BiH Pravo

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
#2532
Prava iz kupoprodajnog ugovora zaključenog sa bivšom SSNO


Član 39a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

Ranijem nosiocu stanarskog prava koji nije u posjedu stana, ne može se priznati pravo vlasni‐ štva u skladu s odredbom člana 39a. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pra‐ vo, jer ne ispunjava jedan od dva kumulativno postavljena uslova utvrđena tom zakonskom odredbom.

Iz obrazloženja: Iz spisa se može na pouzdan način zaključiti da tužitelj nije dokazao da je u posje‐ du predmetnog stana, odnosno da je legalni korisnik stana, da bi mu se moglo priznati pravo vlasni‐ štva na ovom stanu prema članu 39a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stoga, tužitelju ne pripada pravo na uknjižbu ovog stana. Ovaj sud smatra da Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i izmjene i dopune tog zakona je u cijelosti usaglašen sa članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i te‐ mljnih sloboda. Član 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju reguliše da svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine i niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u ja‐ vnom interesu i pod uslovima predviđenim Zakonom i Općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima ili drugih doprino‐ sa ili kazne. Tužitelj se ne može smatrati ni izbjegla ni raseljena osoba zbog čega ne može biti legalni korisnik stana i isti stan ne može uknjižiti u Zk uredu Općinskog suda u Sarajevu. S obzirom da se iz spisa može zaključiti da tužitelj nije dobio drugi stan iz istog stambenog fonda iz kojeg je dobio ovaj sporni stan to tužitelju pripadaju prava iz člana 39e. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pro‐ daji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Iz istih razloga je tužiteljevo pravo na dom ograničeno radi opšteg interesa i radi toga što već dugi niz godina ovaj sporni stan nije tužiteljev dom, pa je tužitelj sigurno nakon dugog niza godina riješio svoje stambeno pitanje, koji stan predstavlja dom za njega i njegovu porodicu, pri čemu je i pravno ire‐ levantno da li se radi o stanu sa pravom vlasništva ili o iznajmljenom stanu, jer tužitelj nije dokazo da nije riješio stambeno pitanje u drugoj državi izvan BiH. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije u posje‐ du predmetnog stana, jer je rješenjima nadležnih organa odbijen njegov zahtjev za povrat stanarskog prava na predmetnom stanu to je jasno da tužitelj ne ispunjava uslove iz člana 39a. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, jer nema legalan posjed stana, pa time ne ispunjava jedan od dva kumulativno postavljena uslova iz navedenog člana 39a. Zakona.


Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 65 0 P 042467 10 Gž od 05.09.2012. godine, potvrđe‐ na presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 65 0 P 042467 15 Rev od 10.05.2016. godine




izvor: https://advokat-prnjavorac.com

PRAVILNIK VISOKOG SUDSKOG I TUŽILAČKOG VIJEĆA BOS[…]