BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Prava iz radnog pravnog odnosa, socijalne naknade, otkazi, bolovanja, porodiljno, sindikati itd.
#2686
RADNOPRAVNI STATUS DIREKTORA U PRIVREDNOM DRUŠTVU

Osnovni element bez kojeg jedno privredno društvo ne može biti ni registrovano, a niti može funkcionisati jeste imenovanje uprave- organa upravljanja. Kao što smo naveli u nekim od pređašnjih radova, prilikom osnivanja privrednog društva neophodno je donijeti osnivački akt i obavezno u roku od 60 dana od dana kada društvo bude registrovano donijeti Statut. Iz mog iskustva jako je mnogo novoosnovanih firmi koje su izvršile registraciju, ali nisu donijele statute. S obzirom da je to zakonska imperativna obaveza, a pravno formalno posmatrajući, takvo društvo bez usvojenog statuta ne može funkcionisati. U praksi se često poistovjećuje osnivački akt sa statutom. Osnivački akt je Odluka o osnivanju u slučaju kada je jedan osnivač, a ugovor o osnivanju u slučaju kada je više osnivača. Međutim, statut nije osnivački akt i to je akt kojim se u biti utvrđuje način funkcionisanja društva. Statutom se između ostalog uređuje i uprava odnosno organ rukovođenja. Ako konsultiramo Zakon o privrednim društvima vidjet ćemo da uprava društva može biti sačinjena od jednog ili više lica. Da li će upravu društva sačinjavati jedno ili više lica to zavisi od volje osnivača a koji je iskazuju upravo ovim aktom društva- Statutom. Ako je samo jedno lice koje sačinjava upravu tada se ono zove direktor, a osim direktora upravu mogu sačinjavati i izvršni direktori i tada je uprava ustvari kolektivno tijelo kojom predsjedava direktor društva. Kada kažemo direktor onda je i laiku jasno da je to lice koje se pita za rad društva, ali je to i lice koje odgovara za svoj rad odnosno odgovara za rad društva kojim rukovodi. U praksi se često poistovjećuje organ upravljanja i organ rukovođenja. Organ rukovođenja je organ bez kojeg društvo ma o kom obliku se radilo ne može funkcionisati. Organ upravljanja je posebno kolektivno tijelo koje se prema bivšem Zakonu o privrednim društvima zvalo upravni odbor a prema novom zakonu se zove nadzorni odbor. U zavisnosti od oblika društva nadzorni odbor može a i ne mora biti imenovan. Tako društvo sa ograničenom odgovornošću može imati nadzorni odbor ukoliko osnivači iskažu tu volju kroz statut društva. Međutim dioničko društvo mora imati nadzorni odbor jer se radi o složenijem obliku privrednog društva. Ako posmatramo naprijed navedeno nespornim ćemo zaključiti da je organ rukovođenja bitan organ za funkcionisanje jednog privrednog društva jer on odgovara za zakonitost rada društva.

Govoriti o direktoru društva a istovremeno se ne dotaći njegovog radno pravnog angažmana je prosto nemoguće. U praksi često pitanje koje se postavlja je to da li direktor društva mora biti u radnom odnosu, da li direktor društva ostvaruje određena prava nakon isteka mandata, da li ima prava kao ostali uposlenici iz radnog odnosa i slično. Na ovo pitanje će se odgovor dobiti ako konsultujemo Zakon o radu FBIH. Tako Zakon o radu FBIH je predvidio da predsjednik i članovi uprave odnosno poslovodni organ može poslovodnu funkciju obavljati u radnom odnosu ili bez radnog odnosa u skadu sa Pravilnikom o radu. Direktor može zasnovati radni odnos na neodređeno ili određeno vrijeme. Radni odnos na određeno vrijeme traje do isteka roka na koji je izabran direktor, ili do njegovog razrješenja. Znači, direktor može biti i u radnom odnosu i van radnog odnosa, ali uslov da u privrednom društvu direktor bude van radnog odnosa nisu samo odredbe Zakona o radu i Zakona o privrednim društvima već se to mora definisati kroz Opće akte jednog društva. Opći akt društva je statut iz kojeg proističe i Pravilnik o radu ali pravilnik o radu nije obavezna zakonska kategorija za sva privredna društva. Tako ako privredno društvo ima određen broj zaposlenih lica više od predviđenog ono je dužno donijeti i usvojiti Pravilnik o radu. Postavlja se pitanje kako društvo koje nema pravilnik o radu niti ima obavezu njegovog donošenja može utvrditi i urediti da je njegov direktor bez radnog odnosa. Naravno, to pitanje će se u tom slučaju regulisati statutom tog društva. Također, se reguliše i pitanje zasnivanja radnog odnosa direktora da li je to na određeno ili je to na neodređeno vrijeme. Znači u praksi je ovo pitanje veoma često i jako mnogo privrednih subjekata ne zna njegov direktor u periodu imenovanja mora zasnovati radni odnos sa društvom osim ukoliko se predvidi da direktor može biti lice i bez radnog odnosa. Pitanje zasnivanja radnog odnosa na određeno i neodređeno vrijeme je pitanje pravnog statusa direktora nakon isteka njegovog mandata. Posebno u privrednim subjektima kao što su ustanove ovo pitanje je često aktuelno. Imamo situacije kada se određeno lice imenuje na mjesto direktora te javne ustanove i nakon isteka njegovog mandata dolazi do problema oko rješavanja njegovog radno pravnog statusa. Tu imamo situaciju koju moramo razlikovati a to je pravo direktora koji je već imao zasnovan radni odnos u toj ustanovi i prava direktora koji nije imao zasnovan radni odnos u toj ustanovi.



U odluci o imenovanju tih direktora se ne dotiče njegov radnopravni angažman, što smatram da je greška. U odluci o osnivanju i pravilnikom o radu takvih ustanova, a negdje i ugovorom koji se zaključuje sa direktorom se pokušava riješiti ova prava praznina. U pravno formalnom smislu direktori koji nisu imali radni odnos u toj ustanovi, a nakon isteka mandata gube radno pravni status.

Ukoliko zaključimo da direktor društva imenovanjem zasniva radnopravni stautus onda je logično da to privredno društvo sa direktorom osim odluke o imenovanju zaključuje i klasični ugovor o radu. U praksi se to rijetko dešava što naravno može izazvati određene posljedice za lice koje je imenovano za direktora.

Posebnu pažnju koju treba posvetiti a koja je sve više popularnija jeste imenovanje direktora bez zasnivanje radnog odnosa. Zakonodavac ovom odredbom je pokušao da omogući privrednim subjektima da na mjesto direktora dovedu najkvalitetnije kadrove. Svaki kvalitetan kadar je već negdje angažovan, što mu onemogućava njegov angažman u nekom drugom pravnom subjektu. Međutim, ovom mogućnošću licu koji već ima zasnovan radni odnos se omogućava da bude imenovan za direktora u nekom drugom pravnom subjektu. Da li to znači da takvo lice koje se imenuje za direktora bez radnog odnosa ostaje bez bilo kakvih prava iz radnog odnosa?.

Naravno da lice koje se imenuje za direktora a bez zasnivanja radnog odnosa ostvaruje prava, ali ne prava iz radnog odnosa već prava koja on ugovori sa poslodavcem. U praksi se ti ugovori zovu menadžerski ugovori u kome direktor kao menadžer zaključuje ugovor sa firmom- poslodavcem u kojoj on ugovara svoja prava ali obavezuje se i za obaveze koje je dužan ispuniti. Ovaj vid menadžerskih ugovora je u svijetu jako prisutan, pa u zadnje vrijeme i u BIH.



Ono što ovim radom želim da postavim kao posebno pitanje, jeste određena zloupotreba koju fiktivni strani osnivači vrše nad osobama državljanima BIH koje imenuju za direktore svojih fiktivnih kompanija. NPR. jedan osnivač iz strane družave osnuje firmu u BIH radi određene radnje koju treba uraditi preko te firme odnosno radi osnivanja nekog biznisa. On nema interesa da bude direktor te kompanije i on iz reda državljana BIH traži i imenuje direktora. To se lice imenuje za direktora, ima solidna primanja ali to lice u većini slučajeva nije svjesno prvo da je odgovorno za zakoniti rad tog društva, a drugo da se on ne može razrješiti bez odluke osnivača. Obično u prvom periodu dok društvo funkcioniše on ima redovna primanja i obavlja određene poslove. Međutim strani osnivači koristeći zakonsko pravo ograničavaju direktora po pitanju novčanih transakcija. Međutim, nakon određenog perioda taj pravni subjekt prestaje biti tema interesovanja stranog osnivača i ta kompanija prestaje raditi. Nakon toga imenovani direktor pokušava stupiti u kontakt sa stranim osnivačem koji ili se ne javlja ili daj obećanja da će doći, da će angažovati advokata za njegovo razrješenje ili neke druge izgovora. Međutim problem je što se takav pravni subjekt može ugasiti u postuku likvidacije ili stečaja za koje treba izdvojiti određena sredstva. Strani osnivač da bi izbjegao te troškove gubi interesovanje za osnovano preduzeće jer nema osnova njegove odgovornosti, ali imenovani direktor trpi sve posljedice takvih manipulativih radnji. Sve dok se direktor ne razriješi to lice ne može se odjaviti s PIO/MIO, i ono bilo gdje ne može zasnovati radni odnos. Bilo je slučajeva da neka lica po pet i više godina su bili robovi takvih manipulativnih radnji. U svojoj praksi sam imao par slučajeva, i možda sam jedan od prvih koji sam te slučajeve rješio. Zbog toga ovim tekstom prenosim svoje iskustvo i savjetujem lica koja se nalaze u takvoj poziciji kako da rješe ovu pravnu situaciju. Jedino rješenje je da oni tuže tog pravnog subjekta tužbom kojom će tražiti raskid radnog odnosa i na temelju takve pravomoćne presude izvršiti odjavljivanje sa PIO/ MIO i osloboditi se tog privrednog robstva.

Na kraju ovoga teksta zaključujem da Zakon o privrednim društvima i Zakon o radu daje mogućnosti lakšeg funkcionisanja privrednih društava kroz elastičan način imenovanja rukovodnih organa, ali također i manipultivne mogućnosti koje mogu izazavati dalekosežne posljedice bez nekih ozbiljnih pravnih konsekvenci prema akterima takvih manipulativnih radnji.

Izvor: poduzetnice.ba
Porodiljsko

Postovani, trenutno sam na trudnickom bolovanju, […]

Promjena stana

Lijep pozdrav, imam jedno pitanje koje se odnosi n[…]

USVAJANJE STEČAJNOG PLANA I OKONČANJE STEČAJNOG P[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja