BiH Pravo 1.0

Bosanskohercegovački pravni portal

Sudske odluke u BiH
User avatar
By pravnik
#2343
Naknada štete u slučaju teškog invaliditeta

Član 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
Pod naročito teškom invalidnošću u smislu člana 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima podrazumijeva se invalidnost uz visok stepen izraženosti, zbog kojeg posredni oštećenici trpe duševne bolove u svakodnevnom ili stalnom kontaktu sa invalidom, posebno ako ga neposredno čuvaju, njeguju i pružaju mu pomoć, tako da zajednički život i svakodnevni kontakt nesumnjivo stalno podsjeća na posljedice nesreće te djeluje na psihičku sferu i izazivaju znatnije duševne bolove kod posrednog oštećenika što je u konkretnom predmetu slučaj.

PRAVNA OBLAST Građanska oblast
PRAVNI INSTITUTI Naknada štete u slučaju teškog invaliditeta
PRIMJENJENI PROPIS
naziv propisa, broj člana i broj(evi) službenog glasila u kojem je propis objavljen Član 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima
„Službeni list SFRJ“, broj: 29/78, 57/89, „Službeni list R BiH“, broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i „Službene novine F BiH“, broj: 29/03
PRETHODNE ODLUKE
broj(evi) predmeta i naziv suda koji je donio odluku Općinski sud u Bihaću br. 17 0 P 013417 14 P 2
Kantonalni sud u Bihaću br. 17 0 P 013417 15 Gž 2

BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
VRHOVNI SUD
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Broj: 17 0 P 013417 16 Rev
Sarajevo, 06.02.2018. godine.


Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija Amre Hadžimustafić, kao predsjednice vijeća, Tife Potogija i dr. Senada Mulabdića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š.K. iz C., koju zastupa punomoćnik H. V., advokat iz B., protiv tuženog ... osiguranje d.d B., ..., koju zastupa punomoćnik A.C., zaposlenica tuženog, radi naknade štete, v.sp. 12.000,00 KM, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj: 17 0 P 013417 15 Gž 2 od 11.11.2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 06.02.2018. godine, donio je:

P R E S U D U

Revizija se uvažava, drugostepena presuda preinačava, tako što se žalba tuženog kao neosnovana odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

Obavezuje se tuženi naknaditi tužiteljici troškove revizijskog postupka u iznosu od 992,80 KM.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 P 013417 14 P 2 od 09.01.2015. godine, obavezan je tuženi naknaditi tužiteljici na ime štete zbog pretrpljenih duševnih bolova iznos od 12.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.10.2009. godine pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 4.089,60 KM.

Drugostepenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj: 17 0 P 013417 15 Gž 2 od 11.11.2015. godine, žalba tuženog je uvažena, prvostepena presuda preinačena i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu ukupnog iznosa od 12.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka je odbijen.

Blagovremeno izjavljenom revizijom tužiteljica pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se revizija uvaži, pobijana presuda preinači tako što će se žalba tuženog odbiti kao neosnovana i potvrditi prvostepena presuda sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.

Tuženi nije podnio odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 241 Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

Revizija je osnovana.

Iz utvrđenja nižestepenih sudova proizilazi da je F.Š., majka tužiteljice, u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila 25.08.2005. godine u C., zadobila teške tjelesne povrede, da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke koji su dati u drugom parničnom postupku, (stranke se saglasile da se isti čitaju u ovom postupku) utvrđeno da je zbog posljedica povređivanja kod majke tužiteljice došlo do trajne nesposobnosti za rad – invalid I kategorije, da je zbog tih povreda kod majke tužiteljice došlo do smanjenja pokretljivosti (ukočenost zglobova koljena na lijevoj nozi, te smanjenja pokretljivosti desnog ručnog zgloba i druge povrede kako je to detaljno navedeno u presudi prvostepenog suda na str. 4. pasus 2) što sve za posljedicu ima 100% trajno smanjenje životne aktivnosti i naruženosti vrlo uočljive trećim licima, da se ista mogla služiti djelimično jednom rukom i djelimično jednom nogom i to uz vrlo teške napore, da sama nije mogla zadovoljavati osnovne životne potrebe, da je zbog takvog invaliditeta majka tužiteljice primala od Centra za socijalni rad C. naknadu u iznosu od 240,00 KM kao tuđu njegu i pomoć, da tužiteljica u vrijeme nastanka saobraćajne nezgode nije živjela u zajedničkom domaćinstvu sa majkom, da je nakon povređivanja majke svaki dan dolazila, brinula se o majci, da je vrlo brzo poslije nesreće napustila supruga i preselila se kod majke da bi se o njoj brinula, da je majka tužiteljice 06.10.2011. godine umrla, da je u vrijeme nezgode majka tužiteljice mala 48 godina života.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je primjenom odredbi člana 201. stav 3. Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO) ocijenio da je kod majke tužiteljice nakon saobraćajne nezgode nastupio naročito težak invaliditet zbog čega je tužiteljica trpjela duševne bolove svakodnevno, jer je njena majka u najboljim godinama života došla u takvo stanje da joj je život potpuno izmijenjen i u značajnoj mjeri ograničen, a mnoge životne aktivnosti su joj potpuno onemogućene.

Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tuženog preinačio prvostepenu presudu i odbio tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom, ocjenjujući da nisu ispunjeni uslovi iz člana 201. stav 3. ZOO bez obzira što je majka tužiteljice invalid 100%, te da povrede spadaju u kategoriju teškog invaliditeta, a ne naročito teškog invaliditeta obrazlažući to da se majka mogla kretati uz pomoć štaka i da je prisustvovala saslušanju u prvostepenom postupku.

Članom 201. stav 3. ZOO propisano je da „u slučaju naročito teškog invaliditeta nekog lica, sud može dosuditi njegovom bračnom drugi, djeci i roditeljima pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.“

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda pogrešan je zaključak drugostepenog suda da utvrđeno tjelesno oštećenje majke tužiteljice ne predstavlja naročito teški oblik invaliditeta, koji bi po članu 201. stav 3. ZOO opravdavao dosuđenje naknade tužiteljici za pretrpljene duševne bolove. Drugostepeni sud prilikom donošenja odluke isključivo se rukovodio iskazanim procentom invalidnosti i činjenicom da je majka tužiteljice uz pomoć štaka prisustvovala raspravi prvostepenog suda, što je nedovoljno za zaključak kakav je izveo drugostepeni sud.

Naime, ZOO nije odredio šta se smatra naročito teškom invalidnošću u smislu tog zakona, pa se zbog toga za pravnu kvalifikaciju svakog slučaja mogu uzeti kriteriji za određivanje invalidnosti po propisima invalidskog osiguranja kao dominantno, ali ne i isključivo mjerilo. Pravna ocjena naročito teške invalidnosti, u smislu navedene zakonske odredbe zahtjeva šire sagledavanje, pri čemu uz visok stepen invalidnosti, kao primarni uslov treba značajno uzeti u obzir oblik vanjskog manifestovanja invalidnosti, koja utiče da posredni oštećenici (a to je u ovom slučaju kćerka povrijeđene) trpe duševne patnje. Majka tužiteljice je ostala 100% invalid, prema nalazu vještaka i više od tog procenta, u najboljim godinama života, čime je potpuno izmijenjen njen način života i u značajnoj mjeri većina životnih aktivnosti ograničena, a mnoge i potpuno onemogućene. Tužiteljica je u početku svakodnevno pomagala i njegovala svoju majku, a kasnije i živjela s njom u zajedničkom domaćinstvu pa svakodnevni zajednički život i kontakti tužiteljice (kćerke) sa majkom izazvali su stalno podsjećanje na posljedice nesreće i tako djelovali na njenu psihičku sferu. Stoga, po ocjeni ovog suda prvostepeni sud je pravilno postupio kada je uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, povredu, kakvu je zadobila majka tužiteljice, pravno kvalificirao kao naročito težak invaliditet i dosudio tužiteljici naknadu štete u visini navedenoj u izreci prvostepene presude.

Kako nije bilo povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a kako je drugostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo to je na osnovu člana 250. stav 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Odluka o troškovima postupka donesena je u smislu člana 397. stav 2. u vezi s članom 386. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a isti su obračunati u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata koja je bila na snazi u vrijeme preduzimanja parničnih radnji.


Predsjednica vijeća

Amra Hadžimustafić

DNA!
1. Presudu dostaviti:
- punomoćniku tužiteljice
- tuženim lično i
- Kantonalnom sudu u Bihaću
2. Ev. Do povratka dostavnica

Sudija – izvjestilac
Tifa Potogija

preuzeto sa: https://advokat-prnjavorac.com
Radarska kontrola

Pozdrav, zanima me je li postoji zakon koji odredj[…]

REALIZACIJA ZALOGA PUTEM PRODAJE NEKRETNINA U p[…]

Izvrsenje upravnog akta

IZVRŠENJE UPRAVNOG AKTA Izvršni postupak odnosn[…]

PROMJENA OBLIKA PRIVREDNOG DRUŠTVA U praksi se […]

BiH Pravo - mi znamo odgovor na Vaša pravna pitanja