BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudska praksa Bosne i Hercegovine, Sudska praksa Brčko distrikta BiH, Sudska praksa Republike Srpske BiH
User avatar
By pravnik
#570
Na ovom linku mozete naci svu sudsku praksu Bosne i Hercegovine iz oblasti: priznanja stranih sudskih odluka u BiH.

Priznanje strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini

Kljucne rijeci: priznanje strane sudske odluke u BiH, izvrsenje strane sudske odluke u BiH, priznanje strane sudske presude u Bosni i Hercegovini, priznanje i izvrsnje sudskih odluka u Bosni i Hercegovini, priznanje strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini.

U Federaciji Bosne i Hercegovine postupak priznavanja se sprovodi po odredbama Zakona o vanparničnom postupku, u kojem se shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno, kao i Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Sl. list SFRJ“ 43/82, 72/82-1645), Uredbe sa zakonskom snagom o priznavanju i primjeni saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički propisi („Sl. list RBiH“ broj: 2/92-5, 13/94-189) i Zakon o sudovima u FBiH („Sl. novine FBiH“ broj: 38/05, 22/06 i 63/10).

U Republici Srpskoj postupak priznavanja se sprovodi po odredbama Zakona o vanparničnom postupku, a koji zakon shodno upućuje na primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku, ukoliko zakonom nije drugačije dređeno, Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja („Sl. list SFRJ“ 43/82, 72/82-1645,), Uredbe sa zakonskom snagom o priznavanju i primjeni saveznih zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički propisi („Sl. list RBiH“ broj: 2/92, 13/94-189) i Zakona o sudovima RS („Sl. Gl. broj“: 37/12).

Izvršenje odluke stranog suda:
Izvršenje strane sudske odluke u BiH može se odrediti i sprovesti ako ta sudska odluka ispunjava uslove propisane članovima 96 do 101 Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, koji se primjenjuju dok se ne donesu novi zakoni u ovoj oblasti.

Iz samog smisla člana 101, stav 5 navedenog Zakona proizilazi da je izvršni sud ovlašten raspraviti kao prethodno pianje da li odluka stranog suda ispunjava uslove da bi mogla poslužiti kao izvršna isprava i kad nema odluke o njenom priznaju u BiH.

U ovakvom slučaju odluka izvšnog suda u BIH proizvodi pravne posljedice samo u konkretnom izvršnom postupku u kojem je na osnovu te odluke i doneseno rješenje o izvršenju.

Svojstvo strane sudske odluke imaju: presuda stranog suda, rješenje, nagodba sklopljena pred stranim sudom, odluka arbitraže koja se po međunarodnom pravu smatra stranom odlukom i nagodba zaključena pred stranom atritražnom za koju je mjerodavno procesno pravo zemlje sa kojom je BiH zaključila bilateralnu konvenciju koja predviđa uzajamno priznanje i izvršenje nagodbi sklopljenih pred arbitražnom.

Strana sudska odluka može biti i odluka drugog organa koja je u državi donošenja izjednačena sa sudskom odlukom pod uslovom da su takvom odlukom uređeni statusni, porodični, imovinski ili drugi materijalno-pravni odnosi sa međunarodnim elementom.
User avatar
By pravnik
#2063
STVARNA NADLEŽNOST IZVRŠNOG SUDA ZA PRIZNANJE STRANE SUDSKE ODLUKE

Ako je predlagač zahtevao prinudno izvršenje stane sudske odluke istovremeno sa njenim priznanjem, prinudno izvršenje stane sudske odluke može se odrediti i sprovesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uslove za priznanje o čemu, kao prethodnom pitanju, u postupku za njeno prinudno izvršenje odlučuje izvršni sud, a ne okružni sud.

Iz obrazloženja:
Prema razlozima pobijane prvostepene odluke Zemaljski sud u Minhenu, SR Nemačka, 11. juna 1992. godine presudom zbog izostanka, obavezao je tuženog - u ovom postupku protivnika predlagača, da plati predlagaču 10.804,96 DEM sa 11,9% kamate od 1. oktobra 1991. godine i troškove spora, koje su punomoćnici opredelili na 2.254,65 DEM. Imajući uvidu navedene okolnosti, Vrhovni sud je našao da je okružni sud kao prvostepeni, o priznanju i izvršenju navedene strane sudske odluke odlučio po pravilima vanparničnog postupka iako su predlagači zahtevali i njeno prinudno izvršenje istovremeno sa njenim priznanjem. Zato je, po stanovištu Vrhovnog suda, za odlučivanje o ovom predlogu bio stvarno nadležan da odluči izvršni sud, u smislu člana 12. Zakona o izvršnom postupku, s obzirom da se prinudno izvršenje odluke stranog suda može odrediti i sprovesti ako odluka ispunjava zakonom propisane uslove za priznanje o čemu, kao prethodnom pitanju, u postupku za njeno prinudno izvršenje odlučuje izvršni, a ne okružni sud. Osim toga, uslovi za priznanje strane sudske odluke određeni su odredbama čl. 86-92. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, a smetnja za priznanje strane sudske odluke pored ostalog je i njena suprotnost Ustavom utvrđenim osnovama društvenog uređenja. Među procesno-pravne razloge zbog kojih se pozivom na javni poredak može otkloniti priznanje strane sudske odluke su načelo saslušanja stranaka, nezavisnost i nepristrasnost suda, slučajevi u kojima je odluka doneta na prevaran način ili postojanje pravosnažne domaće odluke o istoj stvari, odsustvo prava na žalbu ili drugo pravno sredstvo, ili prava na odbranu. Međutim, kad se strana u sporu nije koristila svojim pravima već se pred inostranim sudom koji je odluku doneo držala pasivno, pa nije iskoristila sva raspoloživa pravna sredstva radi otklanjanja nepravilnosti u postupku pred državom odluke, ne bi se pred državom priznanja mogla koristiti prigovorom suprotnosti sporne strane sudske odluke javnom poretku zemlje priznanja. Prvostepeni sud je odbijajući priznanje sporne strane sudske odluke i odlučujući o predlogu za njeno prinudno izvršenje, iako za to nije stvarno nadležan, propustio i da oceni sve okolnosti ovoga slučaja i na nesumnjiv način utvrdi da li je protivniku predlagača koji je učestvovao u postupku pred inostranim sudom bilo omogućeno raspravljanje s obzirom da je na ročište pristupio bez advokata, iako je na obavezu da ročištu pristupi sa advokatom bio uredno upozoren i da protiv ove odluke nije izjavio žalbu, jer su po oceni Vrhovnog suda ove okolnosti od odlučnog značaja za donošenje odluke o predlogu za priznanje i prinudno izvršenje ove strane sudske odluke. U ponovnom postupku nadležni prvostepeni sud će otkloniti navedene nedostatke u pogledu procesno-pravnih razloga za priznanje ove strane sudske odluke, oceniti i da li su ispunjeni materijalno-pravni razlozi za priznanje ove strane sudske odluke u celini i u pogledu glavnog zahteva i u pogledu kamate, s obzirom na imperativne propise o zateznoj kamati po domaćem zakonodavstvu, i doneti zakonitu i pravilnu odluku.
(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Gž 9/04 od 18. marta 2004. godine)

Mjesna nadležnost
- Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za provedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za izvršenje, one nalaze. Tražilac izvršenja može predložiti da sud donese rješenje o izvršenju na pokretnim stvarima ne naznačujući mjesto gdje se one nalaze. Za odlučivanje o prijedlogu iz iz stava 1. čl. 115. Zakona o izvršnom postupku mjesno je nadležna sud na čijem se području nalazi prebivlaište, a ako nema prebivlaište onda boravište izvršenika fizičkog lica, odnosno sjedište izvršenika pravnog lica. Tražilac izvršenja može u ovom slučaju podnijeti rješenje o izvršenju svakom stvarno nadlženom sudu na čijem se području nalaze izvršenikove pokretne stvari, s prijedlogom da taj sud provede izvršenje.



Sistemi priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka

Strane sudske odluke su predmet preispitivanja u postupku samog priznanja odluke iz čega proizilaze prava i obaveze. “Danas praktično nema države koja dosljedno primjenjuje sistem nepriznavanja stranih odluka” Na koji način jedna zemlja „uvodi” odluke stranog suvereniteta u svoj pravni sistem i kakva im dejstva priznaje na svojoj teritoriji zavisi od sistema priznanja strane sudske odluke za koji se opredijeli. U zemljama Evropske unije je znatno uprošteno postupak priznanja i izvršenja odluka država članica. Prema uredbi Brisel I, odluke donijete u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama, bez sprovođenja posebnog postupka. U uporednom pravu i literaturi postoji više podjela sistema priznanja stranih sudskih odluka, koji se mogu svesti na pet osnovnih tipova: sistem kojim se ispituje ispunjenost uslova previđenih nacionalnim zakonodavstvom i donosi se odluka o priznanju ili nepriznanju strane sudske odluke (sistem ograničene, neograničene kontrole, sistem novog postupka i revizije iz osnova) i na kraju sistem nepriznavanja stranih sudskih odluka, osim na osnovu međunarodnih ugovora. U zavisnosti od ispunjenosti uslova koje predviđa nacionalno pravo, verifikacija polazi od kriterijuma da li se u postupku priznanja vrši samo ograničena kontrola (procesnih pretpostavki, a merituma samo u pogledu javnog poretka) ili postoji mogućnost revizije iz osnova strane odluke (koja bi obuhvatala ispitivanje primjene procesnog i materijalnog prava, kao i ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, što može dovesti do drugačijeg presuđenja. Sistem neograničene kontrole počiva na mnogo strožijim pravilima u procesu preispitivanja strane odluke, koji ulazi u sferu primenjenog procesnog i materijalnog prava pred stranim sudom. Ovaj sistem je u mnogome složeniji process priznanja sudskih odluka što je izvan tendencije kojima stremi razvoj međunarodnog poretka. U sistemu neograničene kontrole može se preispitivati i sadržina činjeničnog stanja koje je utvrdio strani sud, kao i pravna ocjena suda koji je donio odluku. “Sistem revizije iz osnova se može posmatrati kao sistem neograničene kontrole, polazeći od toga da dopušta preispitivanje sudske odluke u istom obimu.” 5 U državi priznanja sud ima ovlašćenje da izmjeni dispozitiv odluke i na taj način se postavi u ulozi višeg suda. Očigledna suprotnost principu suverene jednakosti država i tendencije slobodne cirkulacije odluka, dovela je do napuštanja ovog sistema u savremenim pravima, kao međunarodno neprihvatljiv čak i u zemlji njegovog nastanka u Francuskoj.


izvrsenje strane sudske odluke u BiH, priznanje strane sudske presude u Bosni i Hercegovini, priznanje i izvrsnje sudskih odluka u Bosni i Hercegovini, priznanje strane sudske odluke u Bosni i Hercegovini, priznanje strane sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#2518
Javni interes kao razlog za odbijanje priznanja strane sudske odluke

Član 91. Zakona o o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima Strana sudska odluka koja je zasnovana na institutu koji ne poznaje pravni sistem u F BiH neće se pri‐
znati ukoliko je u suprotnosti sa domaćim javnim poretkom.

Iz obrazloženja: Sud koji odlučuje o priznanju strane sudske odluke, ispituje postojanje formalnih pre‐ tpostavki za priznanje odluke u smislu člana 86.‐100. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima dru‐ gih zemalja u određenim odnosima, Međutim, ujedno se mora odgovoriti na pitanje da li bi priznanje strane sudske odluke moglo biti suprotno javnom poretku domicilnog prava, u smislu člana 4. i 5. istog Zakona, pri čemu se pod javnim poretkom podrazumijeva skup propisa kojima se osigurava poštivanje najbitnijih i na‐ jvrijednijih načela jedne države.

Priznanjem predmetnih odluka bi bila povrijeđena osnovna načela domicilnog prava, obzirom na pravne posljedice otvaranja postupka izvanredne uprave predviđene odredbama člana 41. Zakona o postupku izva‐ nredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku, a to je da od dana otvaranja postupka izvanredne uprave do njegova završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, izvršnih i postupaka osiguranja, kao niti postupaka izvansudske naplate, protiv dužnika i njegovih ovisnih i poveza‐ nih društava, osim postupaka koji se odnose na sporove iz radnih odnosa. Sud je smatrao da bi takva ogra‐ ničenja mogla dovesti u pitanje pravo na pravično i fer suđenje garantovano članom 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, pored činjenice da domicilno pravo ne poznaje institut izvanre‐ dne uprave u trgovačkom društvu. Stoga je sud našao nema mjesta priznanju ovih odluka, jer bi isto bilo suprotno javnom poretku.

Kako zakoni Federacije Bosne i Hercegovine kojima se utvrđuju pravila postupka ne poznaju institut izva‐ nredne uprave u trgovačkom društvu, to se ni odluka stranog suda kojom se uvodi takav institut koji naš pravni sistem ne poznaje, ne može priznati u smislu člana 91. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propi‐ sima drugih zemalja u određenim odnosima, posebno kada se ima u vidu da javni poredak mogu da povri‐ jede upravo meritorni efekti strane odluke.

Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 V 029120 17 V od 07.11.2017. godine potvrđeno rješe‐ njem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br: 09 V 029120 17 Gž od 18.12.2017.godine
User avatar
By pravnik
#2548
Uvjeti za priznanje strane sudske odluke

Član 88. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja o određenim odnosima Nisu se stekli uvjeti za priznanje strane sudske odluke kada inostrani sud tužbu i druga pismena, suprotno zakonu, dostavi direktno tuženom, umjesto da komunicira konzularnim putem.

Iz obrazloženja: Prema odredbama parničnog postupka koji je na snazi u Republici Sloveniji kao i odredbama Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine gdje se nalazi sjedište pro‐ tivnika predlagatelja, nije propisana mogućnost direktnog dostavljanja preko pošte, odnosno na način kako se pismena dostavljaju domaćim državljanima i pravnim osobama kako je to učinio Okružni sud u Ljubljani u postupku protiv tuženog pravnog lica iz Sarajeva. Kako je Okružni sud u Ljubljani izvršio do‐ stavljanje tuženom – protivniku predlagatelja suprotno odredbi člana 135. Zakona o parničnom postu‐ pku Republike Slovenije, a što je rješavajući po žalbi tuženog drugostepeni Viši sud u Ljubljani utvrdio, ali nije smatrao nezakonitim nego je potvrdio prvostepenu presudu, ovaj sud zaključuje da je osnovan prigovor protivnika predlagatelja da nije mogao učestvovati u postupku zbog počinjenih nepravilnosti od strane sudova koji su odlučivali u konrketnoj pravnoj stvari. Ovaj sud naglašava da pravila dostavlja‐ nja koja u sebi imaju elemenat inostranosti se ne mogu minimizirati jer se ona i uspostavljaju u cilju su‐ radnje i saznanja javnih vlasti o postupcima koja se tiču dvije ili više država, a podsjećanja radi jedna od uloga diplomatsko‐konzularnih predstavništava jedne države je pružanje međunarodne pravne pomo‐ ći u zaštiti interesa njenih državljana, odnosno fizičkih i pravnih osoba u inostranstvu što je nemoguće ukoliko ova predstavništva, odnosno nadležni organi nemaju zvanična saznanja o postupcima koji se ti‐ ču njenih državljana odnosno pravnih osoba.

Stoga, kako je Okružni sud u Ljubljani u više navrata izvršio nezakonito dostavljanje protivniku pre‐ dlagatelja koja nezakonitost nije otklonjena u postupku po žalbi tuženog pred Višim sudom u Ljubljani, to ovaj sud zaključuje da je osnovan prigovor protivnika predlagatelja da nije na zakonit način mogao učestvovati u postupku pa je ovaj sud u skladu sa odredbom člana 88. stav 1. Zakona o rješavanju su‐ koba zakona sa propisima drugih zemalja odbio priznanje pravosnažne presude zbog izo sta nka Okružnog sudu Ljubljani.

Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 V 008080 10 V od 04.07.2013. godine potvrđeno
rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH br. Broj: 09 0 V 008080 13 Gž od 31.10.2013. godine

Može li se naplata poreza po ovom Pravilniku primi[…]

Skrbništvo

U svakom slučaju potrebno je da se obratite centru[…]

PRAVNI STAVOVI USVOJENI U POSTUPKU RJEŠAVANJA SPO[…]

Posebne Istražne Radnje

Koje sve osobe, osim policije, mogu vršiti posebne[…]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja