BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Tuzilacke odluke u Bosni i Hercegovini
User avatar
By pravnik
#961
Žalba – ratni zločin protiv čovječnosti

BOSNA I HERCEGOVINA
TUŽILAŠTVO
BOSNE I HERCEGOVINE
SARAJEVO
Broj: KT – RZ - _______
Sarajevo, _______


SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Na broj: X – KR - _______

Na osnovu člana 292. i člana 293. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: ZKP BiH), na presudu Suda BiH broj: X – KR - _______/_______ od _______ godine u zakonskom roku, podnosim
Ž A L B U
Zbog:
1. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (član 297. ZKP BiH),
2. Povrede Krivičnog zakona (član 298. ZKP BiH),
3. Pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (član 299. ZKP BiH)
4. Odluke o krivično-pravnoj sankciji (član 300. ZKP BiH).

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom Suda Bosne i Hercegovine, optuženi _______ oglašen je krivim po _______ tačke optužnice Tužilaštva BiH, po _______ tačaka optužnice oslobođen je krivice, dok je po _______ tačke optužnice presudom optužba odbijena, jer je Tužilaštvo BiH prije završetka glavnog pretresa odustalo od gonjenja. Protiv presude donesene u prvom stepenu Tužilaštvo BiH podnosi žalbu po navedenim zakonskim osnovima iz sljedećih razloga:
1. Sud je načinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 297. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine. Izreka presude je nerazumljiva, protivrječna razlozima presude, a u presudi nisu navedeni ni razlozi o odlučnim činjenicama. Nakon održanog glavnog pretresa sud je nepravilno primijenio odredbe ZKP-a, jer je oslobodio optuženog _______ od odgovornosti za radnje krivičnog djela opisane pod tačkama _______ presude, a na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku BiH.
Iznoseći razloge za takvu odluku sud je vršio ocjenu izvedenih dokaza i zaključio da nema dokaza da je optuženi učinio navedene radnje krivičnog djela. Nejasni su i protivrječni razlozi presude u dijelu gdje se tvrdi da su saslušani svjedoci na glavnom pretresu izmijenili svoje iskaze iz istrage. Određena manja odstupanja u iskazima saslušanih svjedoka na glavnom pretresu u odnosu na njihove iskaze date u istrazi sud je pogrešno cijenio, a trebao je da takva odstupanja cijeni u vremenskim i prostornim okolnostima. Tako je sud morao poći od općtepoznate činjenice da se na prostoru općtine _______ pored optuženog _______, kreće i danas veći broj osumnjičenih za ratne zločine, koje državni organi nisu uspjeli lišiti slobode, što uslovljava nesigurnu atmosferu življenja i povratka svjedoka u grad _______. Sud je trebao cijeniti i protek vremena, dobno i zdravstveno stanje svjedoka, različitu individualnu moć percepcije i memorije, subjektivni osjećaj prema suđenju i strah od svjedočenja.

1.1. Netačni su navodi presude da uklanjanjem iz sudnice _______ iz udruženja _______ svjedoci nisu bili lišeni psihološke podrške od strane Udruženja. Tužilaštvo smatra da se odbrana poslužila neprofesionalnim lukavstvom i sračunato i na perfidan način postigla da se odstrani _______ iz sudnice tokom cijelog suđenja, sa obrazloženjem da je želi saslušati u svojstvu svjedoka , a ustvari je odbrana imala namjeru da kod svjedoka optužbe koji su tek trebali svjedočiti, stvori osjećaj nesigurnosti i na taj način ih liši podrške koju im je _______ pružala svojim prisustvom. Psihološka stručna pomoć koju pruža Odjel za podršku svjedocima je nedovoljna u odnosu na pomoć koju svojim prisustvom _______ istima pruža, kroz koju se personificiraju žrtve i koja kroz djelovanje udruženja javno ukazuje na probleme sa kojima se ova ranjiva populacija susreće. Treba imati na umu da se ovdje uglavnom radi o ženama-žrtvama fizičkog i seksualnog zlostavljanja koje su kroz članstvo u udruženju konačno stekle davno izgubljeno samopouzdanje i hrabrost da o preživljenim strahotama u ratu, koje doživljavaju kao ličnu sramotu, javno progovore i u sudnicama se suoče s počiniteljima zločina čije su same bile žrtve ili članovi njihovih porodica. Nažalost, mahom se radi o svjedokinjama udovicama, koje su muževe izgubile u proljeće 1992. godine, koje koračaju kroz životne probleme bez ikakve muške zaštite i oslonca.
2.1. Ovdje se Tužilaštvo osvrće i na navode presude sa str. _______ gdje je ocjenjivan iskaz svjedoka _______, a koja je po ocjeni suda dala ubjedljiv iskaz kako je na nju „vršen pritisak od strane udruženja „_______“, da mora svjedočiti protiv _______ kako to rade druge žene, a ukoliko to ne učini da joj je prijećeno ukidanjem penzije“. Iz iskaza ovog svjedoka Sud izvodi „nedvosmislen zaključak kako je dio svjedoka optužbe instruiran u kom pravcu da daje iskaz prije nego što su svjedočili u Tužilaštvu BiH“. Tužilaštvu se nakon ovakve ocjene Suda nameće zaključak da je Sud pristupao iskazima svjedoka sa predrasudama, unaprijed smatrajući, a bez utemeljenih i neupitnih dokaza, da su svjedoci instruirani kako da svjedoče.
Dalje se u presudi navodi kako je navodno i na Sud od strane pomenutog udruženja vršen pritisak te Sud izvodi pogrešan zaključak kako je kod ocjene iskaza jednog dijela svjedoka optužbe, imalo značajnu uzdržanost prilikom poklanjanja vjere njihovim iskazima. Tužilaštvo smatra kako su zaključci Suda o tome pogrešni i Sud je samo prihvatio upravo teze odbrane optuženog kojima je nastojala postići, tj. uvjeriti Sud kako svjedoci optužbe lažu i kako su instruirani od strane _______ kako da svjedoče. Tužilaštvo podsjeća i ukazuje Sudu da je odbrana nakon svjedočenja _______ i predložila da se _______ sasluša kao svjedok i zbog te činjenice udalji iz sudnice. U svim narednim unakrsnim ispitivanjima svjedoka odbrana je nastojala diskreditirati svjedoke optužbe jer „lažu“ tvrdeći kako su na poziv, po preporuci ili instrukciji _______ došli dati iskaz protiv _______. Na ovaj način odbrana je pokušala diskreditirati izjave ovih svjedoka date u istrazi i iskaze na glavnom pretresu. Kada se ta nastojanja odbrane nisu ostvarila, jer su svi svjedoci koji su saslušani pred ovim Sudom u toku postupka ustvrdili pod zakletvom i nakon upozorenja na posljedice davanja lažnog iskaza, da su došli svjedočiti u ovom postupku na poziv Tužilaštva BiH, a oni svjedoci koji su preko udruženja poznavali _______ su bili izričiti kako na njih nije vršen nikakav pritisak niti su instruirani o tome kako da svjedoče, već su naprotiv došli dati svoj iskaz upravo zato što su poznavali optuženog _______ kao svog prijeratnog komšiju koji se sramno i zločinački ponio prema njima – oštećenim i članovima njihovih porodica koji su stradali usljed kriminalnog djelovanja _______ i pripadnika grupe kriminalaca s kojim je najčešće preduzimao radnje izvršenja krivičnog djela, a kojima se ne sudi u ovom postupku. Kada je odbrana, razočarana ovakvim slijedom svjedočenja svjedoka optužbe, shvatila da svjedočenjem _______ ne bi ništa dobila što bi koristilo odbrani optuženog _______, iskoristila je svoje pravo da disponira sa pozivanjem svjedoka, ali je time napravljena i nepopravljiva šteta Tužilaštvu jer nije data prilika _______ da pojasni okolnosti pod kojima se odvijao navodni razgovor, o čemu se i u kojem kontekstu vodio razgovor između nje i _______. Tužilaštvo smatra da je Sud trebao radi zadovoljenja interesa pravde i radi svestranog utvrđivanja činjenica, posebno kad postoji sumnja u istinitost nekog bitnog navoda, sam pozvati i saslušati kao svjedoka _______, te nakon iskaza ove svjedokinje odlučiti da li pokloniti potpunu vjeru iskazu svjedoka _______. Tim prije što Tužilaštvo ima potpuno suprotna saznanja o toku razgovora između _______ i _______ iz čega izvodi zaključak da se nikako nije radilo o instruiranju svjedoka radi uticanja na sadržaj njenog svjedočenja već je smisao razgovora bio jedino da se svjedokinja motiviše da svjedoči pred Sudom, jer je općepoznato među raseljenim stanovnicima iz _______ da je _______ bila prisutna u _______ i školi _______ u inkriminirano vrijeme i da je tamo izgubila muža. Nikako se nije radilo o ucjenjivanju penzijom, što je i logično jer _______ jednog od desetina udruženja slične prirode nema ni ovlaštenja niti mogućnost da nekome daje ili oduzima penziju. Da je svjedočenje svjedoka _______ podložno kritičkom ocjenjivanju i obazrivijem pristupu govori i činjenica da se na kraju svog kazivanja ova svjedokinja obratila optuženom i tražila da joj _______ kaže gdje su kosti njenog supruga _______ jer kako je navela „_______ mora znati gdje je njen suprug ubijen jer je sa _______ bio ’rame uz rame’, a _______ je njih odveo i da optuženi mora znati gdje su svi poubijani jer je bio stalno sa tom vojskom“. Sud je trebao pokloniti vjeru i ovom dijelu svjedočkog iskaza, a ne parcijalno cijeniti njegove dijelove, te uzimati samo one dijelove koji potkrepljuju pogrešno uvjerenje Suda o iskazu svjedokinje _______.Ovu posljednju izjavu _______ kao jedne obične žene sa sela Sud olako i nekritički shvata na način da optuženi treba da zna gdje se nalaze kosti njenog supruga zbog _______ pripadnosti _______ nacionu i njegovoj oružanoj sili kao protivničkoj u to vrijeme. Pogrešan je ovaj zaključak Suda, jer Tužilaštvo smatra da je _______ upravo koristeći izraz ’rame uz rame’ sa _______, vrlo slikovito prostim rječnikom opisala kakvu je ulogu imao _______. Njegova uloga u inkriminiranim događajima nije bila sporedna u odnosu na _______, već je isti djelovao zajedno sa ________ i dijelio njegovu zločinačku namjeru kojoj je bio cilj progon _______ stanovništva sa područja _______.To što optuženi po tvrdnji svjedokinje nije njoj ništa nažao učinio, Sud nije mogao cijeniti bez dovođenja u vezu sa tvrdnjom svjedokinje da je optuženi bio ’rame uz rame’ sa _______, optuženikom pred MKSJ-om, koji se tereti za masovne zločine počinjene u isto vrijeme i na istom mjestu na kome je i optuženi preduzimao svoju kriminalnu aktivnost.
Tužilaštvo primjećuje da je obrazlažući presudu Sud redovno dezavuirao izjave svjedoka optužbe i njihovim svjedočenjima dodavao različite negativne epitete i to između ostalog, kako su svjedoci neprijateljski raspoloženi prema optuženom, kako su instruirani kako će svjedočiti, agresivni, skloni generalizaciji tipa „svi su _______“, kako se u njihovim iskazima uočava siromaštvo verbalnih sadržaja kada je riječ o djelovanju optuženog, a u slučaju kad su svjedoci davali izjave imalo suprotne ranijim iskazima proglašavani su neopuzdanim svjedocima. Vođen tom logikom, Sud je trebao biti dosljedan, te i izjavu _______ iz istrage, koja se u cijelosti razlikuje od one sa glavnog pretresa, cijeniti po istim mjerilima. Pa iako je svjedokinja _______ ponesena emocijama u sudnici molila _______ da joj kaže za kosti muža i pauze od par minuta gdje se čekao odgovor optuženog na ovo izričito pitanje svjedokinje, iskreni odgovor od optuženog svjedokinja nije dobila. Ovo upućuje na logičan zaključak da je svjedokinja nastojala ovakvim, afirmirajućim svjedočenjem u korist optuženog, istog „omekšati“, odobrovoljiti kako bi joj na račun toga i prijeratnih dobrih komšijskih odnosa optuženi zaista i rekao gdje joj je ubijen i ukopan muž, što je bio i glavni motiv zbog kojeg je A.I. i došla da svjedoči u ovom postupku. Razvidno je iz njenog svjedočenja da se radi o neukoj svjedokinji koja je po mišljenju suda, dala ubjedljivo svjedočenje samo u dijelu gdje ogovara i optužuje _______, dok u ostalom dijelu Sud ne cijeni adekvatno iskaz ovog svjedoka, te izreku presude na taj način ne čini jasnom i neprotivrječnom razlozima presude. Indikativno je međutim, što Vijeće u ocjenjivanju istinitosti iskaza svjedoka odbrane ima drugačiji kriterij nego kad su u pitanju svjedoci optužbe. Naime, nakon što je ocijenilo da je izvjesni svjedok odbrane (_______) govorio istinu na jednu okolnost, Vijeće je zaključilo “da nema razloga da mu ne vjeruje i u odnosu na preostali sadržaj njegovog svjedočenja..[..]. Takav standard nije primjenjivan i na svjedoke optužbe.


3.1. I navodi presude gdje se cijeni kao indikativna izjava svjedoka _______ da joj je „dosta mudrovanja svačijeg“ su nedovoljno obrazloženi, izvučeni iz konteksta i iskorišteni za argumentaciju koja bi potvrdila i osnažila izjavu _______ u dijelu gdje ova favorizira optuženog i ukazuje na pritiske radi svjedočenja. Svjedokinja _______ je naime u konkretnom slučaju, koji je Sudu poslužio za pomenutu argumentaciju, na pitanje tužioca „je li vas strah danas“, odgovorila „pa jeste, ne mogu da gledam nikoga jer smo svi puni mudrovanja svačijih“. Iz ovog dijela iskaza se ne može van razumne sumnje izvući zaključak da je svjedok uopće govorio pa čak niti posredno imao namjeru da Sudu stavi do znanja da je na nju ili nekog drugog vršen uticaj od strane _______.
4.1. Konačno, Sud pogrešno izvodi zaključak kako je donošenje rješenja Suda BiH broj KRN - _______ od ________ godine o preuzimanju predmeta u nadležnost Suda i Tužilaštva BiH učinjeno pod pritiskom Udruženja „_______“, te kako je na taj način izvršen pritisak na neovisnost Suda, pa analogno tome Sud pogrešno izvodi zaključak kako je pomenuto udruženje tim lakše moglo uticati i na svoje članice-svjedoke optužbe, da svjedoče protiv (in peius) optuženog. Raspravno vijeće nije uzelo u obzir činjenicu da udruženje nije sastavljeno od diplomiranih pravnika već od žrtava - žena,vrlo niske naobrazbe, koje su žrtve ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti koji su na njima počinjeni tokom rata. Ne može se očekivati od udruženja takvog obrazovnog i dobnog sastava da bude svjesno i upoznato sa svim reformama kroz koje je prošlo pravosuđe u Bosni i Hercegovini. Ono što one kroz sredstva javnog informiranja ističu je da su žrtve navedenih kategorija zločina čije počinioce posmatraju kao agente ratne _______. Opredjeljenost svjedoka, žrtava da ne uzmu pravdu u svoje ruke i želju da se zločini nad pripadnicima njihovog udruženja procesuiraju pred državnim Sudom, to jest njihovu podršku uspostavljanju vladavine zakona u Bosni i Hercegovini, raspravno Vijeće ne može tretirati kao pritisak na pravosuđe. I umjesto da cijeni njihovu spremnost da unatoč ponovnom otvaranju jednom već preživljenih trauma ratnih silovanja, članice udruženja ipak svjedoče pred Sudom BiH, potpuno neosnovano tu istu spremnost tumači kao pritisak na pravosuđe. Iz takvog stava Raspravnog vijeća ne može se izvući drugi zaključak osim onog da je Raspravno vijeće u ovom predmetu postupalo pristrasno na štetu oštećenih to jest svjedokinja članica navedenog udruženja. Time je Raspravno vijeće prekršilo član 6. Evropske konvencije o zaštiti osnovnih ljudskih prava prema kojem svako ima pravo da mu sudi nepristrasan sud. Ovo načelo je inkorporirano i u Zakon o krivičnom postupku BiH, pa se postavlja pitanje da li je i ovo Vijeće bilo pristrasno prilikom suđenja i donošenja presude. “Evropski sud je u slučaju Saraiva de Carvalho (22. april 1994., Serija A, broj 286, podsjetio na test koji primjenjuje pri utvrđivanju neprisrasnosti suda. On glasi: Postojanje nepristrasnosti u smislu člana 6. stav 1. mora biti ustanovljeno prema subjektivnom testu, tj. na osnovu ličnog ubjeđenja određenog sudije u slučaju, kao i prema objektivnom testu, što znači utvrđivanje da li je sudija osigurao dovoljne garancije da bi se isključile bilo kakve opravdane sumnje u vezi postojanja nepristrasnosti. Tužilaštvo smatra da u predmetnom slučaju Raspravno vijeće nije osiguralo dovoljno garancija kojima bi isključili sumnju u pogledu svoje pristrasnosti, a vezano za pitanje uticaja Udruženja „_______“ na svoje članice - svjedoke optužbe da svjedoče protiv (in peius) optuženog, a prije svega iz razloga što se nije dala prilika _______ da se izjasni na iskaz svjedoka _______ u kojem navodi da je bila izložena pritiscima od strane gospođe _______ kako treba svjedočiti.
5.1. U dijelu gdje vrši ocjenu dokaza sud navodi kako je prilikom ocjene dokaza o identitetu optuženog uzimalo u obzir faktore poput onoga koliko je svjedok optuženog dobro poznavao prije nego što ga je prepoznao na poprištu događanja predstavljenog optužbom, pa u tom smislu se po ocjeni suda može vjerovati jedino svjedocima poput _______ i ________ koji su tokom suđenja ukazivali na identitet optuženog budući da su ga kao komšiju poznavali od djetinjstva. Treba napomenuti da je više od polovine svjedoka optužbe poznavalo _______ od ranije kao svog komšiju i da kod njih, po mišljenju Tužilaštva, nije bila ni upitna identifikacija optuženog. Da je ova tvrdnja tačna potvrđuje i izjava optuženog koju je u svom kazivanju izjavio pred sudom gdje je spomenuo kako je u _______ kritične prilike vidio svoje „prve komšije iz sela _______ i _______ i to: ______________________ par njih je još bilo tu, tu je bilo i djece, to su imena kojih se sjećam“. Također navodi kako je u školi razgovarao sa komšijom _______ i njegovom familijom. Civili _______ i koji su bili zatvoreni u _______ su prebačeni kasnije u prostorije Osnovne škole _______, gdje su zatekli ili su u školu naknadno dovedeni i drugi civili _______ protjerani iz okolnih sela _______ općine. I ovi civili koji su kao svjedoci optužbe svjedočili pred sudom su pretežno lično poznavali optuženog kao svog komšiju ili su o identitetu optuženog saznali od drugih zatvorenih civila koji su _______ lično poznavali. Pa čak i ako sud ne prihvata identifikaciju optuženog od strane svjedoka koji nisu prije rata poznavali optuženog, a koji su za ime optuženog saznali u zatočeničkim prostorijama ili su ga prepoznali u sudnici, to nikako sud ne smije zanemariti činjenicu da je većina svjedoka optužbe poznavala optuženog prije rata i da ga je prepoznala kao izvršioca krivičnih djela pomenutih u preciziranoj optužnici Tužilaštva BiH. Nije realno očekivati da 14 godina nakon vremena izvršenja krivičnog djela svi svjedoci prepoznaju u sudnici optuženog, tim prije ako su optuženog vidjeli samo jednom ili manji broj puta i to u trenutku kada su bili izloženi udaranju i strahu za svoj život i kada su ljudske percepcije ograničene djelovanjem straha. Ovdje je Sud načinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka jer je izreka presude nerazumljiva razlozima presude.
6.1. Sud ocjenjuje kako iskaze svjedoka optužbe karakterizira siromaštvo verbalnih sadržaja kada je riječ o bližem opisu i konkretizaciji radnji koje je poduzimao kritičnih prilika optuženi, kako se radilo i o generalizaciji optuženog sa nacionalnim predznakom tipa „svi su oni _______“ te da su svjedoci bili neprijateljski raspoloženi prema optuženom. Tužilaštvo smatra kako je ovaj dio presude nerazumljiv i nejasan jer se ne vidi na osnovu čega Sud izvodi ovakav zaključak kad tokom glavnog pretresa nijedan svjedok optužbe nije generalizirao djelovanje optuženog niti je sve pripadnike _______ naroda nazvao „_______“. Naprotiv, jasno su pravili razliku između _______ i „_______“, te spominjali pozitivne primjere komšijskih odnosa. Da li su ili nisu izjave svjedoka jasne, proporcionalne i cjelovite stvar je subjektivne ocjene Suda. Suprotno stavu Raspravnog vijeća, Tužilaštvo smatra da su izjave svjedoka koje su davali u istrazi u bitnim dijelovima ostale iste, neprotivrječne jedne drugima i potvrđene na glavnom pretresu.
7.1. Tužilaštvo smatra apsolutno pogrešnim i stav Suda kako su nepouzdani kompletni iskazi svih svjedoka koji su pominjali _______ kao saučesnika u izvršenju radnji krivičnog djela zajedno sa _______ i to samo zbog činjenice da je u presudi Haškog tribunala prihvaćena kao utvrđena činjenica kojom je ustanovljen alibi osuđenog za period od _______ do _______ godine. Tužilaštvo BiH nije tokom dokaznog postupka pobijalo alibi haškog osuđenika _______ iz prostog razloga što bi to dalje odugovlačilo trajanje glavnog pretresa, koji je, podsjećanja radi, ozbiljno prijetio da probije limit propisan zakonom u kontekstu odredbi o trajanju pritvora nakon potvrđivanja optužnice. No, čak i u situaciji kad Tužilaštvo nije pobijalo alibi osuđenog _______ i trošilo vrijeme suda na ovakve stvari, kad je općepoznato da je _______ pravosnažno osuđen za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općine _______, to nikako ne može značiti da su iskazi svjedoka koji su teretili _______ i dovodili ga na mjesto izvršenja krivičnog djela u cijelosti nepouzdani. Ovdje je Raspravno vijeće moralo pokazati osjećaj za pravdu i cijeniti iskaze svjedoka u cijelosti, a ne unaprijed sve svjedoke prećutno proglasiti lažovima, jer su spominjali _______, a on ima neki sumnjivi alibi pokriven medicinskom dokumentacijom koja potiče iz _______. Kredibilitet te dokumentacije je tim više upitan ako se zna kakva je uloga _______ u ratnim dešavanjima na području općine _______ i da su se stavili na stranu vojske kojoj je pripadao i optuženi. Da _______ ne govori istinu kada je riječ o njegovoj ratnoj prošlosti i povezanosti sa _______, proizlazi i iz izjave svjedoka odbrane _______, koji je s grupom civila zaustavljen u blizini banje _______. Ovaj događaj opisao je i svjedok odbrane _______, ustvrdivši kako je _______ zajedno sa _______ zaustavio polovinom maja grupu _______ na mostu na ulazu u selo _______ gdje ih je _______ maltretirao. Ovaj iskaz svjedoka u potpunoj je protivrječnosti sa kazivanjem optuženog _______, koji je na glavnom pretresu izjavio kako u toku rata nije imao nikakvog kontakta sa _______. Ovo pokazuje da optuženi nije govorio istinu kada je iznosio svoju odbranu na glavnom pretresu i da je njegova namjera bila sračunata na izbjegavanje krivične odgovornosti. Naime, Sud uopće nije cijenio nepodudarnost iskaza optuženog i iskaza svjedoka odbrane. Vijeće je samo cijenilo težinu činjenice da je optuženi u ovom predmetu svjedočio prije nego što su svjedoci odbrane dali svoj iskaz, uzimajući to kao faktor koji ide u prilog optuženom uz obrazloženje da u momentu svjedočenja optuženi nije znao šta će oni izjaviti u svojim iskazima. Tužilaštvo primjećuje da ovakvo zanemarivanje sadržaja iskaza optuženog i svjedoka odbrane i njihove protivrječnosti predstavlja nonsens i površan pristup ovim dokazima.

2. Sud je povrijedio Krivični zakon jer je primjenio zakon koji se ne može primjeniti. Izveden je pogrešan zaključak da Osnovna škola „_______“ nije bila logor za zatvorene _______, ali ipak Sud priznaje da nije bila ni prihvatni centar kako to smatra odbrana.

Tužilaštvo smatra da fiskulturna sala u kojoj su bili zatvoreni civili _______ nacionalnosti u vrijeme kada traje širok i sistematičan napad _______ vojske i policije na _______ stanovištvo, jeste prostor koji ima sigurno sva obilježja zatvora, ako ne i logora, što potvrđuju činjenice da je ispred ulaznih vrata bila organizirana oružana straža, vršeno zaključavanje vrata, kontrola ulaska i izlaska iz zatvora, popisivanje prisutnih. Sud zaključuje da “ono što je bitno kod ovog pitanje je činjenica po kojoj civilno _______ stanovništvo u školu sigurno nije bilo dovedeno svojom voljom, što znači da su bili protivpravno lišeni slobode, dakle, zatvoreni bez valjanog pravnog osnova. Kao osobama lišenim slobode, morala su im biti obezbijeđena prava koja su predstavljaju norme običajnog humanitarnog prava, kao i prava sadržana u 4. Ženevskoj konvenciji. Prema običajnom humanitarnom pravu: a) svim osobama koje su lišene slobode mora adekvatno biti obezbijeđena hrana, voda, odjeća, sklonište i medicinska njega; b) Žene lišene slobode moraju biti odvojene od muškaraca i pod nadzorom ženskog osoblja, osim ako se ne radi o porodicama koje su kao takve smještene; c) oduzimanje ličnih stvari od osoba koje su lišene slobode je strogo zabranjeno.Ništa od navedenog nije bilo ispoštovano u školi “_______”. Situacija u školi na način kako je opisana od strane svjedoka, odgovara pojmu logora. Argumentacija Suda da su imali hranu (“četvrt hljeba i konzervu na četvero”), da je “nekoliko mještana našlo strunjače” i koristilo ih za spavanje, da su uz fiskulturnu salu bila dva WC da su neke žene odlazile u MKC te da se zbog svega toga škola ne može smatrati logorom, je neutemeljena. Naime, Sud zanemaruje da su civili bili zatvoreni u fiskulturnu salu Osnovne škole _______ koja nije imala ni minimalne uslove za boravak zatvorenika, koja je bila bez dovoljno prostora za sjedenje, a kamoli za spavanje, bez osvjetljenja, bez mogućnosti provjetravanja, gdje su zatvorenici držani bez ili sa nedovoljno hrane i vode, bez ukazivanja liječničke pomoći teško povrijeđenima usljed premlaćivanja, potvrđuju iskazi brojnih svjedoka saslušanih tokom glavnog pretresa koji su bili zatvoreni u tim prostorijama, a posebno iskazi svjedoka _______.

Pored činjenice da je ocjena uslova boravka u školi _______ iznesena na str. _______ presude kontradiktorna utvrđenim činjenicama i time obrazloženje čini protivrječnim, te nejasnim razlozima presude, treba spomenuti da je u školi (sali) vladao psihički teror koji je stvarao stalnu atmosferu neizvjesnosti o čemu je svjedočilo više sjedoka. Surovim i nasilnim djelima prema jednom broju zatvorenika optuženi je zajedno sa drugim saizvršiocima vršio psihički pritisak koji bi se mogao nazvati „atmosfera užasa i straha“. To je mjesto gdje je počinjen najveći broj krivično-pravnih radnji koje se optuženom stavljaju na teret i za koje mjesto se nesumnjivo veže prisutnost optuženog u inkriminiranom periodu, što je optuženi i sam priznao. Istina, pritisnut dokazima optuženi je minimizirao svoje prisustvo prikazujući svoj boravak u školi kao redovno obavljanje _______ dužnosti u dva do tri navrata (smjene), za vrijeme kojih se apsolutno ništa loše nije dešavalo zatvorenim civilima niti mu je poznato da su pripadnici nekih paravojnih formacija dolazili u školu. Optuženom nije poznato ni da je u to vrijeme pobijeno i nestalo više hiljada _______ sa područja općine _______, što je kao jedna notorna činjenica moralo biti poznato jednom _______. Sve ovo govori u prilog tvrdnji da je optuženi bio neiskren pred sudom iskazujući očigledne neistine kako bi izbjegao krivičnu odgovornost. Sam je priznao da je imao kontrolu nad ulazom i izlazom iz škole što potvrđuje tvrdnju optužbe kako je mogao imati i imao kontrolu i nadzor nad ulaskom raznih pripadnika vojske _______ i drugih pojedinaca neprijateljski raspoloženih prema zatvorenim civilima _______ nacionalnosti, ali nije spriječio nikoga od njih da učini neko od krivičnih djela koja su se kontinuirano činila u školi, već je naprotiv svojim neposrednim učešćem u grupi i sam poduzimao radnje izvršenja krivičnih djela djelujući inspirativno, podstrekački i ohrabrujuće svojim prisustvom na sve one koji su vršili nasilje prema zatvorenim civilima. Optuženi je znao da pripadnici _______ vojske i paravojske nesmetano ulaze u prostorije škole i ubijaju, muče, tuku, ponižavaju, zastrašuju, siluju djevojke i žene, izlažu povredama fizičkog integriteta, što im je sam omogućio puštajući ih unutra otključavajući prostorije škole. Sud je, dakle, bio dužan da utvrdi kakve obaveze je imao optuženi _______ prema pravilima međunarodnog prava i vojnim (policijskim) propisima, da li je te obaveze izvršio i da li bi vršenjem tih obaveza (poduzimanjem mjera za obezbjeđenje škole, sprečavanjem trećih lica da ulaze i zlostavljaju zatvorene civile i slično) spriječio nastupanje posljedica opisanih u dispozitivu optužnice. Kako Sud nije na ovakav način postupio, povrijedio je Krivični zakon. Iz iskaza brojnih svjedoka saslušanih na glavnom pretresu može se zaključiti da je _______ u vrijeme izvršenja krivičnih djela iz ove optužnice bio _______ i da je imao mogućnost stvarne kontrole i uvida u ukupna događanja i postupanja grupe zloglasnog _______. U čemu se osim toga ogledala njegova zločinačka aktivnost, biće riječi kasnije.

2.1. Iako je Sud pobijanom presudom osudio _______ za radnju krivičnog djela pomaganja (podržavanja) u odvođenju _______ i _______, od kada im se gubi svaki trag, to krivično djelo sud nije pravno kvalificirao progonom, kao oblikom zločina protiv čovječnosti, jer navodno Tužilaštvo nije dokazalo postojanje diskriminatorne namjere na strani optuženog. Također, Sud izvodi pogrešan zaključak iz utvrđenog činjeničnog stanja i ispušta iz izreke presude imena odvedenih muškaraca _____________________ i _______, jer nije navodno dokazano da je optuženi učestvovao u odvođenju ovih civila. Tužilaštvo smatra da je optuženi izvršilac ovog krivičnog djela, a ne pomagač kako to Sud u presudi obrazlaže i opravdava svoj stav time da su navodno neuvjerljiva svjedočenja svjedoka optužbe o tome da je optuženi aktivno fizički i neposredno preduzeo inkriminiranu radnju odvođenja civila. Sud je primjenio zakon koji se ne može primjeniti kada je utvrdio da optuženi nije počinio nijednu aktivnu radnju u izvršenju djela. Sud je također povrijedio i odredbe o saizvršilaštvu tj. član 29. ZKP-a BiH. Prema stanovištu naše sudske prakse saizvršilac je i onaj ko na osnovu predhodnog sporazuma s ostalim učesnicima poduzme samo radnje koje „omogućavaju, olakšavaju i osiguravaju izvršenje djela“. Također, kada “neki od učesnika ne poduzimaju radnju izvršenja već neke druge radnje koje omogućuju i doprinose izvršenju djela, smatrat će se saizvršiocem ako kod njih postoji volja da krivično djelo izvrše zajednički, tako da poduzete radnje takvih saizvršilaca čine prirodnu i logičku cjelinu sa radnjama ostalih saizvršilaca”.Svi ovi uslovi su u konkretnom slučaju ispunjeni na strani optuženog. Prema odredbi člana 29. KZ-a BiH saizvršilaštvo postoji kada više lica zajednički izvrši krivično djelo učestvovanjem u izvršenju krivičnog djela, čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju krivičnog djela. Saizvršioci svi zajednički ostvaruju zajedničko djelo na osnovu zajedničke odluke, svjesno i voljno, pri čemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivično djelo ne bi bilo ostvareno. To znači da svaki od učesnika u ostvarenju datog djela ima takvu ulogu koja je od bitnog značaja u procesu izvršenja djela. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke - zajednička odluka i poduzimanje radnje kojom se učestvuje u ostvarenju krivičnog djela. Ono što je bitno za postojanje saizvršilaštva jeste da svijest o posljedici djela koja je bitna za umišljaj ne mora biti ista kod svih saizvršilaca. Također, ni postojanje prethodnog dogovora nije neophodno za postojanje saizvršilaštva.I Vijeće u presudi nalazi da je optuženi bio svjestan relevantne namjere i stanja svijesti kod glavnog počinioca (_______) ili je bar bio svjestan visokog rizika posljedice odvođenja imenovanih _______ iz škole “_______” u nepoznatom pravcu. Analizirajući rezonovanje Suda u pogledu uloge _______ u krivičnom djelu Prisilni nestanak lica, Tužilaštvo ne može a da ne primjeti da je Sud podvodio činjenice željenoj kvalifikaciji uloge optuženog, umjesto da je na osnovu činjenica izvodio zaključak o toj ulozi.

Sud ne može očekivati poslije proteka 14 godina od vremena počinjenja zločina i cijeneći situaciju u kojoj su se zatočeni civili _______ nacionalnosti nalazili kada su prognani iz svojih kuća i natrpani u fiskulturnu salu gdje su žene, djeca i odrasli muškarci bili izloženi teroru i nasilju, da svjedoci detaljno i bliže opisuju radnju koju je kritične prilike preduzeo optuženi _______. Zar nije dovoljno za logičan zaključak da je optuženi djelovao kao izvršilac ako se zna da je bio dežurni u školi kritične prilike, da je umjesto da čuva i obezbjeđuje civile koji su tu bili zatvoreni, pustio unutra _______ i njegovu grupu za koju nije mogao da ne zna da je poznata po zločinačkoj aktivnosti upravljenoj prema _______ stanovništvu i da je zajedno sa njima, dakle aktivno, preduzeo radnju prozivanja i odvođenja _______ i _______. O ovome svjedoče iskazi svjedoka: ______________.Tužilaštvo smatra da je poduzimajući ovu radnju izvršenja, optuženi postupao sa direktnim umišljajem, jer je bio svjestan da se ova trojica muškaraca izvode i odvode u smrt samo zato što su pripadnici jednog naroda, što su _______. Tužilaštvo smatra da je predočeno dovoljno dokaza na osnovu kojih se može izvesti zaključak da je optuženi _______ sve radnje poduzeo u okviru širokog i sistematičnog napada _______ vojske i policije i da je optuženi bio svjestan da diskriminira pripadnike _______ naroda isključivo zbog njihove pripadnosti tom narodu.

3. Sud je optuženog osudio da je izdvajao djevojke i mlađe žene koje su bile zatvorene u školi _______ te ih podvodio radi silovanja drugim pripadnicima _______ vojske, dok je ispustio iz činjeničnog opisa da je optuženi učestvovao u silovanju djevojaka, te oslobodio od tačke optužnice da je u _______ učestvovao u izvođenju pet djevojaka i pet mlađih žena, među kojima i _______ koje je zajedno sa dvojicom _______ vojnika prethodno udarao pendrekom i nogama, a zatim su ih naizmjenično silovali. Sud ne poklanja vjeru izjavi svjedoka _______ koja svjedoči o događaju u _______ kao ni ostalim ženama - žrtvama silovanja. Tužilaštvo smatra da je izjava svjedoka _______ uvjerljiva, jer je ista i u istrazi i na glavnom pretresu detaljno i dosljedno opisala okolnosti pod kojima je silovana i kako je saznala za identitet optuženog _______, jer je čula od naroda koji je bio zatvoren u domu, a koji su ga poznavali, da je to _______ iz _______. Djevojke koje su sa njom izvođene radi silovanja su bile iz sela _______. Svjedok _______ je sigurna da je silovao upravo optuženi _______. Sud ne vjeruje ovoj svjedokinji iako ista nema nikakvog razloga da lažno tereti optuženog kao što nema nikakvog logičnog razloga niti da svoje traumatsko iskustvo iz rata ponovo oživljava i preživljava na sudu. Sud neosnovano ne vjeruje ni iskazima ostalih svjedoka koji su identificirali _______ kao izvršioca silovanja.

3.1. Sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje i kad je riječ o optužbi za protjerivanje _______ iz sela _______, jer ponovo paušalno cijeni iskaze svjedoka. Počinjenje krivičnog djela činjenično opisanog u tački _______ optužnice koje se odnosi na progon stanovništva iz sela _______ potvrđuju iskazi svjedoka: ____________________.

3.2. Neshvatljiva je i odluka suda da _______ oslobodi krivice za događaje koji su se desili dana _______ u selu _______, odnosno optužbe da je zajedno u grupi od oko deset pripadnika _______ vojske i policije učestvovao u napadu na selo _______ u općini _______ kojom prilikom su u napadu naoružani puškama ubili: _____________________, zapalili kuće i privredne objekte _______, a više desetina civila _______ protjerali. Ponovo Sud minimizira značaj iskaza svjedoka _______. Naročito je značajno za utvrđivanje krivične odgovornosti optuženog i dokazivanje njegovog prisustva u _______ na dan _______ svjedočenje _______, koja je više puta pred Sudom ponovila da je dana _______ prepoznala _______ ispred svoje kuće, kako držeći zapaljivu tečnost u kantici, ulazi u njenu kuću i pali je. Prije toga, svjedokinja opisuje šta je vidjela da se dešava sa njenom majkom i drugim ženama koje su istrčale iz kuće u pokušaju bjekstva pred napadom _______ vojske, te ova svjedokinja navodi da je tom prilikom vidjela svjedoka odbrane _______ kako je protrčao za grupom žena naoružan ispod kuće, a da je zatim čula rafalnu pucnjavu, potom pojedinačnu, a zatim se _______ vraća prema kući _______ i obraća vojniku koji je stojao na verandi riječima „_______, ubio sam dvije, treća mi je pobjegla majku joj Božju“. Svjedokinja je poznavala od ranije i _______ i _______ i dosljedna je bila u svom svjedočenju o ovom događaju tokom cijelog krivičnog postupka. Iako je odbrana pokušala ponovnim dodatnim saslušanjem _______ i postavljanjem nekorektnih pitanja dovesti u pitanje svjedočenje ovog svjedoka predočavanjem službene zabilješke inspektora _______, koja je sačinjena prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka bližih članova porodice svjedokinje, to odbrani nije pošlo za rukom jer je svjedokinja ostala dosljedna svom ranijem svjedočenju za koje tvrdi da je jedino potpuno i istinito. Službena zabilješka inspektora je sačinjena na osnovu bilješki sa uviđaja i otkucana na računaru dosta vremena nakon obavljene ekshumacije, tako da svjedok _______ nije imala mogućnost da sazna šta je u toj zabilješci navedeno, niti je vidjela ili potpisala tu zabilješku, a pogotovo ne zna kakvi su lični podaci o spomenutim licima napisani u zabilješci, kao npr. godište _______ Ova službena zabilješka ne predstavlja svjedočenje _______ već se radi o zabilješci koju je naknadno po povratku sa terena sačinio inspektor za internu upotrebu, kao podsjetnik da se izlazilo na ekshumaciju i da se obavio usmeni kraći razgovor sa oštećenom, koja se tu slučajno nalazila. _______ je objasnila na Sudu da je na dan ekshumacije bila potresena, jer je sakupljala kosti ubijene majke i ostalih članova porodice i da joj uopće nije bilo do razgovora i vraćanja u prošlost, te da nije bila skoncentrirana na davanje izjave, jer se nije mislima vratila u 1992. kako bi ispričala sve detalje. _______ je inače, dva puta svjedočila pred Sudom i suočila se sa svjedokom _______ i svaki put istovjetno svjedočila. Tužilaštvo smatra da odbrana nije ponudila nikakav alibi optuženom _______ da kritične prilike nije bio u _______, osim njegove puke tvrdnje da se kritične prilike nije tamo nalazio. Odbrana se skoncentrirala na građenje alibija svjedoku _______, kojeg _______ dovodi u direktnu vezu sa ubistvom svoje majke i drugih žena. Tužilaštvo smatra da je saslušanje svjedoka _______ iz tih razloga bilo jedino sračunato da se _______ oslobodi eventualne odgovornosti za počinjenje ovog zločina, jer kroz svoje svjedočenje kao svjedoka odbrane pred ovim Sudom, on ne samo da pomaže _______ nego „spašava i svoju kožu“. Zbog toga su kredibilitet ovog svjedoka i motivi koji su ga naveli na svjedočenje upitni, kao i njegovo ponašanje pred Sudom. Svjedok _______ nije pokazao nimalo poštovanja kako prema oštećenoj ni prema Sudu. Zbog svega navedenog, te činjenice da postojeća medicinska dokumentacija (sumnjivog porijekla) nije ponudila alibi za inkriminirani period niti optuženom _______ niti svjedoku _______, kao i činjenice da je i sam svjedok _______ potvrdio da je poznavao svjedokinju _______ od prije rata jer ju je nekad povezao autom do sela, Tužilaštvo smatra da odbrana nije ponudila kvalitetne dokaze kojim bi pobila više nego uvjerljivo svjedočenje _______. Ali ipak, Sud nikako da povjeruje ovom svjedoku već vjeruje svjedoku odbrane _______, koji je lično zainteresiran za ishod ovog postupka. Njegovom svjedočenju Sud ne može pokloniti vjeru, posebno ako se uzme u obzir da svjedok nije priložio nikakve neosporne dokaze kojim bi dokazao svoje odsustvo iz _______ na dan _______. Čak i da postoje dokazi da _______ nije bio u _______ ovog dana (a ne postoje dokazi ni da je bio kod sestre u _______), to ne dovodi u pitanje prisustvo _______ u selu, kojeg je _______ kritične prilike prepoznala, jer ga je od prije rata poznavala iz grada i sa susreta na barikadama.

Navode _______ potvrđuju i izjave svjedoka _____________________, koji su preživjeli napad _______ vojske na selo tog dana. Tako je _______ posvjedočio kako je skriven u kukuruzu za vrijeme pucnjave čuo međusobno dozivanje _______ vojnika i da je jedan dozivao drugog imenom „_______“. I svjedočenje _______ je bitno u stvaranju kompletne slike o događaju, a on je posvjedočio kako je par dana prije napada vidio kako komšinica _______ prati posjetioca iz svog dvorišta i pozdravlja ga obraćajući mu se imenom „_______“. Na osnovu ovih dokaza koji se moraju cijeniti u uzajamnoj vezi i činjenice da je _______ manji grad gdje nema puno osoba sa imenom „_______“, može se izvesti zaključak o prisustvu upravo optuženog _______ na mjestu izvršenja krivičnog djela kritične prilike. Sud sve ovo odbacuje i vjeruje _______ koji stvaranjem alibija sebi pomaže i optuženom i na taj način izbjegava krivičnu odgovornost za događaje u _______.

Netačno je i da je svjedok _______ u sudnici prilikom suočenja sa _______ izjavila da to nije taj _______ o kojem je ona govorila kao ubici svoje majke i ostalih žrtava na _______. Iz transkripta sa suđenja proizlazi, kao što mogu potvrditi i oni koji su prisustvovali suočenju, da se _______ sa stoprocentnom sigurnošću izjasnila da je upravo prisutni _______ osoba koju je kritične prilike prepoznala u _______. Sud je trebao cijeniti i psihološki momenat i situaciju u kojoj se našla _______ kada se oči u oči, za istim stolom suočila sa osobom za koju smatra da joj je ubila majku. Radi se o djevojci koja je u vrijeme zločina imala 20 godina i kojoj se događaj fotografski urezao u sjećanje, pošto je na nju djelovao bolno i traumatski. Za razliku od većine saslušanih svjedoka u toku postupka, ovdje se radilo o svjedokinji koja je u vrijeme na koje se odnosi predmet svjedočenja bila mlada (ali ne premlada) i njena moć percepcije je dosta dobra i očuvana. Svjedokinja se sjeća detalja i njeno svjedočenje je po mišljenju Tužilaštvo više nego uvjerljivo, tim prije što je ista od prije poznavala i optuženog i _______, te nema sumnji u pogledu identifikacije.

3.3. Kada je riječ o ubistvu ________ i obrazloženju suda kako je svjedok _______ izmislila priču vezano za okolnosti pod kojima je života lišen _______, Tužilaštvo naglašava da je Sud pogrešno cijenio ovaj dokaz jer se sve sitne nelogičnosti i nekonzistentnosti u njenoj izjavi moraju pripisati _______ teškom zdravstvenom stanju, kao posljedici teških fizičkih povreda koje je zadobila u školi. Tužilaštvo napominje da je ova svjedokinja preživjela brutalno zlostavljanje za vrijeme boravka u školi, te da od toga trpi teške zdravstvene probleme koji joj prave teškoće i u redovnoj komunikaciji, a nedugo poslije svjedočenja, ista je doživjela i moždani udar. Da je njeno svjedočenje istinito potvrđuju izjave ostalih svjedoka, očevidaca izvođenja _______ u hodnik od strane optuženog _______, njegovog zapomaganja i krkljanja, bacanja ljudske glave među zatvorenike i paničnog bježanja zarobljenika iz škole kroz prozor. Slijedom ovakve ocjene, Sud dalje pronalazi razlog da obezvrijedi i izjave ostalih svjedoka, a naročito _______, koja je na uvjerljiv način opisala kako je kritične prilike prepoznala _______ kao osobu koja je učestvovala u klanju _______.

3.4. Učešće optuženog _______ u oduzimanju novca i dragocjenosti od zatvorenih _______ potvrdili su u svojim izjavama svjedoci: ____________________. Ovi svjedoci su opisali postupak gdje je _______ naoružan, zajedno sa _______ i _______ učestvovao u pljačkanju zatvorenika u školi _______ tj. kako je odvajao grupu po grupu žena i muškaraca i odvodio ih u jednu prostoriju u školi gdje su se skidali do gole kože i predavali sve vrijednosti koje su imali sa sobom.

3.5. Iz iskaza svjedoka oštećenog _______, kao i ostalih svjedoka očevidaca, koji su na identičan način tokom istrage i glavnog pretresa opisali okolnosti pod kojim je učinjeno krivično djelo iz tačke _______ i _______ optužnice, proizlazi zaključak da je optuženi kritične prilike došao u grupi naoružanih _______ vojnika u prostoriju u kojoj se događa radnja djela i svojim ponašanjem jasno pokazao da pripada grupi, da je s istim ciljem, namjerom i pobudama došao, bio prisutan i zajedno s ostalim iz grupe napustio prostoriju, da je mučenje koje su poduzeli pojedini članovi grupe htio i sam optuženi kao svoju voljnu radnju, da je svojim prisustvom i cerekanjem ohrabrivao pripadnike grupe na vršenje krivičnog djela dok je stajao u neposrednoj blizini svjedoka _______ koga upravo udaraju pripadnici grupe. Sud pogrešno i ironično zaključuje da u radnjama optuženog vidi potpuno pasivno i neagresivno ponašanje i cijelu radnju tretira na način da optuženog oslobađa od odgovornosti za zločine počinjene u školi _______.

4. Tužilaštvo žalbu podnosi i na oOluku o krivično-pravnoj sankciji koja je izrečena u osuđujućem dijelu presude, koji dio presude je osporavan i po drugim žalbenim osnovama. Izrečenom kaznom zatvora u trajanju od _______ godina za krivično djelo Zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. KZ-a BiH, a sve u vezi sa članom 31. (pomaganje) KZ-a BiH neće se ostvariti ciljevi ni opće ni specijalne prevencije. Izrečena kazna zatvora na koju je osuđen optuženi, nije primjerena težini počinjenog krivičnog djela, okolnostima pod kojim je krivično djelo izvršeno, stepenu krivične odgovornosti i društvene opasnosti, te težini nastale posljedice, kao i drugim okolnostima koje su pratile izvršenje krivičnog djela, a koje su od uticaja na odmjeravanje kazne. Tužilaštvo smatra da se izricanjem kazne trebaju ostvariti ciljevi koji se tiču svrhe kažnjavanja, ali i zadovoljiti još jedan cilj, a to je pravičnost. Samo ona kazna koja je pravična može popravno da utiče na počinioca krivičnog djela odnosno na druge građane. Iako je pravičnost etička kategorija, u pravilu se smatra pravičnom ona kazna koja je najviše u skladu sa osjećanjem ljudi da je zaslužena, da odgovara težini djela i krivici učinioca. Na kraju, treba barem simbolično zadovoljiti osjećanja porodica ubijenih muškaraca i silovanih žena. Tužilaštvo smatra da kazna zatvora u trajanju od _______ godina nije u interesu pravde i da će negativno uticati na povjerenje žrtava u Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Ovakva kaznena politika je negativna poruka svim svjedocima i oštećenima da ne svjedoče pred Sudom Bosne i Hercegovine. Tužilaštvo smatra da su u konkretnom slučaju kod odmjeravanja kazne precijenjene olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, te da je Sud pogrešnim kvalificiranjem statusa optuženog kao pomagača, a ne izvršioca krivičnog djela, prilikom odmjeravanja kazne pogrešno primjenio odredbu člana 49. tačka a) i člana 50. stav 1. tačka a) KZ-a BiH i ublažio kaznu ispod zakonom propisane kazne za ovo krivično djelo.

Cijeneći sve navode ove žalbe koja je nastojala ukazati na bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešnu primjenu Krivičnog zakona, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku o krivično-pravnoj sankciji, Sud će nakon što pravilno ocijeni činjenično stanje utvrđeno na glavnom pretresu i pravilno primjeni Krivični zakon preinačiti prvostepenu presudu i donijeti odluku kojom će optuženog _______ oglasiti krivim za krivična djela koja mu se preciziranom optužnicom stavljaju na teret i kazniti po zakonu.

TUŽILAC
TUŽILAŠTVA BiH

________________________


Izvor: advokat
Porodiljsko

Postovani, trenutno sam na trudnickom bolovanju, […]

Promjena stana

Lijep pozdrav, imam jedno pitanje koje se odnosi n[…]

USVAJANJE STEČAJNOG PLANA I OKONČANJE STEČAJNOG P[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja