovlaštenje ili odobrenje za priznanje duga ili za odricanje zastarjelosti utuženog potraživanja, pa su tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbili kao neosnovan.

Revizijski navodi tužitelja koji se odnose na povredu odredbe člana 8. ZPP u postupku pred drugostepenim sudom nisu osnovani, jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je drugostepeni sud u cijelosti prihvatio razloge, kako činjenične tako i pravne, koje je u obrazloženju svoje presude dao prvostepeni sud, i stranke uputio na sadržaje tih razloga, smatrajući da isti opravdavaju donošenje pobijane presude.

Drugostepeni sud je pravilno ocijenio da pred prvostepenim sudom nije učinjena povreda parničnog postupka, jer je prvostepeni sud svoju presudu zasnovao na činjeničnim stanju koje je utvrđeno na osnovu savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, a istu je i valjano obrazložio. Zbog toga, po ocjeni ovog suda, nije bilo razloga da drugostepeni sud otklanja povrede postupka koje pred prvostepenim sudom nisu ni učinjene, pa revizijski razlog povrede parničnog postupka iz člana 209. ZPP nije ostvaren.

Revizijski navodi koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje ne mogu biti predmet ocjene ovog suda, jer revizija iz tog razloga nije dopuštena (član 240. stav 2. ZPP), a tužitelj ne može svoju drugačiju ocjenu dokaza suprotstavljati obrazloženoj slobodnoj ocjeni dokaza koju su dali nižestepeni sudovi.

U vezi sa spornim pitanjem da li je zaposlenica tuženog A. K. u vrijeme potpisivanja spornog izvoda iz otvorenih stavki od 31.12.2010. godine bila ovlaštena priznati tužitelju dug i odreći se od zastarjelosti, ovaj sud primjećuje da su razlozi koje su u vezi s tim dali nižestepeni sudovi u potpunosti zasnovani na pravilnoj primjeni odredbe člana 88. ZOO u vezi sa odredbom člana 85. istog zakona.

Naime, odredbom člana 85. ZOO je propisano da ugovor koji zaključi zastupnik u ime zastupanog lica i u granicama svojih ovlaštenja obavezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu, a pod istim uslovima i ostali pravni zastupnici proizvode pravno dejstvo neposredno prema zastupanom licu. Zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne uradi ugovor proizvodi pravno dejstvo za zastupanog i drugu stranu, ako je ova znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. Odredbom člana 88. stav 1. ZOO je propisano da ugovor koji je neka osoba sklopila kao punomoćnik u ime drugog bez njegovog ovlaštenja obavezuje zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

U ovom slučaju je utvrđeno da je osoba koja je potpisala izvod iz otvorenih stavki bila zaposlena kod tuženog u svojstvu pripravnika, i da nije bila ovlaštena za potpisivanje i ovjeru isprava o raspolaganju imovinom tuženog, pa tako ni izjave o priznanju duga, pa su nižestepeni sudovi pravilno zaključili da izjava koju je dala ta osoba, i pored činjenice da se na istoj nalazi pečat tuženog ne može imati prema tuženom dejstvo izjave o priznanju duga odnosno odricanja od zastarjelosti.

Budući da osoba koja nije ovlaštena za zastupanje ne može stvoriti obavezu za zastupanog ako joj zastupani nije dao ovlaštenje za to, a da samo posjedovanje nečijeg pečata ne upućuje na postojanje ovlaštenja za korištenje istog u svrhu za koju je potrebno posebno ovlaštenje, kao što je stvaranje novčane obaveze, koje može učiniti samo osoba koja je zato ovlaštena, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da u konkretnom slučaju nije došlo do odricanja od zastarjelosti, pa je i odluka kojom je tužbeni zahtjev odbijen iz razloga što je u smislu odredaba člana 360. ZOO prestalo pravo tužitelja da od tuženog zahtjeva ispunjenje predmetne obaveze, zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Imajući u vidu gore navedeno, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa kako ne postoje ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, reviziju tuženih je na osnovu odredbe člana 248. ZPP odbio kao neosnovanu.


Predsjednica vijeća
Amra Hadžimustafić, s.r.




preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com
Proba

123

Poštovani, Prilikom registracije obrta u nadležno[…]

saobracajna nesreca

Postovani, U saobracajnoj nesreci koja se desila u[…]

Nadzorni odbor dioničkog društva 1. Nadzorni o[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja