BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Privredno pravo i pravo društava, firme, doo, dionička društva, javne nabevke...
#2711
Pravne posljedice otvaranja stečaja u BiH



Zakonom o stečajnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 26/10) definisane su pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka po privredna društva. Rješenja veoma slična ili identična nalaze se i u Zakonu o stečajnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, a stiuacija nije posebno drugačija niti kad je riječ o Srbiji. Ipak, u ovom tekstu fokusiraćemo se na Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: ZSP) i razmotrićemo neke od osnovnih pravnih posljedica po privredna društva i preduzetnike a koje sa sobom povlači činjenica pokretanja stečajnog postupka.

Opšte dejstvo otvaranja stečajnog postupka, prema članu 55. ZSP, sastoji se u tome da nastupanjem te pravne činjenice prestaju prava stečajnog dužnika (a stečajni dužnik je zapravo privredno društvo nad kojim je otvoren stečaj) da upravlja i raspolaže imovinom koja pripada stečajnoj masi, te sva prava organa, prokuriste, zastupnika i punomoćnika privrednog društva prelaze na stečajnog upravnika.

To praktično znači da privredno društvo, odnosno njegovi ključni organi-direktor, zastupnik ili neki treći punomoćnik, odnosno sam vlasnik privrednog društva-više nemaju pravnu mogućnost da upravljaju tim privrednim društvom, niti da na bilo koji način raspolažu i upravljaju imovinom tog privrednog društva. Dakle, oni gube pravo da prodaju imovinu tog preduzeća, odnosno da njome raspolažu na neki drugi način. Takođe, oni više nemaju pravnu mogućnost niti da koriste imovinu preduzeća, jer je cijelo to preduzeće, uključujući i njegovu imovinu kao neodvojiv pravni dio privrednog društva, otvaranjem stečaja zapravo predato u pravnu vlast stečajnom upravniku.

Osnovni cilj i ideja samog stečajnog postupka jeste namirenje povjerilaca preduzeća. Time se omogućuje realizacija osnovnog pravnog načela u našem pravnom poretku, a to je načelo pravičnosti. Jer, bilo bi nepravedno prema povjeriocima da izgube svaku mogućnost da namire makar dio svojih potraživanja u slučaju dospjevanja dužnika u stanje nesolventnosti. Povjerioci moraju imati mogućnost da makar pokušaju da se namire, u potpunosti ili djelimično, a zavisno od toga kad je njihovo potraživanje nastalo, čime je obezbjeđeno i kolikog je obima. Isto tako, razlozi pravne sigurnosti i predvidljivosti nalažu da pravni poredak insistira na tome da postoji povjerenje pravnih subjekata u pravni sistem, odnosno da sva potraživanja moraju imati pravnu zaštitu.

Prema tome, osnovna funkcija stečajnog postupka jeste zaštita imovine povjerilaca, te u tom smislu na sam stečaj ne treba gledati kao na nekakvu negativnu ili apokaliptičnu pojavu koja nosi dramatične ili posebno kompromitujuće posljedice po privredno društvo i njegovog vlasnika, odnosno vlasnike, a što kod nas stečaj zapravo nosi sa sobom kad je odnos većine privrednika i samih građana prema istom u pitanju.

Stoga je veoma važno da vlasnici privrednih društava, a kad je riječ o malim i srednjim preduzećima onda su vlasnici najčešće i direktori istih, zapravo shvate da se otvaranjem stečajnog postupka nad njihovom firmom ništa dramatično loše, samo po sebi, nije desilo. Jednostavno, njihovo preduzeće je postalo nesolventno, više nije u stanju da ispunjava svoje obaveze prema povjeriocima, te je stoga pokrenut stečajni postupak. Rezultat stečaja uopšte ne mora biti i gašenje preduzeća: ukoliko postoji šansa za to i ukoliko postoji dobra volja i vizija kod povjerilaca, kao i ukoliko cijeli proces vodi kvalitetan i sposoban stečajni upravnik, moguće je i da se preduzeće oporavi, odnosno da nastavi da radi i poslije stečaja, odnosno da rezultat stečajnog postupka bude mnogo uspješnije i solventnije preduzeće nego što je to bio slučaj prije otvaranja stečaja. Opet, o kvalitetima stečajnih upravnika i viziji među njima i povjeriocima bavićemo se u nekom od narednih tekstova na ovu temu.

Ukoliko, pak, stečajni dužnik izvrši određeno raspolaganje svojom imovinom po otvaranju stečajnog postupka-takvo raspolaganje biće bez pravnog učinka, osim ukoliko je riječ o prenošenju imovine na savjesno treće lice koje se pouzdalo u tačnost informacija o predmetu raspolaganja a koje se nalaze u javnim registrima (presumpcija tačnosti podataka u javnim registrima), te koje zbog toga ne može da trpi štetu (član 56. ZSP).

Sljedeća bitna pravna posljedica otvaranja stečaja nad privrednim društvom jeste da u trenutku otvaranja stečajnog postupka dolazi do prekida svih sudskih postupaka i postupaka pred arbitražama, a u kojima je stečajni dužnik jedna od strana u postupku (član 59. ZSP) To praktično znači da se otvaranjem stečajnog postupka prekidaju svi parnični postupci u kojima je privredno društvo tužilac ili tuženi, bilo da je riječ o prvostepenom ili drugostepenom parničnom postupku.

Takođe, a što je veoma značajno po stečajnog dužnika i njegove povjerioce, otvaranjem stečaja nad privrednim društvom prekidaju se i svi izvršni postupci protiv privrednog društva kao izvršenika. Dakle, ukoliko je u toku izvršni postupak namirenja nekog povjerioca stečajnog dužnika na njegovoj imovini (primjera radi, na nekretnini), ma i u slučaju postojanja izvršne notarske isprave od strane povjerioca (primjera radi-banke koja ima obezbjeđenje u vidu hipoteke na nekretnini stečajnog dužnika, a kao sredstvo obezbjeđenja za kredit koji je privrednom društvu prethodno odobrila)-dolazi do prekida tog izvršnog postupka, a takvi povjerioci mogu svoje zahtjeve da podnesu u toku stečajnoj postupka, u kojem će obrazložiti koja to potraživanja imaju i čime su ona eventualno obezbjeđena.

Tako će, u slučaju da je riječ o potraživanjima koja su obezbjeđena izvršnom notarskom ispravom kod ugovora o kreditu, a u vidu hipoteke na nekretnini stečajnog dužnika, ti povjerioci zapravo imati razlučno pravo na dijelu imovine stečajnog dužnika, odnosno na predmetnoj nekretnini, a što praktično znači da se ostali povjerioci neće moći namirivati iz vrijednosti te nekretnine, osim u slučaju da se ukupno potraživanje takvog razlučnog povjerioca ne namiri iz njene vrijednosti, te da potom preostane još novca dobijenog njenom prodajom a koji ostaje dijelom stečajne mase iz koje se namiruju ostali povjerioci stečajnog dužnika.

Izvor: Frontal.ba

BOSNA I HERCEGOVINA […]

Postovani, imam jedno pravno pitanje za vas,novi […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja